„Putem propovijedajte:
`Približilo se kraljevstvo nebesko!`
Bolesne liječite, mrtve uskrisujte,
gubave čistite, zloduhe izgonite!
Besplatno primiste, besplatno dajte!“
Mt 10, 7-8


Godina svećenika - Litanije


Ja raspodjeljujem vrline tako različito da ne dajem svakomu sve, nego ovome jednu, a onome drugu. Jednom dajem poglavito ljubav, drugom pravednost, drugom opet poniznost, a onome živu vjeru. I tako sam razdao mnoge darove, milosti i kreposti, duhovne i vremenite, s takvom raznolikošću da nisam samo jednoj osobi dao sve, kako biste bili prisiljeni na uzajamnu ljubav. Htjedoh da svatko treba drugoga te svi budu moji poslužitelji u dijeljenju milosti i darova što su ih od mene primili.
SV. KATARINA SIJENSKA, Dialoghi, 1, 7



MOLITVA ZA DOBRE I SVETE SVEĆENIKE

Bože, svemogući Oče, po beskrajnim zaslugama Tvojeg božanskog Sina molimo Te, podari nam dobrih i svetih svećenika.
Bože Sine, Riječi Očeva, blagoslovi apostole naših dana, umanji njihove nevolje, umnoži njihov broj!
Bože Duše Sveti, Ljubavi Oca i Sina, rasplamsaj svećenike Tvojom ljubavlju, prosvjetli ih Tvojim svjetlom, jačaj ih i blagoslovi sve što za njih činimo iz ljubavi prema Tebi.
O Srce Isusovo, umnoži broj svećenika Tvoje Crkve! Amen.

Duše Sveti, nadahni ih,
Ljubavi Božja, istroši ih,
putem istine vodi ih.
Marijo, Majko, pogledaj ih,
s Isusom blagoslovi ih.
Od svih ispraznosti i opasnosti,
od svakog zla sačuvaj ih. Amen.

sv. Mirjam od Abelina



Godina svećenika - Litanije



„Nismo li često u napasti Sveto Pismo i vjeru Crkve smatrati predmetom rasprave umjesto da nam budu put koji vodi u život? Dok razmišljamo o onima koji znaju, ali ne žive prema spoznatome, te o onima koji ne znaju, ali tražeći pronalaze put, moramo shvatiti da Isus nije želio Crkvu koja će u prvom redu raspravljati o Božjoj Riječi. Želio je Crkvu koja će biti mjestom življenja Božje Riječi“.
... ... ...
'Stranci smo i pridošlice na zemlji, drže nas čudacima koji se teško uklapaju u društvo'.
... ... ...
„No, nije im bilo odviše važno što ljudi o njima govore. Nije ih zanimalo mišljenje javnosti, koje se mijenja iz dana u dan. Zanimala ih je istina, stoga su smireno prihvaćali sve što ljudi o njima govore. Oni su nam danas poziv i izazov“, rekao je kardinal dodavši da ponovno postaje hrabrost živjeti kao kršćanin. Prema njegovim riječima, na kršćane se i danas često gleda kao na čudake a ismijavanje kršćanskog potvrđuje da su oni stranci i pridošlice.
... ... ...
„Međutim, upravo je to potrebno da se trgnemo iz svoje udobnosti, da dođemo do istine, do spoznaje čovjeka koji je slika Božja... I nama, današnjim kršćanima, upućena je poruka Svetog Pisma. Naša je Domovina na nebesima, za njom težimo. Zahvalni smo Bogu za lijepu našu Domovinu, a lijepom su je učinili oni koji su se uspjeli izdići iznad nje i obilježiti je znakovima vječnosti.“

iz propovjedi kard. J. Bozanića, 2006.



MOLITVA ZA SVETU CRKVU

Majko, danas Te gledamo u oči. Ti znaš što nam nedostaje, sve naše boli, poznaješ naše patnje, grijehe, težnje. Govori svome Sinu, govori Mu o današnjim poteškoćama. U Kani Galilejskoj, kad je nestalo vina rekla si slugama upirući u Krista: „Sve što vam kaže učinite.“ Kaži ove riječi i nama, uvijek ih govori, neumorno ih ponavljaj. Majko Kristova, koji je Gospodin budućega vijeka, daj da mi u ovom teškom sadašnjem trenutku slušamo Tvoga Sina, da Ga slušamo dan za danom, u svakom djelu što činimo, da Ga slušamo i kad
govori teške i zahtjevne stvari.
“Kome da idemo Gospodine? Ti imaš riječi života vječnoga.“

Primi nas takve kakvi jesmo, primi nas. Pogledaj naša srca, primi naše brige i nade.
Pomozi nam, Puna Milosti živjeti i ustrajati u milosti, i ako je potrebno vratiti se u milost Boga živoga koja je najveće i nadnaravno dobro čovjeka. Pripravi nas za dolazak Tvoga Sina.
Primi nas s našim svakodnevnim problemima, našim slabostima i manjkavostima, našim krizama, osobnim, obiteljskim i društvenim nedostatcima. Ne dopusti da izgubimo dobru volju, ne dopusti da izgubimo iskrenost savjesti i poštenje u ponašanju. Tvojom molitvom isprosi nam pravdu. Spasi mir u svijetu.
Bezgrešna, oduvijek predodređena da budeš Majka Otkupitelja, s nama si, s Crkvom i svijetom.

papa Ivan Pavao II

O duhovnom životu, različitostima među ljudima, rješavanju sukoba u zajednicama i potrebi za tišinom i istinskim razgovorom.

