Svetostjepanska istina...
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve. Ništa se ne zna o Stjepanovu ranom životu. Nakon Isusove smrti zbog otvorenog propovijedanja Isusa i pripadništva zajednici kršćanskih učenika Stjepan je osuđen za bogohuljenje, a zatim i kamenovan.
Romantična legenda kazuje o čednoj i dobroj djevojci, koja je zbog optužbe za nemoral odlučila sebi oduzeti život. Popela se na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala sv. Stjepanu:
„Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, a ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“.
Prema priči, djevojka je skočila, ostala živa. Otada to je mjesto postalo izvorištem ljekovite vode. Stijena s koje je izvela skok nazvana je po Svetom Stjepanu, a na tom se mjestu u dva navrata, u 16. i 19. stoljeću gradila crkva, koja gleda na cijelu dolinu Mirne.
Danas bi trebalo prihvatiti drhtave ruke prognanika, doći do bolesnika i reći mu toplu riječ, navratiti se zatvoreniku, te mu reći da je čovjek vrijedan dostojanstva, trebalo bi se navratiti hendikepiranima, stisnuti im ruku i pokazati da su nam simpatični, otići starcima i poslušati što nam pričaju, uputiti se u bolnice i posjetiti nekoga, naći umirućega i poželjeti mu sretan put i do viđenja kod kuće.
Trebalo bi danas učiniti nešto dobro. Trebalo bi postati sličan malom Bogu koji je postao čovjekom i za čovjeka.
Danas bi trebala naša humanost postati božanska, danas bi trebalo ljubiti čovjeka kako je to ljubio Isus Krist. Nešto bi novo trebalo načiniti, ali prije svega promijeniti nešto u duši.
Danas bi trebalo nešto lijepo pročitati i početi sveto moliti. Danas bi sve moglo biti drugačije. Ako je Bog postao čovjekom onda je biti čovjek nevjerojatno ozbiljno.
Ako je Stjepan išao umrijeti za tu istinu, mora da je čovjekov život neprocjenjiv. Ako su milijuni ginuli za Isusa iz Nazareta, mora da je on Bog i da ima rješenje svih naših problema.
Ako je Isus htio biti prognanik i patnik, mora da su naša trpljenja osmišljena, mora da je sveto trpjeti i biti bolestan i prognan.
Kao što je Božić promijenio ambijent tvoje kuće i stana, kao što su crkve i ulice drugačije, trebalo bi tako izmijeniti i nutrinu svoga srca.
Čovjek bi trebao postati Bog. Danas nam zvijezde dovikuju, i čitavo nebo želi nam reći:
Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo!
Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"
Koračah u mislima ka Santiagu, putem hodočasnika ka moćima Jakovljevim.
Doživjeh katarzu, kilometri u prošlosti,budućnost u prividu svetišta. Trenutak istine, vječnost ubrizgana u vjerovanje.
U pjesmi božićja blagoslov srca, u titraju uma pregršt mogućnosti.
U munjama, ognju i mrazu ćutim ritam vječnosti, načelo trajanja. Život ispisan u vodi, u zemlji, u kamenu,
utkan u legende, sjećanja, uspomene. Iza ožiljaka prošlosti težina suza.
U mirisu naranči, cimeta i vanilije slike djetinjstva, sreća ubrizgana u pamćenje.
Na stolu pšenica, u plamu svijeća tajna početka, na prozoru anđeo.
Utjelovljujem nebesku tajnu, zlaćanom se niti sidrim u zbilji.
Dijana Jelčić
slika... William Blake, Jakovljeve ljestve
Oznake: sveti Stjepan, Štefanje, ISTINA
|
