život je kako kada

< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga
za uživanje


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je registriran 16.01.2013.

Jou rais me up

21.07.2021., srijeda

LJETO



Ovo stvarno vrijedi povremeno poslušati.
Odoh odmarati vijuge. Pozdrav do ponovnog susreta svima koji će eventualno svratiti. Ostavljam vam moju najdražu gladiolu na poklon.


- 22:06 - Komentari (22) - Isprintaj - #

20.07.2021., utorak

Golubovi










ni kiša ga ne smeta





sretan u svom malom jezercu
- 16:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.07.2021., ponedjeljak

Stopama velikih pjesnika

Za sve znatiželjne

Znate, klik na crveno,

Zanimljiva zbirka pjesama u desetercu. Mogu se pohvaliti i sa nekoliko mojih pjesama. Nastojim se inače ne hvaliti, ali ovaj sam put baš ponosna na sebe. I ova je pjesma u zborniku:

VRAPČIĆI

Dva su vrapca sjedila na grani
Cvrkutima rugala se vrani
Prvi reče kumo vrano Gara
Smeta li ti ova pjesma stara

Pogleda ih pa se smije slatko
Vi ste djeca pjev vam ide glatko
Meni više ni do šale nije
Pjesmi vašoj sva se šuma smije

Pjesmica ta promjenu sad treba
Jer ja vidim kako maca vreba
Začuđeno ptići sad se glede
Drugi pita zar nas maca jede

Gledaju se misle sve u čudu
Treba dalje pustit vranu ludu
Zaleprše krila krhka mala
Ovo više nije igra šala

Pustit treba pjesmu vranu Garku
Odlepršat tražit svoju majku
Sigurno se vratit svojoj kući
Daleko je to sad vrapce muči

Šuma opet mir svoj ima
Dva su vrapca dodijala svima
Pa ih mama naučila reda
Do daljnjega crtić se ne gleda

- 08:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #

18.07.2021., nedjelja

Buona Domenica

MOJA BAKA PEČE KRUH

U zoru ranu baka ustaje
Kruh umijesi od crnog brašna
Peć u dvorištu založi vruću
Dva će koluta kruha crnoga
U krušnoj peći uskoro peči
Opet je gledam staricu moju
Maramu nosi i suknju staru
Zavrne rukav iznad lakata
Prstima šara kroz brašno crno
Kao igra se i nešto moli
Dodaje vodu potiho kaže
Onaj blagoslov što kruh zasladi
U dvije simple razdijeli ga
I mirovati ostavi dugo
Sve do svitanja i pijetlova
Kukurijeka novoga dana
Onda ga stavi u krušnu vruću
Od cigala peć našu dvorišnu
Opet će biti za sedam dana
Kruha crnoga kojega baka
U ranu zoru za sve nas pravi
Rukama spretnim i molitvama
Samo njoj znanim jezikom duše.


- 07:12 - Komentari (19) - Isprintaj - #

17.07.2021., subota

Zrno mudrosti




Uspjeh se u životu postiže kad je sve ono što želiš
u savršenoj ravnoteži s onim što trebaš

(sufijska mudrost)
- 18:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.07.2021., petak

Volim oranž



Malo se poštovanja iskazuje mudrima u našem društvu.
Samo onima domišljatima.

(Iz novele Charlotte Gray, Sebastiana Faulksa)

Primjenjivo i na današnje vrijeme.
- 08:56 - Komentari (20) - Isprintaj - #

15.07.2021., četvrtak

Uživam

Ljepota



Cijeli život tek je točka u vremenu, stoga uživajmo u njemu dok traje, ne tratimo ga bez cilja.
(Plutarh, oko 46. -122.)


- 08:53 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.07.2021., srijeda

Golub-haibun



Niotkud, reklo bi se, naletio jedan oblak sivi i baš mu se svidjelo proplakati iznad naših kuća. Uživah svoj spokoj ljuljajući se na ležaljki moje terase kada ga ugledah. Goluba, ne oblak, goluba. Na ravnom krovu dijela kuće ostalo jezerce od to malo kiše što se spustila. Kao što ja uživah u svom miru tako i on shvatio da je to jezerce samo njegovo i baškari se, kupa, ogleda, rastresa perje i ni briga ga što ja sve promatram i snimam, naravno. Pozira mi bez problema i kao da se znamo, povremeno me pogleda pa nastavi dalje. Zavidim mu na hrabrosti i na užitku i zahvaljujem oblaku za taj trenutak sreće što razveseli me u taj jutarnji sat.