„Što zapravo znači duhovni život?
Podrazumijeva li to formalne oblike religije? Ne uvijek.
Znači li možda bavljenje vlastitim unutarnjim mislima, nadahnućima i maštanjima? Moguće, no, prema učiteljima duhovnog života, unutarnja su promišljanja nerijetko preprjeka duhovnome životu.
Znači li intelektualno spoznavanje ili čak i sveobuhvatno znanje o učenju velikih vjerskih vođa? Zapravo i ne.
U povijesti duhovnosti ima ljudi s vrlo malo intelektualne oštrine, ili čak i posve bez nje, uz bok velikim umovima. Valjana definicija mora uključiti dobro priznata duhovna i umna svjetla poput sv. Bonaventure i kardinala Newmana s jedne strane katedre te sv. Male Terezije i generala Bootha s druge, uključujući tu i ljude poput svetoga Franje ili svete Bernardice, koji rastreseno gledaju kroz prozor i uopće ne prate njihovu nastavu.“
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja

Možda mnogi imaju isto iskustvo: u svakodnevnim susretanjima s ljudima rijetko se razgovara o vjeri i duhovnosti, čak i u nekim tradicionalnijim katoličkim obiteljima. A kad do razgovora ipak dođe – često se (neugodno) iznenadimo glede stavova drugih. O bilo kojim pitanjima: od evolucije i same biti čovjeka – do recimo liturgijskog pjevanja.

Umjesto predrasude kako duhovnosti „u ljudima više nema“ prihvatljivija postaje misao o različitosti naših duhovnosti. Što sam se više družila s ljudima, u stvarnom ili virtualnom društvu (forumima), ta stvar mi je bivala jasnija. No po pristupu i ponašanju u zajednici većinu možemo svrstati u relaciju s rasponom: osjećajnost i svjedočenje na jednoj strani te kritika postojećih oblika duhovnosti na suprotnoj strani.

Neka pitanja unutar zajednice mogu biti predmet nesuglasica i pravih raskola među članovima: tako da se lako nađemo pred odabirom (za / protiv). Zbunjujuće djeluje kako dojučer jednostavne i razumljive stvari postaju diskutabilne i njihovo razrješavanje može, na razini duhovnog života, „uroditi“ dvojako: plodom (svjesnijom i čvršćom vjerom) ili besplodnošću (nesigurnošću i neobičnom potrebom za „natezanjem“). Često su „mnoge riječi“ izlike ljudima koji zapravo ništa ne kažu. Potreba za zajedništvom i duboko usađenom intimnošću (koju nam je Bog darovao) u ljudima su ponekad jače od osobnog i trijeznog uvida u duhovne manipulacije koje se stvaraju u zajednicama. Kada Krist prestane biti Glava i Trs i Pastir u nekoj zajednici, ona se jedino može vrtjeti oko sebe. Ako članovi pomisle kako je lakše i vrjednije sudjelovati u Zajednici, a zanemaruju Sakramentalni život Crkve (Sv. misa, Ispovijed…); ako članovima postane važnije što će reći taj i taj autoritet u Zajednici od Riječi Božje i riječi Crkve, mističnog Tijela Kristovog – onda takvo mjesto postaje kao „smokva koja ne donosi ploda“.

Nakon dugog boravka među ljudima ponekad je potrebno povući se na osamu.
Potražiti Boga.
Njega smo možda izgubili u beskrajnim našim raspravama i teorijama.

Tako svećenik Benedict Groeschel piše o svom susretu s kartuzijancima – toliko intimnosti i dubokog duhovnog razgovora nije doživio nigdje, kao s ovim „usamljenicima“ i „pustinjacima“.

Gospodine, premda sam ruševina, ipak te ljubim,
volim te ludo,
a to je jedini način na koji znam voljeti,
jer sam samo klaun.
Već je prošlo mnogo godina otkako sam izišao
iz tvojih ruku, a možda, tko zna, možda će brzo stići
dan mojega povratka k Tebi...

Moj je krčag prazan,
a moje je cvijeće uvelo i bezbojno,
samo je srce moje ostalo netaknuto...
Plaši me moja bijeda,
ali me tvoja nježnost tješi.
Stojim pred Tobom kao razbijena posuda,
no ovom istom mojom ilovačom
ti možeš stvoriti drugu po svom ukusu...

Gospodine, primi ovaj moj večernji prinos...
Moj je život poput flaute, pun otvora...
ali uzmi ga u svoje božanske ruke.
Neka tvoja glazba prolazi mnome,
i neka preko mene dopre do braće ljudi
te postane za njih ritam i melodija
što će pratiti njihove korake,
neka bude jednostavna radost
na njihovu često napornu putu...

Iz „Životu ususret“