U naravi ljudskoj je određeno,
i u Pismu Svetome zapisano,
otkad sklopi savez s Gospodinom,
zna narod Božji što je grijeh.

"Nemoj zakidati jadnog i bijednog
najamnika,
bio on tvoj sunarodnjak ili došljak.
Svaki dan daj mu zaradu,
jer je siromah i za njom uzdiše.
Tako neće na te Jahve vapiti
i nećeš sagriješiti." (Pnz 24,14)

Po proroku reče:
"Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski,
poslušaj zakon Boga našega,
narode gomorski!
“Što će mi mnoštvo žrtava vaših?”
- govori Jahve. -

“Sit sam ovnujskih paljenica
i pretiline gojne teladi.
I krv mi se ogadi bikova,
janjaca i jaradi.

Kad mi lice vidjet` dolazite,
tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?
Prestanite mi nositi ništavne prinose,
kad mi omrznu.

Mlađaka, subote i sazive
- ne podnosim zborovanja i opačine.
Mlađake i svetkovine vaše
iz sve duše mrzim
- teški su mi,
podnijet` ih ne mogu!
Kad na molitvu ruke širite,
ja od vas oči odvraćam.
Molitve samo množite,
ja vas ne slušam.
Ruke su vam u krvi ogrezle,
operite se, očistite.
Uklonite mi s očiju djela opaka,
prestanite zlo činiti!
Učite se dobrim djelima:
pravdi težite,
ugnjetenom pritecite u pomoć,
siroti pomozite do pravde,
za udovu se zauzmite.”

“Hajde, dakle, da se pravdamo,”
govori Jahve.
“Budu l` vam grijesi kao grimiz,
pobijeljet će poput snijega;
kao purpur budu li crveni,
postat će kao vuna.
Htjednete l` me poslušati,
uživat ćete plodove zemaljske.
U buntovništvu ako ustrajete,
proždrijet će vas mač.” (Iz 1,10-20)

Anđeo Gospodnji reče:
"Bolje je malo s pravednošću
nego mnogo s nepravdom.
Bolje je dijeliti milostinju
nego sabirati u hrpe zlato.
Milostinja oslobađa od smrti,
ona čisti od svakoga grijeha.
Koji dijele milostinju i čine pravednost
napunit će se života,
a koji griješe bit će dušmani
životu svome." (Tob 12, 8-10)

Ni svetost ni pobožnost ne znače ništa pred Bogom bez pravednosti.

Djeca su dar Božji. Ona nisu vlasništvo roditelja. Ona su "čežnja života za samim sobom", kako to lijepo reče pjesnik Halil Džubran.

1.1. Stav faraona: roditelji pretežito autoritativni

Donosi zabrane, zapovijedi i prisilno nameće svoju volju. On svoje podanike naziva ljenčinama koje neće raditi.
Roditelji koji u svom odnosu prema djeci zauzimaju isključivo autoritarni stav, poput faraona:
- žale se na svoju djecu
- optužuju ih za lijenost i razuzdanost
- rast i dozrijevanje svoje djece doživljavaju kao problem, kao neku opasnost koja ih ugrožava
- oni žele o svemu odlučivati umjesto svoje djece
- često ne žele ni saslušati razloge djece koja misle drukčije
- ne znaju zrelo diskutirati i donositi uvjerljive razloge
- takvi roditelji samo naređuju i zahtijevaju
- uvjereni su da stvari u obitelji idu loše jer se više ne zna tko zapovijeda, a tko treba slušati
- ne dopuštaju djeci potrebnu autonomiju, nego im svojim nerazumnim zahtjevima i strogim načinom postupanja zagorčavaju život, često pod maskom prevelike brige za njih
- imaju preveliku brigu za djecu ispod koje se krije nesvjesna želja za dominacijom i manipuliranjem


1.2. Stav Mojsija: Roditelji pretežito nesigurni

Mojsije govori Bogu: Tko sam ja da bih to mogao učiniti, on se ispričava da neće moći ostvariti to poslanje. Roditelji ovakvog tipa pokazuju se i osjećaju prema svojoj djeci krajnje nesigurni:
- oni se boje da ih djeca neće poslušati i da im neće vjerovati
- jednostavno žele uvjeriti sebe i druge kako su nedorasli situaciji u kojoj se nalaze
- oni, poput Mojsija, žele pobjeći od važne uloge odgojitelja
- tjeskobni i nesigurni u sebe, stalno postavljaju djeci neka pitanja, ali ne zbog stvarne brige za njih, nego više zato da umire svoju tjeskobu
- ne znaju samostalno djelovati, nego neprestano traže tuđu pomoć i podršku raznih psihologa i pedagoga…
- rado čitaju i skupljaju razne formule dobrog odgoja, a onda sve pokvare jer ih se drže doslovno, ne znaju ih primijeniti na konkretnu situaciju svoje djece.

