Majo,
jesi li to ti?
U nepreglednom nebeskom svodu
što noćas obavija moje smetene misli
jedna zvijezda sjaji više od ostalih.
Vidim te!
Daješ mi znak?
Hvala Ti!
Oče naš
Ja iz sna se budim
kao iz prošlosti neke daleke.
I sama sebi ne vjerujem
da tu sam, ispod neke nove deke.
Još snena čujem korake
na ulici što kupa se jesenjom kišom.
I jecaji moji tope se u žalosti
što čini se sve tišom i tišom.
Ruke tvoje blage, nježne
kakve svaka poželjela bi žena
priželjkujem u jutrima ovakvim
kada sam sjetna i snena.
Da zagrle me i ljuljaju nježno
dok vani se sprema nevrijeme snježno.
Da sigurna budem od svih zala, jala
da osjećam se opet tako mala.
Post je objavljen 01.11.2010. u 11:06 sati.