«Ja želim da prva nedjelja po Uskrsu postane svetkovina Božjeg milosrđa» – govorio je Isus sv. Faustini.
«Unatoč mojoj pregorkoj muci duše propadaju. Ja im pružam posljednje sidro spasenja. To je svetkovina mojega Milosrđa. Ne budu li slavili moje Milosrđe, propast će zauvijek. Ta svetkovina ima biti dan posebnog štovanja Boga u otajstvu njegova milosrđa, koje je izvor i motiv svih djela prema čovjeku, napose djelo otkupljenja. To je i prema Božjoj volji - dan posebne milosti za sve duše, napose za grešnike koji najviše trebaju Božje milosrđe. Svetkovina moga Milosrđa došla je iz moje nutrine, na utjehu cijelom svijetu.»
Sa na taj dan primljenom pričesti (nakon dobre ispovijedi), povezano je najveće obećanje: potpuno oproštenje grijeha i kazni. Ta milost je nešto bitno veće nego potpuni oprost. On se sastoji samo u otpuštanju zasluženih vremenitih kazni za grijehe, ali nije oproštenje same krivice. Ta je milost veća od milosti šest sakramenata osim krštenja. Isus obećaje na svetkovinu Božjeg milosrđa otpuštenje krivnje i kazne uz primljenu svetu pričest. To je obnova krsne nevinosti u dušama. Treba dostojno primiti svetu pričest i imati pobožnost prema Božjem milosrđu.
Post je objavljen 12.04.2007. u 22:05 sati.