PROSU SE OBLAK
SITNIM KAPIMA KIŠE
JEZERCE OSTA

GOLUB UŽIVA
U PRIVATNOM JEZERCU
NA KROVU KUĆE

- 08:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

13.07.2021., utorak

Malo iz arhive


- 08:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #

12.07.2021., ponedjeljak

Žetva-drugi dio

Za vrijeme košnje ni kosci, a ni žene koje su skupljale klasje nisu odlazili s njive sve dok nije sve pokošeno pa se zato ručak donosio na njivu. U srpnju je u baščama svega povrća bilo. U to vrijeme najdraže mi je bilo na njivi jesti mlaku, lagano kiselkastu juhu od graška. Na malo poprženog luka stavljala se crvena paprika. Sekundu-dvije promiješalo da se paprika dobro u luk i mast, na kojoj se sve kuhalo, upije. Zatim se zalilo sa malo vode pa dodao grašak, kojeg je bakica u rano jutro u bašči pobrala i istrebila. Isto tako mlada mrkva i peršin, celer sve iz bašče, narezani na kolutiće i sitne kocke, i puno lista peršina. Sve bi se lagano dinstalo uz dolijevanje vode po potrebi. Posebno je u loncu, s kraja peći bila vrela voda koja se kada je povrće bilo kuhano dodala u količini koliko je juhe trebalo, ovisno o broju težaka na njivi. Dok se povrće dinstalo bakica bi zamijesila tijesto i mlinčinjakom tanko razvaljala pa rezala u sitne rombove. Za juhu od graška moralo je obavezno biti tijesto takvog oblika. Nakon što je dodana voda i sve posoljeno pa provrelo ukuha se tijesto. Kada je juha bila gotova i smaknuta sa strane peći dodaje se obilno kiselog vrhnja. Onog pravog kojeg je bakica čuvala u zemljanim vrčevima na hladnom. Juhu bi donijeli na polje u kantama za mlijeko. Kante su bile od tri do one velike od pet litara pa mi slika tih kanti i juhe još uvijek osmijeh izmami. U mojoj mladosti tanjuri su bili limeni, lijepi, šareni, sa cvjetićima ili voćem ili samo sa šarama u više boja. Iz njih se jelo i doma i na njivi. I žlice su bile limene, vilice, a noževe se moralo zabadati u zemlju kako bi bili sjajni. Iza juhe koja je imala jedinstven okus, gotovo neponovljiv, jela se šunka, domaći kruh iz krušne peći, mladi luk. Uvijek se jedna šunka čuvala za vrijeme žetve i vršidbe. Kako je bilo vruće muški, a i neke žene su uglavnom pili gemište, a druge i djeca bi jeli kiselo mlijeko koje se držalo u podrumima da bude hladno, no na njivi se brzo ugrijalo pa nije moglo utažiti žeđ. Zato su često starije dječake slali do prvih bunara na salašu po svježu vodu. Nakon kratkog odmora posao se nastavljao sve dok njiva nije bila pokošena, a onda su se vraćali kući na dobru večeru. Žena koja je ostajala kod kuće, a kod nas je to bila ili bakica ili jedna od mojih teta, pripremila bi pravu malu gozbu za večeru. Jednom ću i o tome pričati.
Ipak meni je u to ljetno vrijeme bilo najslađe ispeči jaja na masnoći od sušene šunke.
I danas ja često poželim te mirise mojih slavonskih ljeta na njivama za vrijeme žetve.

