Već sam pisala o osobinama djece alkoholičara. Ovo je prošireni spisak tih najčešćih zajedničkih osobina. Kada ih pročitate i prepoznate se u njima, nemojte se osjećati loše. Ovaj popis treba shvatiti upravo tako: kao popis osobina koje ste imali ili još uvijek imate; kao početak rada na sebi, a ne kao na osudu i presudu….spoznavši osobine koje vas čine takvima kavi jeste, lakše ćete se s njima boriti, bolje ćete razumjeti sebe i svoju okolinu….shvatit ćete da niste sami.
Meni se sve te činjenice velika utjeha, a svaku osobinu koju sam uspješno prepoznala i napokon prihvatila, sam lakše i prebrodila.


Djeca alkoholičara su odrastajući razvili nekoliko taktika za preživljavanje:
ne pričaj,
ne vjeruj,
ne osjećaj.
Većina zajedničkih osobina proizlazi iz ovih nekad jako korisnih taktika koje u odrasloj dobi mogu stajati kao prepreka normalnom životu i međuljudskoj komunikaciji.

Djeca alkoholičara:


(Osjećaji)

• boje se osjećaja; kako su cijeli život u sebi zakopavali bijes i tugu.. s vremenom su potpuno izgubili mogućnost osjećanja i izražavanja osjećaja....boje se svih intenzivnih osjećaja, čak i onih dobrih kao što su sreća i užitak;

• pate od osjećaja “odgođene tuge” ( u djetinjstvu nikada nisu imali priliku nešto odtugovati; u odraslom životu svaki osjećaj tuge i gubitka priziva ponovno te djetinje osjećaje i često ih tako baca u depresiju);


(Ponašanje)

• gledaju svijet crno-bijelo;
• skloni su kompulzivnom ponašanju;
• teško se zabavljaju i opuštaju; zabava im je izvor stresa; pogotovo kada ih drugi gledaju ;
• teško prepoznaju što je normalno, a što nije;
• imaju poteškoća s provođenjem projekta od početka do kraja;
• lažu u situacijama kada to uopće nije potrebno i kada bi jednako jednostavno bilo reći istinu;
• pretjerano burno reagiraju na promjene koje ne mogu kontrolirati;
• zauzimanje za sebe izaziva im osjećaj krivnje (jednostavnije je popustiti tuđim zahtjevima);
• ovisni su o uzbuđenju, imaju stalnu potrebu da budu na rubu;
• perfekcionisti su;
• impulzivni su: ne razmišljaju o posljedicama svojih postupaka niti o mogućim alternativama;

(Slika o sebi)

• sude si prestrogo i bez milosti;
• osjećaj samopoštovanja crpe iz načina na koji ih drugi vide
• shvaćaju sebe jako ozbiljno;
• imaju poteškoća u intimnim vezama;
• osjećaju se drugačijim od drugih ljudi;
• osjećaju se usamljeno;
• preuzimaju ulogu žrtve; često cijeli život gledaju iz perspektive žrtve;
• imaju nisko samopouzdanje;


(Međuljudski odnosi)

• konstantno traže odobravanje drugih ljudi;
• jako su odani, čak i kada ta odanost nije zaslužena;
• boje se drugih ljudi, pogotovo ljutitih i bijesnih;
• boje se autoriteta;
• ne mogu podnijeti kritiku;
• brinu se o tuđim potrebama više nego o vlastitima (što je lakše nego se okrenuti sebi i suočiti sa svojom psihom);
• teško razlikuju ljubav od sažaljenja; privlače ih ljudi koje pokušavaju spasiti i o kojima se treba brinuti;
• imaju veliku potrebu za osjećajem pripadnosti;
• zbog straha od napuštanja često će i previše ulagati u neke veze;
• boje se drugim ljudima pokazati svoje pravo lice, biti ono što jesu; neiskreni su prema sebi i drugima, glume da su netko drugi tj. da su ono što misle da se od njih očekuje da budu;
• boje se gubitka kontrole; iz straha da će im se životi pogoršati ako izgube kontrolu, nastoje kontrolirati tuđe osjećaje.

