Nakon dugo vremena neki dan sam zalutala i na ovaj svoj blog.
Na zadnjem postu dosta komentara.
Netko je napisao da je dobro što me nema jer sam nastavila sa svojim životom,
netko poziva na neku temu na forum.hr-u koju btw. nisam ja otvorila,
neki se zahvaljuju mom umirovljenom nicku na forum.hr -u :).
Malo sam sve pročitala, svoje stare postove, provjerila mail koji kao kontakt stoji na ovom blogu i koji isto rijetko provjeravam a na koji mi još uvijek stižu vaši upiti....i osjetila sam potrebu da vam se javim....vama neznanima.
Ispunja me to srećom.
Kada netko napiše novi komentar i kada mi se netko javi mailom i kaže da mu je moj blog pomogao.
Pomogao je i meni.
Zašto se ne javljam i ne pišem više?
Jednostavno, nemam više potrebu.
Valjda sam prošla sve one korake...od spoznaje, preko kopanja po sebi do perioda ljutnje i žaljenja, i napokon....perioda kada znam što sam bila, što jesam, ali kada moja prošlost više ne vlada mnome.
Više o sebi i ne razmišljam kao o djetetu alkoholičara.
Znam da to jesam, ali me to više toliko ne pogađa.
Osnovala sam obitelj u međuvremenu, dobila dvoje djece, pokrenula vlastiti biznis, upoznala nove prijatelje.....
mogu o svome ocu pričati bez ljutnje i bijesa.....mogu i nepoznatim ljudima priznati da sam dijete alkoholičara.....a nekada to nisam mogla izgovoriti ni najbližima.
Jednostavno,
to je moja prošlost koja više ne određuje mene kao osobu danas.....
danas sama određujem sebe
i znate šta...odlučila sam biti sretna i stvarno to jesam.
Svaki atom snage ulažem da budem dobra majka svojim klincima....
Jako sam se bojala majčinstva....hoću li to moći, hoću nesvjesno ponavljati greške svojih roditelja....
ali svakim danom koji prolazi vidim da mi ide dobro, da to što sam proživjela ne mora ostaviti traga na njima,
da se zli obrasci ne moraju ponavljati i da mogu, ako već nisam mogla sebi,
njima osigurati sretno djetinjstvo.
Veselim se budućim godinama koje dolaze....stvarima koje su mi bile uskraćene a koje ću proživjeti s njima.
Svima koji čitate ovaj blog
šaljem pozdrave i utjehu i zagrljaje
i riječi nade
Sve je moguće, samo hrabro.
Voli vas Maslina :)