Danas se vozim u autu i shvatim koliko sam sretna.
Dobra glazba na radiju, vjetar u kosi, osjećaj slobode i bezbrižnosti.
Svijet se svakim danom otvara predamnom kao školjka.
Mislim da nikada u životu nisam bila sretnija.
Samo kada bih znala u tome uživati.
Uvijek kada se ovako osjećam mislim: a što se sada može dogoditi što će mi to pokvariti. Hoću li prekinuti s dečkom, hoće li mi netko umrijeti ili razboliti se, hoću li upropastiti posao............
Možda je to mudrost, iskustvo, poznavanje svijeta i života u kojem se dobre stvari uvijek izmjenjuju s ružnim.
Možda je to samo moj strah i uvjerenje da će manje boljeti ako ružne stvari dočekam spremna, bez iznenađenja.
Nema očekivanja, nema razočaranja, deviza je s kojom sam dugo živjela.
PIše mi jedna draga žena na mail da moram naučiti igrati se i uživati.
Život nakon očeve smrti mi sve više liči na to.
Učenje života.
Iznova i na drugačiji način.
Danas se tako vozim ja autom, dobra glazba na radiju, i shvatim koliko sam sretna.
Pobjegla sam od svega, od malene, zadrte sredine koja me sputavala, od loše obitelji, od loših muževa, alkoholizma, od sebe negativne same.....
I evo me, uživam u životu kao nikada do sada.
Imam svoj podstanarski stan, farbam namještaj, ljubim se sa svojim dragim, žnjaram svoje mačke......
Bez osjećaja krivnje i straha.
Kada pomislim na sebe i na svoj život, ovakav, kakav je sada, na licu mi lebdi smiješak.
Samo da mi to nešto ne pokvari :)

U Zagrebu je pokrenuta zanimljiva inicijativa.
Na zapadu uobičajene, u nas još uvijek novost, grupe podrške uče odrasle osobe samopodržavajućim vještinama i znanjima koja nisu imali priliku naučiti odrastajući u obitelji pogođenoj alkoholizmom.
Kako na stranici Via positiva kažu:

U grupi podrške dobivate priliku iznova započeti istraživati vlastitu nutrinu, uz podršku osoba koje vas razumiju i podržavaju.

Važno je proživjeti teške i bolne osjećaje kako bismo ih mogli otpustiti. Pripovijedanje svog života moćno je oružje i pomaže oporavku. Riskiramo, dijelimo, u odnosu smo s drugima, otkrivamo sebe. Čineči to liječimo se.

Grupa za promjenu obiteljskog naslijeđa s radom počinje 22. listopada 2009. godine u Zagrebu.

Ritam sastajanja: svakog drugog utorka u 19 sati

Mjesto održavanja: Zagrebačka avenija 5/1. kat

Cijena: 150 kuna mjesečno

Predbilježbe i najave dolaska: na broj telefona 098/ 16 104 77 ili ovaj e-mail: irena.corko@gestalt-drustvo.hr

Voditeljica: Irena Čorko Meštrović, psihologinja i psihoterapeutkinja

Učinite nešto za sebe, javite se. I javite kako je bilo.

Jedna od valjda najtežih stvari je znati što je normalno.
Kako da znam je li ovo što trenutno osjećam normalno?
Ne osjećaju li se svi strgano i kao da im nešto fali s vremena na vrijeme.
Funkcioniram na više razina trenutno.
Ne znam, možda i uvijek funkcioniram tako.
Poslovna, ljubavna, prijateljska ja……ja koja se zeza i radi budalu od sebe, tužna i depresivna ja, neizlječiva, potrgana, uplašena ja koju ne volim, koju volim…..bezbrojne ja.
No možda je svima zaista tako. Zašto se zamaram oko sitnica? Možda je to što me živcira zapravo samo život.
Postajem nemirnija s godinama.
Imam te neke nervozne geste, ne mogu sjediti na mjestu, sve manje imam strpljenja, svuda dođem prerano, ne mogu puno biti na jednom mjestu……kao da se s godinama u meni budi neka nemirna zvijer……sve već viđeno kod oca, sestara, brata…. I kao da sam u stalnom strahu od sebe sami i onoga u što bih se mogla pretvoriti.
I opet, kako da znam je li to normalno? Tko da mi to kaže i objasni.