...iliti... kako smo tražili ptice...
Subota na selu...mali muški popeo se na drvo i, zagledan u daljinu, promrmljao...
Nema ih.
Koga, sine? Koga nema?
Ptica. A proljeće je...
Nije još...protestira mala šefica.
Je,je...proljeće je...rekao je onaj meteo...dundo što govori prognozu na televiziji.
N i j eeeeee...valjda ja znam...učili smo u vrtiću.
Na putu su...tješim ga...daleko je.
Idem...s džedom...
Molim???
Idemo frezom...
Sine...čuvaj se!
Daj, mamaaaaa....
Mama, mogu li ja skuhati kavu?
Mama, mogu li pomesti dvorište?
Mama, ....
Možeš, možeš, možeš...
Sretna je...velika je...ponosna je, jer je prva iz svoje grupe bila na predupisu za školu.
Gledam je...narasla je...protegla se...
Ne mogu pisati koliko glasno pjeva u hodniku...odjekuje, zato joj je to omiljena pozornica...
Nedjelja...s pepelom na kosi ulazimo u restoran...
Čeeeevaaaapiiiii...mmmmmmm...većmljacka muškić.
A što ćemo nas dvije?
Što ćeš ti mama?
Pastu s pomadorama.
I ja.
Poslije podne...čujem kroz san kako se šunjaju i istovremeno...
Mama...brata...mene...boli...
Šta boli, gdje boli, kako boli?
Tu...kod uha.
Uh!!! Ne...
Zaušnjaci...bris grla, vađenje krvi...hrabar je...ni A!
Kidam ranije s posla, idem po malu...
Ona slika...narodnu nošnju...i majica je dobila urese vodenim bojama...
Ipak...oraspoložio me danas jedan kompliment. Draga K. dijeli ih kapom i šakom.
Kako ti je lijepa kosa...baš ti je lijepo ričana.
Nisam je sušila fenom...
I boja...ma zbilja si sama radila pramenove...kako ono?
Ombre... da sama sam...
Imam taj CD u autu...obožavam Tifin glas, ali...mala je izabrala "svoju" pjesmu...
Post je objavljen 14.03.2011. u 15:25 sati.