utorak, 31.07.2007.
DSM IV
I tako... čitam ja novine neki dan i unutra piše nešto otprilike ovako:
Gospon taj i taj iz mjesta tog i tog je prijavljen ili uhapšen jer je polio SVOG psa mješanca benzinom i zapalio, a kad je vidio da se gorući pas ne prepušta smrti onda ga je zatukao s nekoliko udaraca sjekirom.
Kazna za takvo "djelo" (navodnici jer stvarno nemam pojma koju bih riječ upotrijebila) je novčana u iznosu 150 dnevnih dohodaka ili 6 mjeseci u buksi.
Dakle, što?
Izrazito je teško zamisliti okolnosti u kojima bi gazda svog psa slučajno polio benzinom i zapalio.
Izrazito je teško zamisliti da postoji valjan i suvisao razlog zbog kojeg bi čovjek ciljano/namjerno polio svog psa benzinom i zapalio.
Recimo da su gornje dvije pretpostavke točne i slijedom okolnosti navedenih u članku mislim da je logično zaključiti da gorenavedeni gospodin taj i taj nije psihički/socijalno zdrava i prilagođena jedinka.
Namjerno paljenje i sjekirozatučenje svog psa kod nas je kažnjivo.
Ako sud utvrdi krivicu gospodinu i dodjeli mu kaznu po zakonu gospodin bi mogao biti 150 dnevnih dohodaka "lakši" ili 6 mjeseci stariji kad izađe iz bukse.
Koje od toga i kako točno će dotičnog gospodina izliječiti od želje da polijeva pse benzinom i zapali?
Čemu se, na primjer, ja, mogu domisliti što bi bila adekvatna "preodgojna kazna"?
Kako apelirati na savjest onih koji je nemaju?
Već par dana razmišljam o tome i nisam se ničemu nepobitno efikasnom domislila osim perpetuiranju nasilja koje je iz razumljivih razloga neprihvatljivo.
subota, 28.07.2007.
četvrtak, 26.07.2007.
Uvjerljivo najbolja i najkorisnija stvar koju mi je ikad itko rekao
Kako uvijek dobivam genijalne ideje kad čitam Fuxine postove, njena asocijativnost nije ni ovaj put omanula. Dakle, danas jedna mala priča - poveznica, rekli bi - između velikih očekivanja i slomljenih srdaca.
Long long time ago, in a galaxy far away...
... viđala sam se s likom koji je bio značajan broj godina duže na planetu Zemlji od mene. On je bio super lik (i još je), a ja sam bila ja (znatno manje imuna na iživciravanje) i slagali smo se krasno, od početka do kraja i nakon, vodeći se devizom "no strings attached".
Jedan dan, nakon što su mene i opet dobro naživcirali negdje na poslu, ležali smo opušteni u R&R enviromentu i ja sam, još nabrijana frustracijom od cijelog dana u kojem su sve osobe kojih se to savršeno ne tiče dale sebi u zadatak da ispitaju s kim i kako ja provodim vrijeme, postavila retoričko pitanje:
"Hoće li to ikada prestati?"
Na što je on, iz svoje galaksije, kroz ugodnu šutnju i plave kovrče dima odsutno prošaptao:
"Neće. Ali ćeš ti izgubiti volju da im se opravdavaš."
utorak, 24.07.2007.
Great Expectations
Ovih dana vodila sam jedan razgovor...
O.K., nije bio razgovor. ...ja sam sjedila i slušala, a ono je vrištalo. Specijalist sam za takve "razgovore" i često si mislim kako bi se trebala iznajmljivati da ljudi ispušu svoju frustraciju.
Uglavnom "screaming banshee", kako bi rekli englezčani, "long overdue" također.
I nismo se mogli složiti oko jednog tehničkog detalja, a kako imam blagi osjećaj da je ovo jedna od onih situacija:
Opinions are like assholes - everybody`s got one.
pozivam vas da se ljubazno pridružite svojim anu... ovaj, mišljenjem.
Tema je:
u relacijama koje nisu prisilno organizirane*, nego mi želimo biti dio njih, koliko očekujemo da će biti naš, a koliko tuđi doprinos - 50:50, 40:60, 10:90?
Slobodno objasnite na primjeru.
* Pri tome je je roditeljski odnos, posao i slično gdje ne možemo odabrati suradnike prisilna relacija, a ljubavne i prijateljske veze su ustvari ono na što je usmjereno pitanje.
petak, 20.07.2007.
