Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... Molitva za one koji putuju morem Naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, koga sluša vjetar i more, uslišuje i tebe, o sv. Ante, kad moliš za one, koji putuju morem. Vjetrovi i valovi slušaju tvoju riječ i voze mornare sigurno k luci. Uslišaj i našu molitvu, koju Bogu šaljemo za putnike na moru, prinesi je pred lice Božje, da oni tvojom pomoću, morno, zdravo i veselo dospiju do žuđene obale. Moli i za nas, o sv. Ante, koji po opasnom moru ovoga svijeta brodimo uz tako teške oluje, da sretno dođemo u luku vječnoga blaženstva. Amen. p.s. u utorak počinje devetnica bl. Ivanu Merzu. Blagdan mu je 10. svibnja. |
Baka je povela unuka u crkvu, da se mole. Kod kuće, nisu imali mira, jer je otac obitelji bio pijanac i zlostavljao je ženu i dijete. Baka je vjerovala, da Isus voli djecu i rekla unuku da zamoli Isusa, da se njegov tata obrati. Unuk je bio mali i nije najbolje razumio pa je rekao: «Ićuće, odrapi mog tatu»! Nakon nekoliko godina, unuk Marko je pošao u školu. Učiteljica je rekla djeci, da dignu ruku oni, koji imaju najboljeg tatu. I svi su digli ruku. Djeca su se rugala Marku, da on ima najgoreg tatu, jer ga tuče i pije, no on je lupio šakom o stol i rekao im da nemaju pojma i da je njegov tata najbolji! To se pročulo po gradu i saznao je za to i Markov tata. To ga je potreslo i odlučio je postati najbolji tata. Dobio je plaću. Mamila ga je gostiona, ali se uspio suzdržati. Kod druge gostione, čekao ga je prijatelj, koji je slavio rođendan i želio ga je počasti, no odbio je i otišao kući. Pitao je ženu, gdje je njegov sin, a on je bio pod stolom, jer se bojao da će ga tata tući. Na uporna je nagovaranja izašao. Otac ga je zagrlio i rekao da mu, da će od sada ima najboljeg tatu, a ženi se ispričao za zla, koja je činio. |
Najveći ekološki problem današnjice je globalno zagrijavanje, zbog čega se događaju klimatske promjene, a uzrok je efekt staklenika. O čemu se radi? Sunčeve zrake dolaze na Zemlju, zagrijavaju je, odbijaju se i vraćaju nazad. Zbog stakleničkih plinova, od kojih je najvažniji ugljični dioksid (CO2), Sunčeve zrake se sadržavaju na Zemlji duže nego bi trebale i zbog toga se povećava temperatura na Zemlji. Staklenički plinovi nastaju u industriji, u prometu, u kućanstvima itd. U atmosferi iz godine u godinu ima sve više i više stakleničkih plinova. Prema istraživanjima znanstvenika, nikada u posljednjih 2000 godina, nije bilo toliko kao sada i situacija je sve gora i gora. Stvari su izmakle kontroli i stanje je neprirodno i alarmatno. Zašto je to opasno? - povisuje se temperatura, ljeta postaju strahovito vruća, zbog čega je u posljednjih nekoliko godina umrlo tisuće srčanih bolesnika u Europi i drugdje u svijetu, prošle godine usred ljetnih vrućina, iznenada je umro i profesor s moga fakulteta, - zbog više temperature, zime su bez snijega, i u planinama ima sve manje snijega, propada zimski turizam - otapaju se ledenjaci. Zbog toga se povećava razina mora, mijenjaju se morske struje. Ako se otopi sav led sa Grenlanda, svuda u svijetu more će se podići za 6 m, a ako se potopi sav snijeg na Antartici, more će se svuda podići za 80 m! - više temperature pogodne su za razvoj bakterija, virusa, uzročnika bolesti, u posljednjih 20-30 godina, pojavilo se u svijetu, mnogo novih bolesti, poput SARS-a, ebole, ptičje