- 08:18 - Komentari (19) - Isprintaj - #

11.07.2021., nedjelja

Žetva- prvi dio

Kad srpanj ugrije i zemlja se usije od vrućine, a žitno klasje bremenito zrnjem svoje glave zemlji prigiba, vrijeme je za žetvu. Večer prije nego će se žeti dogovaralo se uz čašicu zadnjih kapljica iz bureta što se čuvalo za ote dane žetve i vršidbe. Djed moj nikada osim vode i mlijeka nije ništa pio baš cijelog života pa je, mislim, najbistriju glavu imao. Toga dana je iz polja već donio nekoliko naramaka pokošenog žita, a baka moja i tete isplele su na desetke užadi od klasja, tako smo ih zvali. I onda bi se dogovorili tko će sve doći kositi, a tko će otkose skupljati, a tko užad prostirati. Baka je moja ostajala kod kuće i sirota radila cijeli dan što po staji, svinjcima, oko peradi, a i ručak je valjalo pripremiti onima koji su na polju, a na kraju i večeru kada se sa njiva vrate. Mi djeca, kada smo porasli da možemo tu užad od klasja raširiti po zemlji bili smo „dodijeljeni“ ženama koje bi kosicom (srp) skupljale otkose žita iza kosca i stavljale na hrpu preko te užadi. Kada bi ocijenile da je dovoljno za jedan snop vezale bi na poseban način. Zafrkale bi oba kraja užeta zajedno pa ga podvukle pod uže. To je tako dobro držalo, bolje i jednostavnije nego da se vezalo na koji drugi način. Kada se završilo na desetke snopova slagali su se u granice. Granica se slagala tako da se snop slagao na snop i to po četiri snopa sa četiri strane, ali klasje je moralo biti uvijek u sredini. Na vrh granice, na sredinu stavljao se jedan snop kako bi prekrio klasje u slučaju kakvog nevremena ili kiše. U podne kada su već bili dobrano umorni, a valjalo je i kose ponovo oštriti bio je ručak. Jedna od žena, a obično je to bila jedna od mojih teta odlazila je ranije kući po ručak, naravno kolima jer na njivu se išlo kolima koja bi dok se radilo ostavili negdje u hladovini hrasta zbog konja.

(iz možda zavičajne zbirke ako mi godine budu naklonjene)
- 08:33 - Komentari (23) - Isprintaj - #

10.07.2021., subota

Uvijek taj ali

Za sreću je potrebno tako malo i vjerujem mislimo tako, no što je to malo i kako tko gleda na malo. Kako su zadnjih godina ljetne temperature bivale sve više koristila sam sve mogućnosti propuha, ili kako to mi u Slavoniji kažemo drurcuga, da rashladim kuću u ranim jutarnjim satima. Pred podne bih sve zatvorila, zamračila i preživljavala do noći. Onda su i noći postale prevruće za spavanje pa uključi ventilator, pa ga isključi jer zuji, pa ga za kratko opet uključi i konačno zaspiš od silnog umora. Jutro sva u znoju pod tuš i čini ti se možeš pod tušem spavati. Mic po mic krenuli su problemi s vuricom. Temperature sve više, vura šteka, doktori popravljaju, a život postaje kompliciraniji. Nekako sam se uvjerila da klima u kući šteti zdravlju i čvrsto odbijam bilo kakav razgovor. I nije razlog samo zdravlje nego troši se struja i k tome ona takaj zuji, a jako se dobro sjećam kako je bilo raditi u klimatiziranoj zgradi. Ljeti nam je uglavnom bilo hladno pa smo oblačile vunene veste i čarape, a zimi smo radili u kratkim rukavima jer je bilo vruće. Uvjeravali su nas da se tako velika zgrada, u kojoj sam radila, ne može savršeno klimatizirati. No ne lezi vraže, rekla bi moja omama, došla voda do grla, ili srčeko kaže: „Sad il' nikad“. Mučilo se previše i predugo pa ako ti je stalo nema druge. No nije to samo tako. Odeš u dućan i kupiš. A jok! Koliki prostor želite hladiti? Kako vam je izolirana kuća? U kojem je dijelu grada? Izgleda kako sve postaje naučna fantastika, a ja, stara garda, naučena da su prodavači mađioničari i sve vide i sve znaju. Dakle najprije traži majstora koji će klimu postaviti da kaže koji tip i koja jačina za određeni prostor treba. Onda pretraži sve trgovine koje prodaju klime i offline i online da usporediš cijene. Nisu velike razlike, ali čovjeka veseli za isti tip platiti zeru manje. I tako nađoh, kupih, majstor postavio i sada skupljam vodu (destiliranu) za moje paradajzeke, blitvu, salatu, peršine, mentu, celer, jagode, cvijeće. Sve je to na terasi i balkonu,a kažu bit će još bolje i ljepše. I da, lijepo mi je bilo zadnja dva dana biti na 27 st, a ne na 36 st zagrebačkih. I eto ovo moje malo za sreću.
Mogla sam to dati napraviti i prije godinu dvije, ali. Uvijek nekako taj ali.