Prije 3 godine gledala sam film Vječni sjaj nepobjedivog uma. Zauvijek ću pamtiti jednu scenu iz tog filma, koja mi je, bez pretjerivanja, promijenila život.
U toj sceni Jim Carrey u svađi svojoj djevojci dobaci da je toliko nesigurna da ima potrebu svidjeti se svima.
Ta rečenica me duboko uznemirila i proganjala danima.
Zbog nje, odjednom mi je postalo jasno ponašanje moje prijateljice iz srednje škole koja se odijevala i ponašala provokativno i imala potrebu zavesti svakog muškarca koji nam se približio.
Zbog te rečenice, postalo mi je jasno i moje vlastito ponašanje.
Ja možda nisam privlačila pozornost provokativnom odjećom i ponašanjem, ali sam radila istu stvar. Pogledavši u prošlost shvatila sam da sam razvila zaljubljenost prema svim svojim prijateljima i muškarcima koji bi se duže nalazili u mojoj blizini i da sam svakog muškarca u nekoj fazi našeg prijateljstva pokušala navesti da me poželi.
Nekad sam uspijevala, nekad nisam; s nekima od njih sam završila u dugogodišnjim vezama, s nekima nikada nisam imala namjeru ostvariti nikakvu vezu....pred njima sam glumatala, očijukala, koketirala samo da bih pobijedila....iz čistog gušta, potrebe za lovom i afirmacijom.
Teško sam prihvaćala poraze i pomisao na onih par muškaraca koje nisam niti malo zainteresirala, usprkos svim svojim naporima, još uvijek mi je teška.

Ne volim tu svoju osobinu.
Ne ulijeva povjerenje mojim partnerima. Zbog nje sam se znala osjećati površno i frivolno, ponekad i jeftino.
Sada je napokon pod kontrolom.
Već godinama sam u sretnoj vezi, već godinama se nisam zaljubila u nikoga drugog i nisam osjetila potrebu da koketiram i zavodim.
Bila je potrebna rečenica iz jednog filma, mjeseci samoanalize i propitivanja svojih osjećaja i misli, racionalizacije nesvjesnih impulsa i poriva....da bih se prestala tako ponašati.
Više me ne pogađa to što se ne sviđam svima. Učim se suprotstaviti ljudima, a ne samo im povlađivati da bih stekla njihove simpatije, učim voljeti sebe bezuvjetno, pa makar me nitko drugi ne volio.

Mnogo toga sam prošla u zadnjih par mjeseci, ali zavoljeti sebe mi nekako ide najteže. Jedna mudra žena mi je na ovome blogu ostavila komentar da je zavoljeti sebe jako teško osobama čiji temelji su uzdrmani.....ali nekako uspijevam.
Sada, kada znam da sam dugo bila u lošem obrascu ponašanja, da sam sadašnjošću i stalnim ponavljanjem jednog te istog ponašanja nastojala prebrisati i ispraviti prošlost, lakše mi je shvatiti da ništa neću postići ni ako sve muškarce na svijetu natjeram da se zaljube u mene.....nema povratka, neću na taj način zadobiti očevu ljubav niti ću utjecati na ono što se zbilo......niti ću tako išta više voljeti sebe.

Zoljeti sebe........ je nešto što moram naučiti sama.

Ne znam puno o alkoholizmu. Pokušavam ostati hladna i nepristrana, promatrati ga kao bolest.....
ali ne mogu.
Za mene je bolest nešto što te spopadne bez tvoga sudjelovanja; nešto što dobiješ bez svoje krivnje.
Alkoholizam i općenito ovisnost biraš.
Razumno si ljudsko biće. Ako vidiš da ti nešto škodi, da nešto što radiš nanosi bol drugima... prestani s tim, traži pomoć, liječi se.
Nemam puno suosjećanjima prema narkićima i alkosima.
Ako je ovisnost svojevrsna kapitulacija pred tegobama života i bijeg od problema; učinu uslugu svojoj obitelji i prosviraj si mozak.
Ovisnost je slabost, beskičmenjaštvo, neimanje muda, sebičnost i donekle zloba.
Možda bih trebla čitati o alkoholizmu. Ali ne želim. Ne zanima me. Nemam suosjećanja. Ne bih nikad mogla pomagati ovisnicima u njihovoj rehabilitaciji...
Grozna sam. Znam. Ali jednostavno, tako se osjećam.
Razmišljem o svom ocu. Pokušavam ga opravdati. I on je bio dijete alkoholičara. Cijeli život se osjećao nevoljenim. Ali jebo te....imao je cijeli život da nešto napravi. Da prekine začarani krug, da učini nešto od sebe. Profulao je sve prilike. Ne mogu se više ljutiti na njega, ali ne mogu mu ni nalaziti opravdanja.
Postoji trenutak u svakom postupku, u svakoj odluci....trenutak kada biraš hoćeš li postupiti nagonski, instiktivno, kao bezumna ameba ili ćeš stati, razmisliti dvaput, triput, stoput.....uključiti razum u cijeli postupak, razmisliti o tuđim osjećajima i posljedicama svoga čina.
Došla sam u fazu kada cijenim isključivo ljude koji su svladali ovu vještinu, a s drugima ne želim imati ništa.