gripe i druge. - ima sve više elementarnih nepogoda, uragani imaju sve razorniju snagu i ima ih više nego prije - mijenja se život životinja i biljaka, programirane su po temperaturama i sada se moraju prilagođavati na nove uvjete, što nekim vrstama ne uspijeva; medvjedi ne mogu ići na zimski san, biljke cvjetaju već u siječnju, u Jadranskom moru pronašli su tropske ribe. -ima sve više suša, sve više pustinja u Africi i Aziji, sve manje vode Hrvatska je jako mali zagađivač u europskim i svjetskim razmjerima. Najveći zagađivači su: SAD, Rusija, Europska Unija i Kina. Potrebno je puno toga promijeniti, da se smanji količina stakleničkih plinova, barem desetak mjera. Potrebno je proizvoditi aute na biodizel i na plin, prijeći s energije dobivene od ugljena i nafte na energiju vjetra, sunca, vode, na biomasu, treba umjesto običnih žarulja, koristiti štedne žarulje, treba saditi puno šuma i prestati uništavati tropske kišne šume, industrija treba uvesti pročiščivače ispušnih plinova itd. Neka nam Bog pomogne, da se stanje popravi i da se s vremenom vrati u normalu! |
Danas sam čuo na radiju, jednu priču iz hrvatske povijesti. Prije dvjestotinjak godina, Francuzi su okupirali južnu Hrvatsku. Kod Gospića bile su žestoke borbe i Ličani su zamalo pobijedili. Za osvetu, general Marmont želio je držati konje u crkvi u Gospiću. Mladi župnik Šime Starčević na tečnom francuskom se žestoko usprotivio tome i rekao, da su Ličani ponosni ljudi i uvjereni katolici te da to nikada neće oprostiti. Iznenađen što čuje francuski jezik i što je župnik tako hrabro i odlučno postupio, general Marmont je odustao od toga i postavio župnika Šimu Starčevića za urednika novina na francuskom jeziku za Hrvatsku. Šime Starčević je sa 27 godina napisao prvu hrvatsku gramatiku i rječnike hrvatsko-francuski i francusko-hrvatski. Na blogu od svećenika Anđelka Kaćunka, našao sam interview sa Zlatkom Sudcem, objavljen u časopisu Veritas za Uskrs. Tekst je odličan pa tko nije pročitao, može sada. VLČ. ZLATKO SUDAC, karizmatski svećenik i voditelj duhovnih obnova Vlč. Zlatko Sudac je svećenik Krčke biskupije. Rođen je na otoku Krku u mjestu Vrbnik, a sada je na službi voditelja duhovnih vježbi i duhovnih obnova u mjestu Ćunski na otoku Lošinju. Skroman i jednostavan svećenik, koji se naviknuo na gužvu, česta kucanja i pozive mnogobrojnih vjernika, a nerijetko i običnih znatiželjnika, česte posjete novinara, intervjue, razgovore, fotografiranja, veoma nas je ljubazno primio. Vrijeme je Uskrsa. Uvijek iznova pred nas se postavlja temeljno pitanje, a to je vjera u Krista Uskrsloga. Što je za Vas vjera? SUDAC: Ja razlikujem vjeru kao fenomen i vjeru isključivo u osobu Isusa Krista. Vjera kao fenomem je činjenica da na ovoj kugli zemaljskoj ne postoji niti jedan čovjek koji bi za sebe mogao reći da ne vjeruje. Na primjer: ja sjedam u automobil i putujem u Zagreb. Ja to činim iz vjere da je automobil ispravan i da sam ja sposoban voziti taj automobil... Koja je onda ispravna vjera? Do čega nas ona mora dovesti? SUDAC: Najispravnija vjera je vjera u osobu Isusa Krista. I apostoli su vjerovali osobi Isusa Krista. Krist im se kroz četrdeset dana ukazivao. Svi su vjerovali. Ali, pitam se, zašto su i dalje bili u strahu, skrivajući se u dvorani posljednje večere. Ništa nisu poduzimali, nisu propovijedali, nisu krstili u Isusovo ime, a vjerovali