život je kako kada

< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

10.07.2021., subota

Uvijek taj ali

Za sreću je potrebno tako malo i vjerujem mislimo tako, no što je to malo i kako tko gleda na malo. Kako su zadnjih godina ljetne temperature bivale sve više koristila sam sve mogućnosti propuha, ili kako to mi u Slavoniji kažemo drurcuga, da rashladim kuću u ranim jutarnjim satima. Pred podne bih sve zatvorila, zamračila i preživljavala do noći. Onda su i noći postale prevruće za spavanje pa uključi ventilator, pa ga isključi jer zuji, pa ga za kratko opet uključi i konačno zaspiš od silnog umora. Jutro sva u znoju pod tuš i čini ti se možeš pod tušem spavati. Mic po mic krenuli su problemi s vuricom. Temperature sve više, vura šteka, doktori popravljaju, a život postaje kompliciraniji. Nekako sam se uvjerila da klima u kući šteti zdravlju i čvrsto odbijam bilo kakav razgovor. I nije razlog samo zdravlje nego troši se struja i k tome ona takaj zuji, a jako se dobro sjećam kako je bilo raditi u klimatiziranoj zgradi. Ljeti nam je uglavnom bilo hladno pa smo oblačile vunene veste i čarape, a zimi smo radili u kratkim rukavima jer je bilo vruće. Uvjeravali su nas da se tako velika zgrada, u kojoj sam radila, ne može savršeno klimatizirati. No ne lezi vraže, rekla bi moja omama, došla voda do grla, ili srčeko kaže: „Sad il' nikad“. Mučilo se previše i predugo pa ako ti je stalo nema druge. No nije to samo tako. Odeš u dućan i kupiš. A jok! Koliki prostor želite hladiti? Kako vam je izolirana kuća? U kojem je dijelu grada? Izgleda kako sve postaje naučna fantastika, a ja, stara garda, naučena da su prodavači mađioničari i sve vide i sve znaju. Dakle najprije traži majstora koji će klimu postaviti da kaže koji tip i koja jačina za određeni prostor treba. Onda pretraži sve trgovine koje prodaju klime i offline i online da usporediš cijene. Nisu velike razlike, ali čovjeka veseli za isti tip platiti zeru manje. I tako nađoh, kupih, majstor postavio i sada skupljam vodu (destiliranu) za moje paradajzeke, blitvu, salatu, peršine, mentu, celer, jagode, cvijeće. Sve je to na terasi i balkonu,a kažu bit će još bolje i ljepše. I da, lijepo mi je bilo zadnja dva dana biti na 27 st, a ne na 36 st zagrebačkih. I eto ovo moje malo za sreću.
Mogla sam to dati napraviti i prije godinu dvije, ali. Uvijek nekako taj ali.



- 09:50 - Komentari (19) - Isprintaj - #