Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Ljutit, zlovoljan, srdit i još puno glagola koji uništavaju mir. Zapravo ne želim govoriti o tome već o miru. Prečesto mislimo da naš mir ovisi o drugima, o onima koji nas okružuju, koji svojim ponašanjem remete naš pojam mira. Često se iznerviramo do, kako kažemo, ludila jer netko urušava naše poimanje raznih vrijednosti, sigurno smo u pravu ako naš mir ovisi o njima. Odmaknuti se od utjecaja koji nam stvaraju nemir, nelagodu je trajno vježbanje izbjeći bio kakav sukob osobnog mira i nadirućih nemira. Mnogo je ljudi koji će i najmanju sugestiju doživjeti kao atak na osobni stav bez da razmotre cijelu sliku. Bila sam i sama među onima koji su se više-manje prečesto osjećali prozivani od drugih zbog i radi osobnog mišljenja. Tek kada je moje dijete svojom stručnošću i pažljivim odabirom tema, (ipak sam ja mama), uspjela usmjeriti moju svaku ljutnju na sagledavanje uzroka, shvatila sam kako je život izuzetno lijep. Lijep je kada ga znate posložiti u okvirima koji su vam zadani; mogućim činjenjem, prepoznavanjem uzroka, saniranjem stanja bez ikakve agresije prema uzroku. Stvarno bih voljela da svi mi na blogu, za kojeg se govori da će ostati samo ogavan smrad kada dobri, pošteni i kvalitetni blogeri odu, prihvatimo jedni druge u različitosti kulture, obrazovanja i mogućnosti komunikacije, poštujući da smo stvarno, svi, baš svi pojedinac drukčiji od drugog. To što smo drukčiji od drugih, mi koji ostajemo na blogu nije i neće biti ogavan smrad, sigurna sam. Život je sam stvarao i još uvijek stvara norme ponašanja. Nekome ih je lakše prihvatiti nekome teže, ali bez njih bili bismo ništa. I zato poštujmo mišljenje drugog, tražeći da se poštuje naše.
Mislim da postoji propis na svakom javnom portalu tako i na blog.hr o sadržaju koji se smije i koji ne objaviti javno. Dakle admin će ukloniti ono što se ne smije i zato ja ne brinem. Sve ostalo je uvijek na nama blogerima, što želimo dati drugima na uvid, a što ne s tim da moramo biti svjesni kako su u različitosti poimanja i komentari na objavljeno različiti.
Vjerujem da će vas biti dosta koji se nećete složiti s mojim stavom, ali to je upravo ta razlika u svakom pojedinom blogeru.