su. Dolazim do zaključka da i sama vjera nije dovoljna snaga da čovjek i djeluje za Boga. Potrebno je još nešto. Vjera je baza, temelj, a potrebna je sila Duha odozgor. To je ono što se nama danas dogada. Mi imamo vjernike, mi stvaramo programe, sve unaprijed, ali sve na papiru. Mi jesmo vjernici, ali je plod takve vjere malen... Danas u svijetu ima oko milijardu katolika i primaju, više ili manje redovito, sakramente. No, ipak se pitam jesu li dovoljno jasan znak u ovome svijetu? SUDAC: Vi možete dolaziti u crkvu, vršiti sve moralne i crkvene zakone i propise. Možete se ispovijedati, pričešćivati, a da na kraju budete ipak samo religiozni, a ne i vjernici. Religije danas ima i previše. Religiozan čovjek je onaj koji slijepo, i iz straha prema Bogu i Crkvi, izvršava sve što se od njega traži. A vjernik je onaj koji to srcem živi. I on će naravno izvršavati sve zakone, ali mu je motiv ljubav. Ljubav prema Bogu i čežnja da ta ljubav ispuni i njega samoga. Tu bih volio još reći kako je Isus dao zakon ljubavi, ali nije ukinuo druge zakone. Isus ne dokida, nego nadopunjava, motivira, daje srcu razloge zbog čega bi izvršavao i sve ostale zakone, propise i zapovijedi. Tako, onaj koji izvršava sve zakone, a nedostaje mu osobno iskustvo Boga ljubavi, po meni je samo religiozna osoba, a ne i vjernik. U životu nam je nekako najdraže kada drugome govorimo iz iskustva, zbog toga i ja Vas sada pitam: kada ste Vi povjerovali? SUDAC: Presudan momenat se dogodio na seminaru p. Emiliana Tardifa. To je bila prekretnica kada sam dao otkaz na poslu; svojoj sam zaručnici rekao da to nije za mene pravi put, nego da me privlači nešto drugo. Tada je započelo moje intenzivno traganje, praćenje svih duhovnih traženja, intenzivna molitva... Ja mogu reći da ću se obraćati dok sam živ, jer naše srce nikada ne može biti potpuno ispunjeno. Isus, kojem ste i Vi povjerovali, nije dao da samo propovijedamo o ljubavi bez zahtjeva, nego ta ljubav traži i poziva na davanje. Je li i to možda razlog da se danas ljudi teško oduševe za put davanja? Zato taj otpor? SUDAC: To je zbog toga jer ljudi danas ne razumiju pojam ljubavi do kraja. Ljubav se shvaća kao simpatija, erotizam, seksualnost, požuda, čak i prljave i gore stvari. Jer, ono što nam mediji danas prikazuju kao ljubav, to ljubav nije. Svako društvo kojemu nedostaju istinske vrijednosti, a najveća vrijednost je ljubav, umnaža zakone. Jer nečim se mora nadoknaditi pomanjkanje ljubavi. Jer ja kad ljubim, ne mogu kršiti zakon. Današnje društvo ne prihvaća istinsku ljubav, ne prihvaća žrtvu. Ljubav i patnja jedno su. Ako ja nekoga volim, ništa mi neće biti teško učiniti za tu osobu. To nije patnja i očaj, nego je to izričaj moje ljubavi prema toj osobi. Kršćanstvo kao znak ima križ. Mnoge škole i ustanove ostaju bez križa. Na žalost i naše obitelji, domovi, prepuni su raznih umjetničkih slika, a sve je manje križeva. Nestaju i križevi na lančićima oko vrata. Čini se da to pomalo udaljava križeve i iz ljudskih srdaca. Može li kršćanstvo bez križa? SUDAC: Nikako! Krist je morao na križ. Kad je Otac nebeski posalo svoga Sina na zemlju, nije ga posao sa željom da ga ljudi ubiju. Nije Božja želja bila muka ljubljenoga Sina, nego da ga ljudi prihvate, da ga zavole, da slijede njegov put. Ali ne, mi smo ga ubili, razapeli i objesili na križ. Što Bog u svojoj veličini i ljubavi može