Šta ti je ovo na podu?
Joj...pa nisam ni osjetila kad mi je palo s prsta...
Pola prstena...i jako, jaaaaakooooo sam tužna...
Jer taj prsten...to su njih dvoje spojeni u jedno...
I sada imam ta dva dijela...i htjela bih da ponovno bude spojeno...
Osjećam
Osjećam
bliži se val
koji valja sve pred sobom.
Preklopit' će me
Bacat' će me
Boljet' će me.
Uronit' ću u
Bespuća
svojih želja
svojih snova.
Izronit' ću
i nastaviti
Sanjati...
A vrijeme je...tako lijepo...sunčano i toplo...
Niš' mi se ne radi...
Samo da se uz tebe budim,
Meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
Da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
Prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
Kao da ću te izgubiti,
Sad,
Ovoga časa.
Enes Kišević
...iliti... kako smo tražili ptice...
Subota na selu...mali muški popeo se na drvo i, zagledan u daljinu, promrmljao...
Nema ih.
Koga, sine? Koga nema?
Ptica. A proljeće je...
Nije još...protestira mala šefica.
Je,je...proljeće je...rekao je onaj meteo...dundo što govori prognozu na televiziji.
N i j eeeeee...valjda ja znam...učili smo u vrtiću.
Na putu su...tješim ga...daleko je.
Idem...s džedom...
Molim???
Idemo frezom...
Sine...čuvaj se!
Daj, mamaaaaa....
Mama, mogu li ja skuhati kavu?
Mama, mogu li pomesti dvorište?
Mama, ....
Možeš, možeš, možeš...
Sretna je...velika je...ponosna je, jer je prva iz svoje grupe bila na predupisu za školu.
Gledam je...narasla je...protegla se...
Ne mogu pisati koliko glasno pjeva u hodniku...odjekuje, zato joj je to omiljena pozornica...
Nedjelja...s pepelom na kosi ulazimo u restoran...
Čeeeevaaaapiiiii...mmmmmmm...većmljacka muškić.
A što ćemo nas dvije?
Što ćeš ti mama?
Pastu s pomadorama.
I ja.
Poslije podne...čujem kroz san kako se šunjaju i istovremeno...
Mama...brata...mene...boli...
Šta boli, gdje boli, kako boli?
Tu...kod uha.
Uh!!! Ne...
Zaušnjaci...bris grla, vađenje krvi...hrabar je...ni A!
Kidam ranije s posla, idem po malu...
Ona slika...narodnu nošnju...i majica je dobila urese vodenim bojama...
Ipak...oraspoložio me danas jedan kompliment. Draga K. dijeli ih kapom i šakom.
Kako ti je lijepa kosa...baš ti je lijepo ričana.
Nisam je sušila fenom...
I boja...ma zbilja si sama radila pramenove...kako ono?
Ombre... da sama sam...
Imam taj CD u autu...obožavam Tifin glas, ali...mala je izabrala "svoju" pjesmu...
Ponekad, događa se...uletim u tu fazu. Sve je naopkao. Ne...sve je naopako...Tako i moji snovi. Dobro, nisu baš naopaki, ali...vraćam se daleko, daleko. Možda zbog sve bližeg proljeća koje me, ali svake godine, dobrano smanta, provrti, raščuša...ma, raščupa totalno. Ili su te marčane bure, kako ih ovdje zovu. Prva nas je pohodila sinoć...nestajalo struje...ma baš me briga...ugnikezdit ću se, ali...samo da do jutra bude sve o.k. jer mališi ustaju pa da im ne bude brrrrr. I tako, dočekam je malo iza desetke i odem mirna na spavanje. I onda ...snovi...uh!!! Jedva sam sve pohvatala jutros, skužila nekako...Na plaži, ljudi se kupaju a ja mislim kako su malo fiju-fiju jer le-de-nooooo je. Ali...idem doma iiii...kosa mi je mokra, a ne sjećam se da sam se bućnula. I onda stiže ta poruka...stigao sam, javi se kada budeš mogla...i odjednom smo oči u oči, kako nikada, ali baš nikada nismo bili. I te njegove okice...i osmijeh...I na kraju...sanjam tatu...smijemo se tome kako imamo iste prste na nogama...budim se...5,15...Idemo...ponedjeljak...u nove radne pobjede.
A pjesmu ćete dobiti večeras...sada idem srkati da se razbudim jer sam blentava od snova...sva sreća pa postoji delete.
P.S. Sad sam vidjela...ugnikezdit=ugnijezdit, hoće reći- poći na hrkanje.
21,33 - obećala sam pjesmu...našla sam je...
Drage moje i dragi moji,
kako ste? Jel' i kod vas, kao kod mene, red je red...(a jed je jed),...a pos'o je pos'o...Ili se relaksirate pred tv-om...i pri tome (pri)silno odmarate, uživate?
Ili, možda, kalkulirate? Koliko još morate raditi do mirovine? I kolika će vam ista biti...ako (do)radite do nje?
Inspiracija, kao i neprijatelj, nikada ne spava, ali...svi ti šareni papiri, ispisani u gluho doba noći...prožeti nadanjima, nježnošću, milovanjima,...spremljeni su, skupa sa slikama jedne male, dugokose curice u najkrivljenoj kotulici u dalekom nam (i prijateljskom ?) Dojčlandu...u donjoj ladici nahtkasla...
A sada...idem se relaksirati peglajući.
P.S. Suđe sam oprala, ali nisam se ničeg pametnog dosjetila...samo sam pjevušila...
< | ožujak, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Naziv bloga govori sve. Ovo je dnevnik šašave mamice koja je bila šašava i prije nego je postala mamica. Mališi su samo pojačali dozu šašavosti. Mamica u slobodno vrijeme, kojeg baš i nema puno, piše pjesme, kratke pričice, pušta mozak na pašu, sanjari...nada se.
San u snu
Dan je lijep
Jer ga oči tvoje gledaju.
Žeđ
I da se vratim s tisuće rana,
Na prag kućni kad stanem,
Ne nosi vode,
Ni zavoja-
S tijelom mi povij rane.
E. Kišević
Uroni u moje sumnje
Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja.
Sruši moju ranjivost
isprepletenim prstima
i dodirom jačim od stijena...
ušutkaj sve moje dvojbe ,
viteškom odlučnošču...
Dotakni me riječima
koje ne želim čuti
a sanjam ...
u svim nijansama mojih samoća
kupi me mislima
i sjajem dječačkog srca...
Zaroni najdublje...
tamo gdje niti ja ne idem
ili izbjegavam ići...
u podzemlje mog bića
u najkrhkije i staklenaste
dijelove mene.
Napisala : Metamorfoza
"Svi muškarci od žene očekuju isto - žene od svakog muškarca
očekuju nešto posebno". /Bife/
“Da bi vjerovao u svoj vlastiti put,
nema potrebe da dokazuješ
kako je tuđi put pogrešan”
Paulo Coelho
"Tko hoće zavidnika staviti
na muke,
treba samo biti zadovoljan."
Njemačka narodna
"Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje."
P. Picasso
“Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio i rob onih koje su mu izmakle” Arapska poslovica
"Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca." Nick Vujičić
“Sreća je kao sunce. Kad je najljepše, zađe.”Ivan Cankar
Share Comments & Graphics - Friends Layouts - Photobucket
Poštanski sandučić:
zp56230@net.hr
"Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe."
(TBF)