- Kako to misliš : sanjaš da si budna?
- Hmmmm...kako da to objasnim? Spavam, znam da sanjam, ali...u tom sam snu budna. Stojim pored kreveta a oko mene plešu sjene.
- Kakve sjene?
- Ne znam. Sjene. Ustvari, ne plešu. Napadaju me. A ja...mašem rukama i nogama, vičem na njih, režim.
- Režiš?!
- Kao veeeeeliiiikiiii, jaaaaakoooo ljut pas!
- I onda?
- Onda sam na brodu. S društvom. Noć je, mjesečina, vedro...ali, noć je. Znam da to ne valja. Ne znam gdje smo. More ili rijeka? Ne znam. Valovi...mali. Onako...voda je tek malo namreškana.
- Mutna ili bistra?
- Ne znam. Eeeej...noć je! I odjednom...svjetlo. I veeeeliiikiii brod. Ide ravno na nas. Svira da se sklonimo. Panika!
- Pa...uspjeli ste?
- Ne znam. Probudila sam se. Uh!!! Kako sam umorna. Idem...
- Gdje ćeš?
- Ma...ne znam. Idem ribati banju.
Post je objavljen 21.12.2010. u 09:41 sati.