učiniti u takvom trenutku? Da od najveće sramote učini najveću proslavu. Od smrti da učini uskrsnuće i život. To je Bog i učinio. Ali, što smo mi ljudi sebi time učinili? Mi smo si otvorili jedina vrata našega spasenja. Ta vrata zovu se križ. Nitko ne može doći do spasenja mimo križa. Uskrsli Krist na sebi nosi znakove rana. Što je poruka toga? SUDAC: Sve veliko i sveto, sve ono čudesno i skoro mistično, nastaje kroz patnju i bol. Zar će se jedna majka sramiti patnje i boli koju je podnijela rađajući novi život! Nema rađanja bez boli. Ništa se na ovome svijetu ne stvara bez patnje, bez žrtve. Svaki blagdan, a na osobit način blagdan uskrsnuća Gospodinova, što ga slavimo, komunikacija je radosti. Ali, čini se da je istinska radost zatrovana surogatima, što nekako samo sliči na radost, a u sebi to nije. Što je prava radost? SUDAC: Današnje društvo je društvo ponude i potražnje; društvo koje zarađuje da bi trošilo; društvo konzumacije i frustracije. Čovjek dobije trenutno zadovoljstvo. Nikada kao danas nije bilo toliko ponude svega: toliko vrsta hrane, toliko prljavština na planu ljudske putenosti, a nikada kao danas toliko praznih srdaca. Ono što ja vidim jest da ljudi čeznu za ispunjenjem svoga srca, pa zbog toga posežu za trenutačnim rješenjima. Društvo u kojemu živimo, i sami velite, jest potrošačko. Vrijeme je velikih supermarketa. Nije li ova slika primjenjiva i na duhovnom planu? Kako Vi vidite ovo vrijeme u kojemu živimo? SUDAC: Vjernici su ljudi ovoga vremena. Da smo u srednjem vijeku, živjeli bismo obilježja toga vremena. Današnje vrijeme je snažno obilježeno određenim 'izmima'. I to puno opasnijim, sofisticiranijim i perfidnijim nego što su to bili donedavno komunizam, socijalizam i kapitalizam. To je prošla stvar. 'Izmi' koji su stupovi, otrovi današnjega vremena jesu: egoizam, racionalizam, individualizam, emocionalizam, infantilizam, fanatizam, terorizam, virtualizam, seksualizam, amnezioizam, perfekcionizam, senzacionalizam i banalizam. To su takvi otrovi da nitko od nas na njih nije imun. Na ovaj ili onaj način oni utječu na naše razmišljanje, na naše odnose s ljudima, na naše poslove. Mi, jednostavno, danas živimo da 'moramo': mi moramo uspjeti; moramo steći status u društvu; moramo biti prihvaćeni od okoline; moramo zadovoljiti našega šefa, prjatelja, roditelje; moramo zaraditi određenu količinu novca; moramo trošiti. Od svega toga 'moramo', mi pucamo po šavovima. Kome se ovo događa? Tko je sve u opasnosti? SUDAC: To se događa današnjem čovjeku. Vidim to po ljudima koji dolaze k meni na duhovne obnove, a prošlo ih je na tisuće. Ljudi danas ne mogu slijediti nametnutu idealiziranu sliku čovjeka koju svatko od nas mora ostvariti da bi uspio. Ali, shvatimo konačno da takav idealan čovjek ne postoji. To je još jedan 'izam', idealizam. Idealan je jedino Bog, a mi ljudi smo svi potrebiti ljubavi, razumijevanja, pažnje. Prije pet godina sam ispovijedao istim intenzitetom i nisam imao niti jedan slučaj anoreksije ili bulimije. A danas, od sto ljudi u grupi, barem dvadeset ih ima taj problem. Gotovo svaki treći iz te grupe živi na sedativima. Tabletomanija je sastavni dio toaletne torbe. Ljudi žive pod stresom, neprirodno. Žive otuđeno od sebe samih, od svojih osjećaja, jedni od drugih. Kako da dođem do Boga, kada ne dolazim do sebe i bližnjega? Koji je cilj jednoga takvog čovjeka? SUDAC: Ljudi žele imati cilj, ali je društvo u kojem živimo, društvo zaborava. Sve dobro možeš činiti, a učini jednu pogrešku, sve dobro će se zaboraviti, a samo ta pogreška će ti se spočitavati. Ljudi žele vrijediti, žele nešto značiti drugima, ali opasnost je ako to želim samo zbog ljudi. U ovom vremenu i svijetu relativiziranja svega, gdje smo mi Hrvati? SUDAC: Naši ljudi u svijetu uspijevaju. Bez škole odu van i uspiju. Razlog tome je što... u Hrvatskoj vlada zavist. Tko god da nam dođe na vlast neće biti dobar, jer mi ne možemo podnijeti da naš čovjek uspije. Prošao sam cijelu Europu i vidio kako se u Europi radi. A mi ako želimo i dalje prodavati naše biserje, otoke, banke, tvornice, da drugi s time raspolažu, onda ćemo postati bijelo roblje. Ja ne želim da mi budemo robovi Europe, već da toj Europi ponudimo nešto autentično, da se čuje i naš glas, da i mi imamo utjecaja. Sačuvajmo sebe, svoje dostojanstvo, ono svoje autohtono što imamo. Hrvatska je u prošlosti jako ranjena, a Vi, velečasni, provodite konkretne korake u ublažavanju tih rana, pomažući braniteljima Domovinskog rata. Kako zaliječiti te rane, pojedinačno, ali i na nacionalnoj razini? SUDAC: Kada sam radio s američkim veteranima iz Vijetnamskoga rata, došli su okićeni k'o božićna drvca, na prsima puni ordenja. Oni su netko i nešto u Americi, a naši branitelji su nitko i ništa u Hrvatskoj. Svi generali koji se nešto značili Hrvatskom narodu sada su iza rešetaka. Rješenje je u tome, koliko društvo tom čovjeku daje prostora da stvara, da radi. Temeljna čovjekova potreba je potreba za radom. Upravo u tome vidim da bi tim ljudima i našem društvu trebala pomoć na taj način. I naravno, nije istina da su branitelji jedini koji imaju PTSP i ne u toj mjeri u kojoj se spominje. Posttraumatski stresni poremećaj danas imaju više menadžeri i ljudi s estrade, roditelji. Moderni trend života stvara PTSP, ne samo ratno i poratno vrijeme, kako je to do sada bilo predstavljeno. Što društvo i vlast u Hrvatskoj konkretno trebaju ponuditi da nam sve krene bolje? SUDAC: U svim strukturama, svatko od nas pojedinačno trebao bi se založiti da živi pošteno, moralno, po Božju; da na svom radnom mjestu čini ne samo ono što se od njega traži, nego ako može i više od toga. Neka se prestane politizirati i neka se počne gledati istinsko dobro hrvatskog čovjeka. Dakle, neka svatko od sebe počne. Što vjernici danas očekuju od nas svećenika? Što svećenici trebaju činiti? SUDAC: Da manje govorimo, a više djelujemo. Ljudima je dosta i previše riječi. Njima treba životna riječ – Isus Krist. Njima treba autentično svjedočanstvo života. Nije samo: Kaži nam, nego: Pokaži nam kako ti to živiš! Ne mora svećenik biti ni dobar govornik, ni stručnjak, ali kada se u njegovu srcu vidi da zrači iskrenošću i stoji iza onoga što kaže, onda je takav svećenik omiljen i ljudi ga vole. Nikada ne trebam govoriti ljudima nešto što sam ne živim, ili što se barem ne trudim nasljedovati. Za kraj, budući da je Uskrs, molim Vas recite svoju poruku i čestitku. SUDAC: Od srca želim svima nama Hrvatima, a osobito vjernicima, da nam čovjek bude na prvome mjestu. Da nam zakoni, od kuda god dolazili, ne budu važniji od ljubavi. Da nam obredi u crkvi ne budu važniji od vjere. Da nam ukazanja, stvarna i takozvana, ne budu važnija od Marije, Isusove Majke. Neka Bog podari svima više poniznosti, razboritosti i straha Božjega. Želim svim čitateljima Veritasa – Glasnika Sv. Antuna Padovanskoga – sretan i blagoslovljen Uskrs, puno mira i radosti! Razgovarao: fra Ivan Bradarić VERITAS - GLASNIK SV. ANTUNA PADOVANSKOG, travanj 2007. |
