dinajina sjećanja

ponedjeljak, 05.12.2016.

Gorke naranče...



U aleji gorkih naranača,
opori miris i sjećanja,
trajanje u nagosti prohujalog vremena,
zlato utkano u okus pamćenja.

Djelili smo tajnu nutrine, gutali gorčinu.
Zbližavali smo se u nenapisanoj priči,
sjećanja, bestjelesni čuvari prošlosti
i Faustovsko pitanje,
„Što je stvorilo svijet?“

Na kori naranče upisah riječ.

Slovkao si magiju,
dozivao osmijeh neba,
zahvaljivao mjesecu.

Ubijao je tminu davnih nesanica.

Darovao si mi plod vremena i zagrljaj
u aleji gorkih naranača.
Vratili smo se na početak priče,
odživjeli je silinom stvarnih događanja.

Ljubav se događa u tajni omjera okusa i mirisa,
u dozrijevanju pod nutarnjim suncem,
a usne pamte okus gorke naranče,
kao metaforu bezuvjetne ljubavi.

Dijana Jelčić



Oznake: nestvarno stvarni, gorke naranče, pjesma
- 07:47 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2016.

Ranojutarnji posjetilac...




Dok sam pred svitanje pisala komentar @teuti, ranojutarnji posjetioc, skakavac je tišinom stvarao tišinu trenutka... njemost našeg dijaloga je oplemenila ovo svitanje... tišinom mi je govorio... zavoli ovaj dan, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše... i moje srce je prodisalo ritmom zornice...



a onda je skočio na našu fotografiju iz mladosti... u sjećanju siluete zakovitlaše tišinu, muk preobraziše u rapsodiju
vremena i snova. Utihnuo je jecaj prolaznosti.

carpe diem dragi prijatelji...






Osluhnuh tišinu...

Začuh utihu,
znamen smisla,
glasanje
utrobe svjetlosti.

Neugasiva je
prva iskra,
muk postanka,
nečujnost
simfonije Raja
u sluh
ubrizgana,
dišnicom
osmišljena.

Dišem nježnost
vječnosti,
sudionik sam
postanka,
aktus purus
vremena.

Struna svemira,
nevidljiva istina prostora,
jednodimenzionalnost početka,
obličje trajanja.

U igri srca i uma,
osjećanja i misli ljubav
u odori neprolaznosti,
u auri bijele svjetlosti,
u rođenju dana,
u klijetki vječnosti.


Dijana Jelčić



Oznake: svitanje, skakavac, pjesma
- 07:57 - Komentari (34) - Isprintaj - #

petak, 18.12.2015.

Sjećanje na...



Jure Kaštelan ... Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990... hrvatski pjesnik i književnik.






Kaštelanova pjesma Talasanje iz darovane mi zbirke njegovih rukopisa...


Pjesma...

Ova je pjesma stručak riječi,
tišina utkana u ritam prstiju,
tvoj osmijeh i tvoje oči.

Oslobođena iz krletke srca,
ulovljena u mrežu sunca,
prosuta u trajanje dana.

Huji alejom osjećanja,
zaustavlja u krošnji misli,
izlijeće kao ptica bezglasna
i slijeće
u prazninu svijeta.

Gubi se u metežu događanja,
u zvonjavi telefona,
u mirisu cvijeća,
u okusu kave.

Bježi iz zbilje,
ogleda se na pučini sanja,
utaplja u podsvjesti
i kao jeka vraća u svijest.

Zaziva me glasom nimfe,
razotkriva do nagosti,
do pročišćenja nutrine.

Postaje vedrina,
zraka sunca,
bijeli oblak,
kap kiše,
maleni cvijet.

Izranja iz mene
i za sobom
ostavlja tebe.

Dijana Jelčić... "Nestvarno stvarni" zbirka pjesama KULTura sNOVA, Zagreb, rujan, 2014.


Oznake: Jure Kaštelan, pjesma, nestvarno stvarni
- 07:47 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 21.10.2015.

Oda zagrljaju...




"Znanost nam govori, dodir ima vrlo važan utjecaj na tjelesno i mentalno zdravlje. Dokazano je, dodir snižava krvni tlak i stopu otkucaja srca, povećava imuni sustav i ublažuje bol. Zagrljaji oslobađaju oksitocin, hormon osjećaja sigurnosti i snižavanja razine kortizola čime se smanjuje stres, osjećaj tjeskobe i usamljenosti.”
dr. Anthony Grant, psiholog na Sveučilištu u Sidneju


Gledaš me.

Umilnost nagiba
tvoga torza nad mojim
i dlanovi kao san,
kao sjena nježnosti
na mom licu.

Gledam te.

Lahor tvojih usana,
kao muk svjetlosti
doseže moje.

Dotiče me nijemost,
zanos obvija
nastambu duše,
ište ognjište,
zapretenu vatru
htijenja.

U tjesnacu zbilje
čujem zvuk cjelova,
nadilazi sluh,
isprepliće se,
nestaje u žudnji.

To ljubav pjeva
blistavu odu
zagrljaju.

Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Kultura snova, Zagreb, 2014.

Oznake: zagrljaj, ljubav, pjesma
- 07:37 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>