1.3. Stav Božji: Roditelji pouzdani i sigurni u sebe

Prema Knjizi Izlaska, Gospodin (Jahve) kaže: "Promatrao sam svoj narod (…), čuo sam njegov jauk (…), poznajem njegove patnje (…), došao sam da ga oslobodim" (Izl 3, 7-8).
Božja psiho-pedagogija se sastoji u ova četiri koraka: promatrati, slušati, upoznati i djelovati (intervenirati).

1.3.1. Promatrati
- promatrati djecu koja rastu, znači gledati ih s pažnjom i velikim zanimanjem
- promatrati ne znači nadgledati; mladi koji odrastaju ne vole da ih se policijski nadgleda kao malu djecu
- promatrati znači gledati osobu očima punim ljubavi i razumijevanja
- promatrati zapravo znači početi uočavati sve one male i velike signale koje nam djeca šalju svojim tijelom, očima, glasom…

1.3.2. Slušati
- roditelji koji znaju slušati, oni se ne svađaju, a oni koji se svađaju, oni ne znaju slušati
- za dobro slušanje potrebno je stvoriti nutarnji prostor, osloboditi se što je moguće više vlastitih predrasuda i negativnih emocija
- stvoriti u sebi osjetljivo stanje duha koje ne osuđuje nego pokušava razumjeti osobu koja govori
- Bog nam je dao jedna usta i dva uha da više slušamo, a manje govorimo
- osnovni princip psihoterapije: psihoterapeut treba 80% vremena slušati svoga pacijenta, a samo 20% govoriti.

1.3.3. Upoznati
- upoznati dobro svoju djecu, ne znači naći objašnjenje za svako njihovo ponašanje
- često pogrešna interpretacija ponašanja daje pogrešnu sliku djeteta s teškim posljedicama za plodne međuljudske odnose
- pravo poznavanje znači približavanje osobi, ulaženje u njezin nutarnji svijet, u njezinu samoću
- roditelji će moći istinski upoznati svoju djecu ako ih budu znali i htjeli stvoriti atmosferu slobode i povjerenja.

1.3.4. Djelovati (intervenirati, nešto učiniti)
- praksa je pokazala da je intervencija roditelja često bila kontraproduktivn
- što više roditelji interveniraju i zahtijevaju, to djeca manje čine
- to je radi toga što roditelji često interveniraju u jakom afektu, impulsivno i agresivno
- ako su roditelji pod utjecajem jakih negativnih emocija, onda je bolje ne reagirati odmah
- ne intervenirati odmah, znači znati se zauzdati i pustiti da djeluje šutnja, da dođe prikladno vrijeme
- Bog kao najbolji pedagog u odgoju svog naroda ne intervenira uvijek kad bismo mi to očekivali
- On pokazuje svoju prisutnost tako da se ne pokazuje
- intervenirati znači pomoći osobi da pronađe pravo rješenje svoga problema i podržati je da ga primijeni u svom životu
- intervenirati znači pomoći osobi da dobro postavi svoj problem, da bude što je moguće više objektivnija
- da nauči procjenjivati razna rješenja i odabirati ona najbolja.

p. Mijo Nikić

Psihološka istraživanja govore o četiri kategorije odgojnih stilova, koji utječu na djecu na vrlo različit način:

1.) autoritarni
2.) popustljivi
3.) nezainteresirani
4.) autoritativni

Preporuka koja je uvijek vrijedila je izgraditi ovaj četvrti, autoritativni stil, jer on podrazumijeva da roditelji pokazuju toplinu i brigu za dijete; zahtjevi prema djetetu su primjereni dobi i sposobnostima ili nešto iznad toga; komunikacija je dvosmjerna: roditelji pitaju dijete za mišljenje i vode računa o njegovim osjećajima; objašnjavaju svoje odluke.

Dijete autoritativnih roditelja je samopouzdano, ima visoko samopoštovanje, spremno je prihvatiti rizik, željno postignuća i ima dobru samokontrolu.

Za razliku od djeteta čiji su roditelji većinom autoritarni, popustljivi ili nezainteresirani: ono je, naime, često nezadovoljno, povučeno, nesigurno, brine kako će udovoljiti roditelju, bez osjećaja odgovornosti, razmaženo, agresivno kad ne dobije što želi i slično.

Stil odgoja razlikuje se od osobe do osobe, a tijekom povijesti bila su prisutna sva četiri roditeljska stila – promjena je započela dvadesetim stoljećem kritizirajući autoritarni stil, koji je vjerojatno prevladavao u javnom mnijenju, ali nije bio jedini. Kritika je došla dotle da su se mlađi roditelji počeli odricati ne samo svoje autoritarnosti, nego i uopće svoga autoriteta. Danas se situacija preokrenula: neki psiholozi tvrde da je više štete učinjeno roditeljskom popustljivošću i nezainteresiranošću, nego nekadašnjim „tradicionalnim“ odgojem.

Robert Shaw i Stephanie Wood su objavili intrigantnu knjigu „Epidemija popustljivog odgoja“, koja bi dobro došla nakon svih onih fraza o „kvalitetnom“ odgoju i „teorijama izbora“.