Čas Milosrđa je molitva Isusu u tri sata popodne, u spomen na Isusovo trpljenje i umiranje na križu, koje se dogodilo u tri sata popodne. U tri sata, u listopadu 1937. g. Isus je poručio sv. Faustini, da se svaki dan moli u to vrijeme i da širi tu pobožnost: " To je čas najvećeg Milosrđa za svijet. U tom času ne uskraćujem ništa duši, koja me moli po mom trpljenju. Uvjeti da se uslišaju molitve su: molitva mora biti oko tri sata popodne, mora biti upravljena Isusu i pozivati se na vrijednosti i zasluge njegova trpljenja. Ono što se moli, mora biti u skladu s voljom Božjom i da sama molitva bude pouzdana, ustrajna i povezana s djelotvornom ljubavi prema bližnjemu. " Molitva Majci milosrđa Zdravo Kraljice, majko milosrđa, Živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo tugujući i plačući U ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, One svoje milostive oči na nas Te nam poslije ovoga progona Pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo! "Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet." “Kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno - drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg Milosrđa potpuno oživljava dušu.” |
Krunicu je izdiktirao Gospodin Isus sv. Faustini u Vilniusu 13-14. rujna 1935., kao molitvu za smirenje i ublaživanje gnjeva Božjega, za naše i tuđe grijehe i grijehe cijeloga svijeta. “Ovom molitvom sve možeš izmoliti, kad se to što moliš slaže s Mojom voljom." "Tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa." Moli se na običnoj krunici ovako: Na prva tri zrnca moli se: Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Vjerovanje. Na svih pet desetica moli se: a) na velika zrnca: Vječni Oče, prikazujemo ti tijelo i krv, dušu i božanstvo tvojega preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštvinu za svoje grijehe i grijehe cijeloga svijeta b) na mala zrnca (10 puta): "Po pregorkoj muci Njegovoj smiluj se nama i cijelomu svijetu." Na kraju krunice doda se (tri puta): "Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu." |
«Ja želim da prva nedjelja po Uskrsu postane svetkovina Božjeg milosrđa» – govorio je Isus sv. Faustini. «Unatoč mojoj pregorkoj muci duše propadaju. Ja im pružam posljednje sidro spasenja. To je svetkovina mojega Milosrđa. Ne budu li slavili moje Milosrđe, propast će zauvijek. Ta svetkovina ima biti dan posebnog štovanja Boga u otajstvu njegova milosrđa, koje je izvor i motiv svih djela prema čovjeku, napose djelo otkupljenja. To je i prema Božjoj volji - dan posebne milosti za sve duše, napose za grešnike koji najviše trebaju Božje milosrđe. Svetkovina moga Milosrđa došla je iz moje nutrine, na utjehu cijelom svijetu.» Sa na taj dan primljenom pričesti (nakon dobre ispovijedi), povezano je najveće obećanje: potpuno oproštenje grijeha i kazni. Ta milost je nešto bitno veće nego potpuni oprost. On se sastoji samo u otpuštanju zasluženih vremenitih kazni za grijehe, ali nije oproštenje same krivice. Ta je milost veća od milosti šest sakramenata osim krštenja. Isus obećaje na svetkovinu Božjeg milosrđa otpuštenje krivnje i kazne uz primljenu svetu pričest. To je obnova krsne nevinosti u dušama. Treba dostojno primiti svetu pričest i imati pobožnost prema Božjem milosrđu. |
