Dobra večer mi kucamo
Badnju večer čestitamo.
Došli smo vam kolendati
Vašem dvoru hvale dati.
Ođe, ođe nazdravlje vam Badnja večer dođe.
Visoki su ovi dvori
a u njima zlatni tori.
I u njima golubica
naša dobra domaćica.
Ođe, ođe nazdravlje vam Badnja večer dođe.
Neće gospođa neharna biti
kolendarima ne udijeliti.
Dajte nama šaku rogača
da nam grla budu jača.
Mi smo došli sa Konala
u karoci od gospara.
Mi smo došli sa Lokruma
i donjeli botiju ruma.
Autor:3aHC
- Kako to misliš : sanjaš da si budna?
- Hmmmm...kako da to objasnim? Spavam, znam da sanjam, ali...u tom sam snu budna. Stojim pored kreveta a oko mene plešu sjene.
- Kakve sjene?
- Ne znam. Sjene. Ustvari, ne plešu. Napadaju me. A ja...mašem rukama i nogama, vičem na njih, režim.
- Režiš?!
- Kao veeeeeliiiikiiii, jaaaaakoooo ljut pas!
- I onda?
- Onda sam na brodu. S društvom. Noć je, mjesečina, vedro...ali, noć je. Znam da to ne valja. Ne znam gdje smo. More ili rijeka? Ne znam. Valovi...mali. Onako...voda je tek malo namreškana.
- Mutna ili bistra?
- Ne znam. Eeeej...noć je! I odjednom...svjetlo. I veeeeliiikiii brod. Ide ravno na nas. Svira da se sklonimo. Panika!
- Pa...uspjeli ste?
- Ne znam. Probudila sam se. Uh!!! Kako sam umorna. Idem...
- Gdje ćeš?
- Ma...ne znam. Idem ribati banju.
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Grudva snega
koju si bacio na mene
u Šamoniju
prošle zime
sačuvala sam je
Eno je na kaminu
pokraj svadbenog venca
moje pokojne majke
koju je ubio
moj pokojni otac
što je giljotiniran
jednog tužnog zimskog jutra
ili proletnjeg …
Grešila sam priznajem
znala sam ostati
duge godine
ne vraćajući se
kući
Ali nikada ti nisam rekla
da je to zato što sam bila u zatvoru
grešila sam priznajem
često sam tukla psa
ali sam te volela
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
I Vrbova grana
tvoj mali foksterijer
koji je crk’o prošle nedelje
sačuvala sam ga!
Eno ga u frižideru
i ponekad kad otvorim vrata
da uzmem pivo
ugledam jadnu životinju
i to me strašno rastuži!
A ipak to sam ja uradila
jedne večeri da skratim vreme
dok sam te čekala …
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Sa vrha kule Sen-Žak
bacila sam se
prekjuče
zbog tebe sam se
ubila
Juče su me zakopali
u jedno divno groblje
i mislila sam na tebe
i večeras sam se vratila
u sobu
po kojoj si se šetao go
u vreme dok sam još bila živa
i čekala te
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
U redu grešila sam
duge godine nisam se vraćala kući
ali sam ti uvek krila
da je to zato što sam bila u zatvoru!
Grešila sam priznajem
često sam tukla psa
ali sam te volela!
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Jacques Prevert
Prva knjiga koju sam sama kupila, od svojih ušteđenih novčića bila je zbirka pjesama J. Preverta - jedinog, jedinstvenog, naj...naj...On i Enes Kišević - zakon za mene! Sjećam se te, meni omiljene, knjižare u Osijeku gdje sam voljela njuškati i uvijek bi se našlo nešto povoljno. Sjećam se i naslovnice ove knjige: zeleno, narančasto i portret pjesnika. Eh!!! Uvijek je bila u torbi, išla na more, spavala ispod mog jastuka...Možda jednog dana...nađem istu takvu...
Može biti:
jako dobro,
jako ugodno,
jako nježno,
jako strasno.
Može biti:
jako bolno,
jako lažno,
jako grubo,
jako jadno.
Može biti.
Jako.
Od prvog trena
kada sam te ugledala
znala sam...
Moraš biti moj.
Samo moj.
Danima sam te gledala,
odmjeravala,
zamišljala na sebi.
Tako mračan,
tako poželjan.