Ubila sam se od posla al` uspjela sam listu skresat` na 103 osobe, tražiti redni broj stvarno bi bilo previše
Eto moje liste najboljih frajera u filmskoj industriji. Kao što vidite imaju pridodana i godišta. To je sad apsolutno nebitno, ali imam i još jedan post na tu temu u pripremi pa eto.
A i informativno je ;-).
Clint Eastwood 1930
Sean Connery 1930
Ernie Hudson 1945
Tommy Lee Jones 1946
William Hurt 1950
William Sadler 1950
Ron Perlman 1950
Mandy Patinkin 1952
Scott Bakula 1954
Billy Bob Thornton 1955
Gary Sinise 1955
Bruce Willis 1955
Peter Gallagher 1955
Denis Leary 1957
Gary Oldman 1958
Billy Campbell 1959
Val Kilmer 1959
Dominic Purcell 1960
Hugo Weaving 1960
Christopher Meloni 1961
Henry Rollins 1961
Jim Carrey 1962
Ralph Fiennes 1962
John Hannah 1962
Thomas Cavanagh 1963
Eric McCormack 1963
Til Schweiger 1963
Jason Isaacs 1963
Jet Li 1963
Jake Webber 1964
Clive Owen 1964
Hans Werner Meyer 1964
Keanu Reeves 1964
Dean Winters 1964
Mark Valley 1964
Nicholas Cage 1964
Wallace Langam 1965
Vincent Cassel 1966
Jose Garcia 1966
John Cusack 1966
David Conrad 1967
Rufus Sewell 1967
Adewale Akinnouye-Agbaje 1967
Nestor Carbonell 1967
Justin Louis 1967
Hugh Jackman 1968
Billy Crudup 1968
Julian McMahon 1968
Owen Wilson 1968
Rhys Ifans 1968
Dominic West 1969
Simon Baker 1969
Edward Norton 1969
Gedeon Burkhard 1969
Matthew McConaughey 1969
Connor Trinneer 1969
Vince Vaughn 1970
Joseph Fiennes 1970
Damian Lewis 1971
Anthony Montgomery 1971
Mark Wahlberg 1971
Johnny Knoxville 1971
Ewan McGregor 1971
Luke Wilson 1971
Yancey Arias 1971
Josh Duhamel 1972
Wentworth Miller 1972
Dwayne Douglas Johnson 1972
Karl Urban 1972
Jude Law 1972
Richard Coyle 1972
Eli Roth 1972
Common 1972
Richard T. Jones 1972
Stuart Townsend 1972
Enrique Muriciano 1973
Eddie Cibrian 1973
Takeshi Kaneshiro 1973
Adrien Brody 1973
Mekhi Pfeifer 1974
Christopher Gorham 1974
Danny Pino 1974
Mark-Paul Gosselaar 1974
Christian Bale 1974
Joaquin Phoenix 1974
Eric Szmanda 1975
Scott Speedman 1975
Tyron Leitso 1976
Ryan Reynolds 1976
Tom Welling 1977
Jonathan Rhys Meyers 1977
Jonathan Togo 1977
Josh Hartnett 1978
Joshua Jackson 1978
Bryan Greenberg 1978
Ben McKenzie 1978
Andrew Lee Potts 1979
Shawn Ashmore 1979
Ben Foster 1980
Jake Gyllenhaal 1980
Matt Long 1980
Hayden Christensen 1981
Jon Foster 1984
četvrtak, 19.07.2007.
Kulturološke razlike ili Najsexi frajeri by French Elle
Popis 15 najsexi frajera sastavljen u francuskom Elle časopisu.
Imam 2 pitanja:
1. Kako je Daniel Craig zalutao u top 15? Mislim, on je simpa lik, ali za top 15?!
2. Kako su uspjeli taj popis svesti na 15 ljudi?! Odrezali su ostatak jer im nije stao?
srijeda, 18.07.2007.
Arhimedov zakon
U skladu s činjenicom da je svaka grozna stvar koju verbaliziraš, bez obzira na njenu istinitost, poput paste za zube istisnute iz tube - koliko se god trudio, ne ide natrag unutra i ostavlja ljepljiv trag posvuda uokolo - zapravo je najgore kad vidim da i bez verbalizacije ljudi oko mene vide da je vrag odnio šalu.
Kaže mi poznanica, osoba koju srećem vrlo rijetko, ali bila sam u prilici provesti neko vrijeme s njom nedavno:
"Što više poznam tebe, to više mrzim tvog muža."
Vrlo me ovo šokiralo. Niti jedan od nas baš ne provodi s njom puno vremena, niti smo toliko bliski da bi iznosili bilo kakve osobne stvari.
I ona je došla do takvog zaključka?
Pa otkud? Zašto? Iz čega?
Iz informacija dostupnih, ustvari nitko ne bi mogao donjeti valjan zaključak. Stvari ne moraju biti onakve kakvima se na prvi pogled čine.
Mogu JA biti potajni pijanac, zlostavljač ili sveobuhvatni zlikovac, boemka, preljubnica ili manipulatorka.
Nijedno od toga ne piše na čelu.
Nitko ne kaže da ja ne mogu neku prljavu (ili friško opranu) rabotu obavljati u privatnosti mjesta "negdje drugdje, izvan tuđeg vidokruga".
To što ona osobno to nije vidjela ili nisam ja pričala o tome, ne znači ujedno da ja nešto slično ne radim. Možda radim, možda ne. Iz dostupnih informacija ona o tome ne može zaključiti.
Ljudi su stvarno postali nekritični do boli.
ponedjeljak, 16.07.2007.
"We lead our lives, and when they end, sometimes we leave a little of ourselves behind. Sometimes we leave money, a painting, sometimes we leave a kind word. And sometimes, we leave an empty space. "
Rijetko kad se nađem u situaciji toliko duboko frustrirajućoj da me privremeno paralizira i u trenu pretvori iz igrača u figuru. I to figuru ni manje ni više nego unutar igre zapele u patu. Prividna beskorisnost svake akcije čini se preogromnom za podnošenje.
Jasno, ovo nije pat pozicija - rijetko što jest - i moguća rješenja brojna su i dokučiva.
Kako kažu engleščani: " Ne možeš napraviti omlet, ako ne razbiješ jaja."
I sve mi se više i češće čini, da će ta jaja ipak morati biti razbijena, htjela ili ne htjela ona sudjelovati u finalnom omletu.
Jebogajež.
Razumijem ja da se ne može svemu svijetu ugoditi, ali ipak volim najveći dio svijeta ostaviti u pozitivnom tonu svojim akcijama.
Ali nema vajde u trućkanju o tome, kao ni u cmizdrenju nad prolivenom izlučevinom iz vimena.
ovo je nastavak posta ovoga ođe
subota, 14.07.2007.
[arhiva]
Vidio sam te danas.
U suncu jutra gotovo si mi promakla,
Tamna silueta čvrstoga tijela i vječno nepoznatih očiju.
Šetao sam
Spuštena pogleda kroz ulicu kojom nikada ne prolazim
Kada me osušen grm u betonskoj žardinjeri upozorio na tvoj dolazak.
I tad si se pojavila…odzvonio je tvoj glas od praznih ulaza i zatvorenih prozora, neki čovjek ti je mahnuo, a ti si se okrenula i jedan je tvoj pogled ušao direktno u moju glavu kroz zapanjene oči.
Džonovi tvojih čizama milovali su asfalt, a polusjene ulice
Savršenu zakrivljenost tvog tijela.
Izbačen
Iz promišljanja
Okretao sam se za tobom i kad sam već bio siguran da si odavno otišla.
utorak, 10.07.2007.
Portnoyeva Boljka
Ako ćemo po istini, prošlo je već dosta otkad sam je zadnji put čitala. Selidba, beba, umor i život... život se ispriječio. I tako, uzmem ja nju jučer u ruke... sivu, mirisnu, s besmisleno neukusnom ilustracijom na ovitku... i krenem ispočetka.
Kroz vibrantne opise i neskrivenu žestinu.
Bila sam na pola i trbuh mi je bridio od smijeha, a u grlu mi se izlegla gvalja žuči i gorčine. Tad me Ponoć zaskočila i morala sam otići spavati.
Usred noći nebeske bljeskalice objavile su potrebu mog ustajanja iz kreveta i skupljanja vjetrom raznesenog smeća s terase, koje sam, ljenguza, mislila ujutro riješiti. Srećom, već je padala kiša pa je isprala iz mene želju da ga, onako bijesna, šutnem s terase pa nek se nosi u trinaest lijepih materinih.
Da mogu čitati u mraku, noćas bi već bila pročitana.
Sad me gleda, sa ruba noćnog ormarića, mirisna i siva, s besmisleno neukusnom ilustracijom na ovitku, dok se uz žubor kiše i napetih mišića koji pršte od snage skladištenja spremam skočiti na nju.
Naskočiti ju.
Ništa joj ne može pomoći.
ponedjeljak, 09.07.2007.
Kako je svijet mali i isprepleten sinhronicitetima
Prošli tjedan u... hmmm, valjda četvrtak, u jedanaest sati navečer bio je izvrstan film na HTV1.
Film koji sam neuspješno pokušavala nabaviti već sto vremena.
Film s Anthonijem Hopkinsom, Nicole Kidman, Ed Harrisom, Gary Sinise-om i meni najslađe od svega - Wentworthom Millerom.
Film koji je toliko izvrstan, iako ima auru televizijskog filma i više izgleda kao kazališna predstava nego kao film, da me njegova izvrsnost uduševila do ushita, a priča rastužila do samotnih, gorkih suza. Empatijopobuđujuć film.
Izvrstan film.
Film "The human stain".
Naravno da su ga prikazali tri dana nakon što je meni crkao DVD-snimač koji još nije došao s popravka. :-(
Kad sam ga pogledala i kad su se strasti stišale, jasno, išla sam se malo poinformirati o filmu, glumcima, tehnikalijama, priči... i šokantna stvar se dogodila!
Otkrila sam da je snimljen po literarnom predlošku gospodina Philipa Rotha.
Da, upravo TOG gospodina Philipa Rotha.
Portnoyeva Boljka - Philipa Rotha.
Portnoyeva boljka koju sam pročitala samo jedno 1598 puta i čak p o s j e d u j e m tu knjigu.
I zato odlučih da vam uopće neću ništa reći o filmu niti o knjizi.
Samo ću vam urnebesnoužasnoajmemajkobašjako PREPORUČITI da pročitate knjigu Portnoyeva boljka, ako već niste.
četvrtak, 05.07.2007.
Fortiter fideliter forsan feliciter
Čitam ja tako kod tete fuxe ovaj "never say never" post.
Uz smijeh iz kojeg prosijava gorčina.
Pada mi na pamet tisuću stvari:
... kako smo ponekad prava govna jedni prema drugima
... kako nema uputstava za upotrebu, nekmoli garancija
... kako je malo potrebno da čovjek bude sretan
... još manje da bude nesretan
... Historia est vitae magistra
... Remember Koom Valley!
Prekopah svoju arhivu pa eto jedne stare, stare, stare... kojom ću se OPET počešat` tamo di me svrbi:
Zauvijek.
Nikad.
Avioni od papira znaju što je njima vjetar.
Krijesnice
Pružaju mi kompas za plovidbu električnim morem.
Sjela je u čamac i bacila mreže
Riječi,
Za ribe koje nikada neće uhvatiti.
Nikad
Se više nećemo sresti na istom krugu,
Ako si ti dan ja ću biti noć, odabrala si, napisala,
Potpisala.
Preuzimanje odgovornosti ne može se koristiti za situacije u kojima se situacija ne poznaje.
Zauvijek nikad,
I isti krug i ista noć i isti dan za zvijezde tvog sna, za glumce čija imena ne pamtiš iz filmova koje nisi baš pozorno pratila.
Vene od kostrijeti
Ugradili su mi u tijelo
i ne mogu pratiti zalazak sunca na mome nebu od zvijezda.
utorak, 03.07.2007.
Nostalgija i baš uopće nisam dobre volje danas
Eto mene opet u sitotisku.
Ovdje ima samo milijun stupnjeva, a i to samo dok čovjek niš` ne radi u tom prostoru.
Tu i tamo poželim raditi i posao za koji sam išla u školu.
Kaj je najgore taj bi bio slabije plaćen od ovog.
Ješ mu sve.
ponedjeljak, 02.07.2007.
Nerve Zero
Svjetlo. Dim. Žamor. Zveckanje čaša. Udaljenost.
Pogledi nam se sreću u zrcalu.
Preko nečijeg ramena očima prati moj pogled koji klizi niz njena leđa u otvorenoj haljini i polako pomiče golu nogu kroz raspor haljine čineći se da provjerava potpeticu.
Prstom skidam kristale šećera s ruba čaše i potom ga oblizujem.
Zjenice joj se šire.