U ovu nedjelju je Blagdan Božjeg milosrđa. To je novi blagdan, proglasio ga je papa Ivan Pavao II. Ova tema mi se jako sviđa pa ću više dana pisati o njoj. Isus je odabrao poljsku časnu sestru sv. Faustinu (Mariju) Kowalsku (1905. – 1938., proglašena svetom 2000.): - da proširi pobožnost Božjeg milosrđa · slika milosrdnog Isusa s potpisom: Isuse, uzdam se u Tebe, · blagdan Božjeg milosrđa, · krunica Božjeg milosrđa · molitva u sat milosrđa (15,00 h) · širenje štovanja Božjeg milosrđa - da svijetu približi i navijesti milosrdnu Božju ljubav. Dnevnik Faustine Kowalske je knjiga, koja se proširila po svijetu, posljednjih nekoliko godina pročitali su je mnogi i u Hrvatskoj. Bit Božjeg milosrđa Bog je stvorio svakoga od nas i naša je uloga, da ljubimo Boga i činimo dobro, a izbjegavamo zlo i grijeh. Odgovorni smo za svoja djela i nitko nije pošteđen odgovornosti. Postoje dva načina kako ćemo odgovarati za svoja djela i nedjela: Pravda i Milosrđe. Po Pravdi se gleda na svaku sitnicu i točno po zakonu. Milosrđe je puno blaže i preko njega, Bog «gleda kroz prste» i nije strog već blag i jako milosrdan. «Piši: Prije nego dođem kao pravedni sudac široko otvaram vrata Mojeg milosrđa. Tko ne želi ući kroz vrata milosrđa, mora kroz vrata Moje pravednosti...» «(Neka) najveći grešnici polože svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa. Moja kćeri, piši za izmučene duše o Mojem milosrđu. Raduju me duše, koje se pozivaju na Moje milosrđe. Takvim dušama, Ja podjeljujem više milosti nego si sami žele. Ja ne mogu kažnjavati, pa kad bi to pogađalo najvećeg grešnika. Kad se on pozove na Moje milosrđe, opravdavam ga u Mojem neiscrpivom i neistraživom milosrđu.» «Što veći grešnik, to veće pravo na Moje milosrđe. Tko se pouzdaje u Moje milosrđe neće se izgubiti, jer sve njegove stvari su Moje, a njegovi neprijatelji razbijaju se o podnožje mojih nogu.» KADA UMREMO, MORAT ĆEMO ODGOVARATI ZA SVOJE POSTUPKE. BOG NAM ŽELI BITI MILOSRDAN I ŽELI DA SE SPASIMO, STOGA NAM DARUJE SVOJE MILOSRĐE. MI GA DOBIJEMO, AKO GA ZATRAŽIMO OD BOGA. Npr. «Bože, budi mi milostiv» «Isuse, po svojoj pregorkoj muci, smiluj se meni i cijelom svijetu» «Isuse, krotka i ponizna srca, smiluj se meni i cijelom svijetu» «Isuse, smiluj se meni grešniku.» AKO NE ZATRAŽIMO BOŽJE MILOSRĐE, SUDIT ĆE NAM SE PO PRAVDI. «Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu, kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti, neću im biti Sudac nego milosrdni Otkupitelj. U tom posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši, koja se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići... Najbolnije me vrijeđaju grijesi nepovjerenja.» Citati su iz knjige «Dnevnik Faustine Kowalske». |
“Ak’ čudesa tražiš” je pjesma sv.Anti. U originalu je na talijanskom “Si quaeris” Ovu je molitvu hvale – ili responzorij – sastavio fra Julijan iz Spayera. Ona je dio ritmičkog oficija iz 1233., dvije godine nakon smrti sv. Antuna. Pjeva se u bazilici sv. Antuna u Padovi i, svakoga utorka, u mnogim crkvama po čitavom svijetu. Ovu današnju verziju pjesme, dobio sam od Mirjam.Mirjam Ak'od Ante tražiš čuda bič, smrt, tugu on ustavlja napasnika goni huda bolne krijepi i ozdravlja Mora i kopna svaka sila moć njegove sluša vlasti stvari, život,uda čila on izbavlja od propasti Od pogibli koje spasi od zla svaki sačuvani kako haran njega glasi neka kažu Paduani Uvijek slavno hvaljen budi u tri sopstva Bog jedini koji taka na spas ljudi po Antunu čuda čini. Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. 3. Pomaže u nevolji - Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu... Molitva u nevolji Ah, u kakvim se bijedama nalazi čovjek, o blagi utješitelju svih nevoljnih sv. Ante! Ti vidiš muke i nevolje, koje trpim, nećeš li mi u pomoć priteći? Ti tješiš sve, koji ti se utječu. Znam, da me nećeš zapustiti, stoga ti pun pouzdanja i poniznim srcem vapim, da me u mojoj nevolji ne ostaviš. O preblagi, sv. Ante, pogledaj mene i sve nevolje onim blagim okom, kojim si običavao gledati nevoljne. Utješi potlačene, priteci nam u pomoć u svim bijedama i nevoljama, vodi nas jednom iz ove suzne doline u domovinu, gdje će ljubljeni Spasitelj i Otkupitelj, otrti suze s očiju svojih svetaca. Ti pa tako i Ti, dobri Isuse postupaj sa mnom po svom milosrđu, kako ti znaš da je mojoj duši korisno i spasonosno. Hoćeš li da trpim, to neka bude tvoja sveta volja. Daj mi samo svoju strpljivost, a u nebu vječnu radost. Amen. |
Ovaj tekst je iz knjige "Nasljeduj Mariju". Pisano je, kao da je Blažena Djevica Marija ovo napisala, no autor je redovnik Premanstrates iz 15. stoljeća. Austrijanac Josef V. Baresenburg bio je oduševljen ovom knjigom i preveo je na hrvatski jezik, 1942.g. Jedna gospođa, koja čita moj blog, poslala mi je ovu knjigu na mail. Hvala! Odabrao sam ovaj tekst iz te knjige, a uskoro ću možda i nešto drugo. Nikada nisam dopustila, da srdžba sa mnom zavlada. Prema svakome sam bila blaga Djevica. Koliko god smo neprijatelja imali u svom životu, Isus i ja, sve smo nadvladali blagošću. Blagost se sa mnom rodila, i svi moji neprijatelji su osjetili moju dobrotvornost. Nigdje nećeš čitati da sam ja igdje ikoga oštro ukorila; pa ni one koji su moga Sina sa octom napojili i na križ pribili. Moje riječi su uvijek bile blage i moji govori ugodni. Duh Božji je blag, i zato svakoga čini blagim. Koliko uvreda nanose Bogu grešnici! On ipak šuti i daje im još k tome dobročinstva, da se njegovom dobrotom poprave i obrate. Nepravedno nosiš ime kršćanina, ako mrziš svoga uvrijeditelja. Oštra riječ podbada tvog neprijatelja još više protiv tebe, dok krotka i blaga razmekšava njegovu srdžbu. Zašto se srdiš kad te neugodnosti snalaze? Samo još više s time trpiš. Moraš dakle da protivštine mirno podnosiš. Budi umiljat prema svakome. Ako želiš imati mir, ne govori s nikim pun mržnje. Nikad se ne pokazuj namrgođen, da ne misle ljudi na tvoju odvratnost prema trpljenju, koje ti Bog šalje za tvoje dobro. Nedaj nikad u svom srcu mjesta srdžbi i mržnji. Kad planeš, ne dopusti da tvoje neraspoloženje ponizi bilo koga. Miran čovjek je sam sebi na utjehu, a drugima na korist. Ništa ne čini dušu tako mirnom, kao blagost i miroljubivost. Nepravda je pašnjak blagosti; gorkosti joj služe za hranu i probavu. Od svih kreposti najviše blagost čini kršćanina sličnim Bogu. Tvrdoglav, neotesan i svadljiv čovjek poremeti mir, kao nevrijeme vodu. Blagost zadovoljuje sve; ona i razdor sjedinjuje. Blagi čovjek u miru je sa svojim bližnjim, posjeduje Božje prijateljstvo i prijestolje u nebu. - Dakle slijedi me! |
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv