Vidio sam te danas.
U suncu jutra gotovo si mi promakla,
Tamna silueta čvrstoga tijela i vječno nepoznatih očiju.
Šetao sam
Spuštena pogleda kroz ulicu kojom nikada ne prolazim
Kada me osušen grm u betonskoj žardinjeri upozorio na tvoj dolazak.
I tad si se pojavila…odzvonio je tvoj glas od praznih ulaza i zatvorenih prozora, neki čovjek ti je mahnuo, a ti si se okrenula i jedan je tvoj pogled ušao direktno u moju glavu kroz zapanjene oči.
Džonovi tvojih čizama milovali su asfalt, a polusjene ulice
Savršenu zakrivljenost tvog tijela.
Izbačen
Iz promišljanja
Okretao sam se za tobom i kad sam već bio siguran da si odavno otišla.
Post je objavljen 14.07.2007. u 11:10 sati.