Odvažila sam se
i prišla ti.
Dotaknula sam te.
Nježan, podatan.
Odlučila sam.
Došla sam doma,
sretna stala pred zrcalo.
Moje novo, crno, somotsko odijelo.
Sanjam,
a ne spavam.
Spavam,
a ne sanjam.
Brzam mračnom ulicom
uronjena u maglovita sjećanja.
Bura briše tragove.
Uvlačim se u sebepoznatost.
Continue?
Go!
Tvoje se lice po meni šulja
Oko srca oko jezika oko očiju
I prati me dok sanjam
Dok ptice pjevaju proviruješ iza grana
Iznenađuješ me između oblaka
Po kiši mi šapćeš sa svih strana
Iz magle dolazi tvoja jeka
Dok sjedam pisati pjesmu
Tvoje lice moju ruku čeka
Vlado Gotovac
Subota je počela...okupana, kratkotrajno, suncem...kiša, led...
Tulum za curke je bio za 5+ s obzirom da ih je bilo 6, slatke su, interesantne, dobre...Crtanje, bojanje, ples, slikavanje...Navečer mala nosi telefon, traži deku...Mama, zaboravila si ples! Ušuškane uživale smo gledajući Neru za koju uvijek glasujemo, žao nam je što je moja simpatija Sanja ispala. Spavanjac.
Nedjelja - 6,20...Mama...moram u banju. 'Ajde, pa se vrati u krevet. Uvukla se, ljubi me, vrti kosu (moju) oko prsta...šapće...Uh!!! Ustajanje u 7...kava, čaj za mališe, čaj za mamicu, mlijeko...Mali muški ustaje oko pola 9...Odmaranje...cijeli dan...Iza objeda ugnijezdila sam se na svoje omiljeno mjesto i odspavala dobrih sat vremena. Probudio me Aco...Kavica...slaganje robe, maženje s mališima...kupanjac...večera pa hrkanjac. Kada sam bila sigurna da spavaju obukla sam svoj kostim dežurne mamice-ludice i glumila Sv. Nikolu iako bi mi bolje pristajao onaj Krampusa. Danas tako izgledam - k'o Krampus. I osjećam se tako...umorno...
Barem je kiša stala.
...u mojim ustima.
I tvoj jezik.
Traži moju dušu.
Nestrpljiv si.
Evo ti jagoda!
Za početak.
< | prosinac, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Naziv bloga govori sve. Ovo je dnevnik šašave mamice koja je bila šašava i prije nego je postala mamica. Mališi su samo pojačali dozu šašavosti. Mamica u slobodno vrijeme, kojeg baš i nema puno, piše pjesme, kratke pričice, pušta mozak na pašu, sanjari...nada se.
San u snu
Dan je lijep
Jer ga oči tvoje gledaju.
Žeđ
I da se vratim s tisuće rana,
Na prag kućni kad stanem,
Ne nosi vode,
Ni zavoja-
S tijelom mi povij rane.
E. Kišević
Uroni u moje sumnje
Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja.
Sruši moju ranjivost
isprepletenim prstima
i dodirom jačim od stijena...
ušutkaj sve moje dvojbe ,
viteškom odlučnošču...
Dotakni me riječima
koje ne želim čuti
a sanjam ...
u svim nijansama mojih samoća
kupi me mislima
i sjajem dječačkog srca...
Zaroni najdublje...
tamo gdje niti ja ne idem
ili izbjegavam ići...
u podzemlje mog bića
u najkrhkije i staklenaste
dijelove mene.
Napisala : Metamorfoza
"Svi muškarci od žene očekuju isto - žene od svakog muškarca
očekuju nešto posebno". /Bife/
“Da bi vjerovao u svoj vlastiti put,
nema potrebe da dokazuješ
kako je tuđi put pogrešan”
Paulo Coelho
"Tko hoće zavidnika staviti
na muke,
treba samo biti zadovoljan."
Njemačka narodna
"Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje."
P. Picasso
“Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio i rob onih koje su mu izmakle” Arapska poslovica
"Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca." Nick Vujičić
“Sreća je kao sunce. Kad je najljepše, zađe.”Ivan Cankar
Share Comments & Graphics - Friends Layouts - Photobucket
Poštanski sandučić:
zp56230@net.hr
"Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe."
(TBF)