dinajina sjećanja

nedjelja, 16.07.2017.

Simbol sreće...



Kraljevskim statusom među citrusima diči se naranča, rajsko voće antičkoga doba. Zbog sjajnih tamnozelenih listova koji ne opadaju ni tijekom zime, narančino je stablo, kao i većina druge zimzeleni, simboliziralo besmrtnost, a rijetka sposobnost da istodobno cvate i nosi zrele plodove učinila ga je antičkim simbolom plodnosti, obilja i vječnoga života...U sredozemnim zemljama te na Bliskom i Srednjem istoku narančino je stablo drevni znak raskoši, ljepote, otmjenosti i kraljevske vlasti, navodi Tine Germ, autor knjige Simbolika cvijeća
Grčki bogovi Zeus i Hera su od majke Geje dobili narančino stablo kao vjenčani dar. Tako su narančini cvjetovi i plodovi postali simbolima vjenčanja i sretnoga braka. Tradiciju su nastavili stari Rimljani koji su narančino stablo povezivali s Venerom, božicom ljubavi i proljeća.






Gorke naranče...

Koračali smo alejom gorkih naranača. Opori miris i sjećanja, trajanje u nagosti prohujalog vremena. Vjetar u krošnjama se igrao sa plodovima odlazećeg ljeta. Zlato utkano u okus pamćenja. Djelili smo tajnu nutrine, gutali gorčinu izmješanu sa sladorom usana. Nestajale su bolne uspomene, zbližavali smo se u još ne napisanoj priči o sudbini dva pustolova na cesti ka uskrsnuću sna. Na kori još neotvorene naranče upisah riječ. Slovkao si magiju, dozivao osmijeh neba, zahvaljivao noćnom skitnici što ubija tminu davnih nesanica.
Vratili smo se na početak priče da je odživimo silinom stvarnih događanja. Tada nismo znali hoćemo li uspjeti gorčinu pretočiti u poetiku slađanih zbivanja.

Uspjeli smo. Darovao si mi plod vremena i zagrljaj u aleji gorkih naranača. Na oltaru jutra zasjaše dva Sunca,
izmješaše se univerzumi, uskovitlaše prasikonski vjetrovi. Dotaknuo me dašak nečeg bezimenog,
kao blagoslov polja, kao ostvarenje obećanja i kraj iščekivanja, kraj bezvremenog putovanja vremenom.
Zagrlio si me, prođosmo kraj čuvara vremena, na horizontu praskozorja sjaj zlatnog doba. Na ovozemaljskom otoku živimo, iz snoviđenja domaštano, odredište ljepote, Arkadiju, na zemljopisu nepostojeću dolinu sreće.

Ljubav se događa u trajanju, u magiji nektara koji omamljuje, u tajni omjera okusa i mirisa, u dozrijevanju pod nutarnjim suncem, u tebi i meni...

Dijana Jelčić





Oznake: gorke naranče, Arkadija

- 07:17 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2016.

Gorke naranče...



U aleji gorkih naranača,
opori miris i sjećanja,
trajanje u nagosti prohujalog vremena,
zlato utkano u okus pamćenja.

Djelili smo tajnu nutrine, gutali gorčinu.
Zbližavali smo se u nenapisanoj priči,
sjećanja, bestjelesni čuvari prošlosti
i Faustovsko pitanje,
„Što je stvorilo svijet?“

Na kori naranče upisah riječ.

Slovkao si magiju,
dozivao osmijeh neba,
zahvaljivao mjesecu.

Ubijao je tminu davnih nesanica.

Darovao si mi plod vremena i zagrljaj
u aleji gorkih naranača.
Vratili smo se na početak priče,
odživjeli je silinom stvarnih događanja.

Ljubav se događa u tajni omjera okusa i mirisa,
u dozrijevanju pod nutarnjim suncem,
a usne pamte okus gorke naranče,
kao metaforu bezuvjetne ljubavi.

Dijana Jelčić




Oznake: nestvarno stvarni, gorke naranče, pjesma

- 07:47 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>