Brojni psihoterapeuti radom s ljudima odraslim u problematičnim obiteljima došli su do sličnih podjela oporavka na faze ili stadije. Evo jedne takve podjele, najvećim dijelom bazirane na knjizi Tješiti dijete u sebi (Healing The Child Within: Discovery and Recovery for Adult Children of Dysfunctional Families).


1) preživljavanje

Da bismo se mogli oporaviti, najprije moramo preživjeti. Kako bismo preživjeli u alkoholičarskoj obitelji razvijamo razne obrambene mehanizme o kojima sam već pisala (link na post), a koji nam u našem odraslom životu uglavnom smetaju i sprječavaju naš normalan oporavak.


2) buđenje

Buđenje je trajan proces tijekom našeg oporavka, ono je zapravo svijest da "nešto nije u redu". Buđenje obično počinje jednim trenutkom ili "okidačem" koji uzdrma naš sustav vjerovanja. Taj okidač može biti bilo što od svađe u obitelji, članka koji pročitamo, web stranice na koju nalutamo do iznenadne misli u kojoj sve napokon shvatimo.
(Buđenje je za mene bio trenutak kada sam na webu nalutala na stranicu poliklinike Harni na kojoj je bio ulomak knjige Otrovni roditelji i u kojem sam ja saznala da sva djeca odrasla u alkoholičarskim obiteljima pate od sličnih problema. )

U ovoj fazi nerijetko osjećamo zbunjenost, tugu, uzbuđenje, ljutnju.
To znači da smo opet počeli osjećati.


3) traženje pomoći/ početak rješavanja ključnih problema

U ovoj fazi dobro je potražiti pomoć psihologa koji bi nam pomogao u rješavanju ključnih problema s kojima se susreću ODA (odrasla djeca alkoholičara) kao što su: kontrola, povjerenje, osjećaji, pretjerana odgovornost, zanemarivanje vlastitih potreba, crno-bijelo doživljavanje svijeta, nisko samopouzdanje, iskrenost, žalovanje, strah od napuštanja, poteškoće u rješavanju konflikata, poteškoće u davanju i primanju ljubavi itd.

U ovoj fazi dobro je početi se povjeravati bliskim ljudima. Ako vam to ide teško, potrebno je napraviti tek jedan mali korak, "probu", povjeriti jednu činjenicu, pa ako to prođe dobro, nastaviti dalje. Treba prepoznavati negativne obrasce ponašanja u koje upadamo i mijenjati ih.


4) preobrazba

Predstavlja promjenu našeg života i loših obrazaca na bolje. U preobrazbi napokon učimo voljeti sebe, biti iskreni, tražiti ono što nam pripada, uživati u životu, bezuvjetno voljeti, dati sebe drugima, pokazati povjerenje, osloboditi se straha od napuštanja, ne živjeti u prošlosti, preuzeti kontrolu nad svojim životom.


5) Integracija

Na ovom stupnju razvoja sa sve manje poteškoća koristimo ono što smo proradili u prošlim fazama. Sada gotovo automatski radimo ono što smo "naučili".
Integracija se najčešće događa tek nakon 3 - 5 godina temeljitog programa oporavka.

Kada vas od najranijih dana života svi vaši nabliži uporno razočaravaju i ne ispunjaju vaše najosnovnije potrebe, što drugo možete nego ne očekivati više ništa od nikoga tj. očekivati samo najgore.
U strahu da se vaše želje neće ispuniti, jer obično nikada i nisu, prestanete imati želje, gubite onu tipično dječju sebičnost koju ponekad vidite kod djeteta koje plače majci tražeći je novu igračku i zakopavate sve svoje potrebe negdje duboko u sebe, ispod maske neranjivosti, hrabrosti i sarkazma.

Ja se tek sada učim zatražiti ono što želim, ne osjećati sram zbog toga i reći ne.....

Uočila sam da često upadam u jedan bolestan obrazac koji ide nekako ovako:
a) poželim nešto
b) razmišljam intenzivno o tome i načinima na koje ću to zatražiti od određene osobe
c) počinjem vrtiti crne scenarije i pripremati se na to da možda neću dobiti željeno
d) ljuta sam na osobu od koje sam to mislila tražiti
e) ne zatražim ništa uopće i ljuta sam i isfrustrirana ili zatražim to nešto ali s jakim obrambenim stavom.

Od kada sam prepoznala obrazac malo je lakše, dajem ljudima pravo da me saslušaju, pravo da me prihvate ili odbiju bez da unaprijed donesem sud o njima, učim se povjerenju i razočaranju kao sastavnicama normalnog odnosa.

Odrastanje s alkoholičarem je ravno odrastanju u ratnoj zoni. Opasno je po život, fizički i psihički je stresno, nikada ne znaš od kuda i kada će doći napad, nikad ne znaš kada ćeš nagaziti na minu.

Da bi se preživjelo u toj opasnoj zoni, potrebno je razviti strategije i taktike za preživljavanje:

naučite lagati, naučite manipulirati

naučite ljudima govoriti točno ono što žele čuti

naučite skrivati emocije.

Poslije, u odraslom životu, ove taktike postaju teretom.

Sve češće ni sami ne znate kome ste što slagali, ne znate više ni tko ste vi zapravo u svim tim lažima i lažnim predstavljanjima, ne znate se izboriti za sebe, ne znate zatražiti ništa za sebe, ni najbližima ne znate pokazati ni izraziti osjećaje......sve to skupa vas deprimira i stvara tjeskobu.

Da bi stvari krenule s mrtve točke, trebate skupiti svu svoju hrabrost i otvoriti srce svijetu: pustiti ga da uđe unutra i dati se drugima....ukazati povjerenje ljudima, odbaciti masku neranjivosti, zagledati se u svoju dušu, ma kolko vam to bilo teško i ma kolko to izbjegavali.

Tek tako prestajemo preživljavati, a počinjemo živjeti.

Because we fear the emptiness inside, we don't look inward. It's too scary. On the map of Self, we've marked off huge areas of uncharted territory, a terra incognita. And we will not journey there.

(Taming Your Turbulent Past)