- 09:50 - Komentari (19) - Isprintaj - #

07.07.2021., srijeda

Zašto-zato

Ljutit, zlovoljan, srdit i još puno glagola koji uništavaju mir. Zapravo ne želim govoriti o tome već o miru. Prečesto mislimo da naš mir ovisi o drugima, o onima koji nas okružuju, koji svojim ponašanjem remete naš pojam mira. Često se iznerviramo do, kako kažemo, ludila jer netko urušava naše poimanje raznih vrijednosti, sigurno smo u pravu ako naš mir ovisi o njima. Odmaknuti se od utjecaja koji nam stvaraju nemir, nelagodu je trajno vježbanje izbjeći bio kakav sukob osobnog mira i nadirućih nemira. Mnogo je ljudi koji će i najmanju sugestiju doživjeti kao atak na osobni stav bez da razmotre cijelu sliku. Bila sam i sama među onima koji su se više-manje prečesto osjećali prozivani od drugih zbog i radi osobnog mišljenja. Tek kada je moje dijete svojom stručnošću i pažljivim odabirom tema, (ipak sam ja mama), uspjela usmjeriti moju svaku ljutnju na sagledavanje uzroka, shvatila sam kako je život izuzetno lijep. Lijep je kada ga znate posložiti u okvirima koji su vam zadani; mogućim činjenjem, prepoznavanjem uzroka, saniranjem stanja bez ikakve agresije prema uzroku. Stvarno bih voljela da svi mi na blogu, za kojeg se govori da će ostati samo ogavan smrad kada dobri, pošteni i kvalitetni blogeri odu, prihvatimo jedni druge u različitosti kulture, obrazovanja i mogućnosti komunikacije, poštujući da smo stvarno, svi, baš svi pojedinac drukčiji od drugog. To što smo drukčiji od drugih, mi koji ostajemo na blogu nije i neće biti ogavan smrad, sigurna sam. Život je sam stvarao i još uvijek stvara norme ponašanja. Nekome ih je lakše prihvatiti nekome teže, ali bez njih bili bismo ništa. I zato poštujmo mišljenje drugog, tražeći da se poštuje naše.
Mislim da postoji propis na svakom javnom portalu tako i na blog.hr o sadržaju koji se smije i koji ne objaviti javno. Dakle admin će ukloniti ono što se ne smije i zato ja ne brinem. Sve ostalo je uvijek na nama blogerima, što želimo dati drugima na uvid, a što ne s tim da moramo biti svjesni kako su u različitosti poimanja i komentari na objavljeno različiti.
Vjerujem da će vas biti dosta koji se nećete složiti s mojim stavom, ali to je upravo ta razlika u svakom pojedinom blogeru.





Uživajmo ljeto!

- 09:09 - Komentari (21) - Isprintaj - #

01.07.2021., četvrtak

Za sve zlostavljane

RUŽNA PTICA

Slušaš oluju kako huči
U drhtaju glasa
Tad suza se iskrade i klizne
Niz obraz bez straha
Skamenjeno ostaješ
Znajući
Neminovno ti je poznato
Već godinama
Isto
Ruka postaje ružna ptica
Poleti pa se spusti
Naglo, teško
Bolno
Vrisak zamre u vakumu
Postojanja
Samo suza krene
Kao znak
Tragedije




za dušu

- 20:24 - Komentari (31) - Isprintaj - #