15
utorak
lipanj
2010
Razgovori
Naravno on vec sjedi na klupi, samo me interesuje ide li covjek ikada kuci?!?
Ma briga me!
-Stigao si! Jesi li umoran?
-Da. Rekoh potpuno bezvoljno, ne gledajuci u njegovom pravcu, pokusavajuci da mu tim gestom stavim do znanja da mi nije do razgovora.
-Steta! Vidis ja zadnjih godina ne radim nista sto me moze umoriti, vjeruj mi da je tako mnogo bolje, na kraju krajeva i kakve mi koristi od umaranja!?
Naravno, poslije ove izjave svi moji planovi da ga ignorisem su pali u vodu i iznervirano sam mu odbrusio...
-Neki od nas moraju da rade da bi zaradili za zivot, a posao umara ako niste znali!!
-A pored toga se ni ne nerviram. Ni to mi ne prija. Zasto se ti nerviras?
-Ne nerviram se! Svako radi i umara se!
-Volis li svoj posao?
-Volim.
-Pa, zasto te onda umara?
-Zato sto nakon odredjenog broja sati na poslu, pa ma koliko ga covjek volio, tijelo pocinje da osjeca umor. Jednostavno je tako, tako tijelo funkcionise, ako nisi znao!
-Zasto ne prekines sa poslom kad prekines da uzivas u njemu?
-Zato sto tako ne ide! Ne mozes stati na pola posla?
-Zasto de ne?
-Zato sto tada ne bih zaradio dovoljno novca.
-Zasto ti je podreban taj dodatni novac?
-Da bih sebi priustio lagodniji zivot, putovanja, jednostavno odmor.
Cim sam zavrsio recenicu, on je poceo da se smije, nije to bio podrugljivi smijeh vec smijeh roditelja kad dijete izvali neku simpaticnu glupost!
-Oprosti, nisam izdrzao... Radis duze da bi mogao da zaradis da se odmoris! Meni to cudno zvuci.
Nastavio je sa smijehom, ustao, pozdravio me mahanjem rukom, uz recenicu...
-Vidimo se sjutra.
Ja sam gledao za njim, prvo u cudu a kada mi je lagano doslo do mozga o cemu covjek prica, nasmijah se i ja!
Pa i nije daleko od istine...
komentiraj (0) * ispiši * #
14
ponedjeljak
lipanj
2010
Ali ipak ima nesto...
Toga dana sam probao da ne mislim o cudnom sagovorniku.
Obavljao sam svoje dnevne obaveze mehanicki, trudio se da nazovem porodicu, da upitam za sve komsije, rodjake i cak i meni nebitne likove, djevojka je dobila pregrst SMS ova (ona ih obozava, broj poruka uporedjuje direktno sa kolicinom ljubavi) i jos mnogo razlicitih, bitnih stvari...
Ali ksko se radni dan primicao kraju, tako me obuzimao neki nemir, nesto je nedostajalo, nesto nisam obavio.
Pa sta?!
Poci cu i do mora!
Kao da moram nekom da se pravdam!
Odrastao sam covjek a i imam pravo da sjedim gdje god ja hocu!
A on ako voli istu klupu, pa sta mu ja tu mogu...
komentiraj (0) * ispiši * #
03
četvrtak
lipanj
2010
Sta mi je?
Haos. Totalni haos. Ali zasto?!? Covjek je lud, a ludak prica razne gluposti i molim vas, kad bi se obracala paznja na svaku recenicu umno poremecenih osoba, pa na sta bi to licilo?! Sta bi to napravilo u nasim, zdravim glavama, kakav haos i pometnju?
Lud je i kraj.
Spavaj, sjutra je radni dan!
komentiraj (0) * ispiši * #
02
srijeda
lipanj
2010
Povratak
Novi dan, uspjesan zar ne? Posao zavrsen, dan uglavnom bez trzavica, rucak kod djevojke u stanu, uzeli smo DVD, gledacemo ljubavni film sa srecnim zavrsetkom i imacemo savrsen dan... Srecan sam, jesam... Srecan sam...... Odgurnuo sam tanjir,ustao od stola uz najgoru laz iz petparackih filmova... Posao... projekat... na stolu... zaboravio... za sjutra... Pravac setaliste, klupa, nije mi bio jasan razgovor od juce, hocu objasnjenje, ko je on, sta mu znaci ta glupost sa pitanjem i jos ponesto cu ga vec priupitati.
STANI!
Glupane, pa on vjerovatno nije tamo!
Idiot, eto to sam ja!
U tom razmisljanju prolazim pored zida hotela koji mi zaklanja pogled na setaliste, neko sjedi na klupi, je li...?
ON JE!!!
Dobar dan, rekoh dok sam sjedao na klupu.
Zasto si sjeo?
Danas je lako< umoran sam> rekoh kao iz topa!
Steta, a ja sam se ponadao da volis da gledas more...
On vise nista nije rekao, a ja sam odjednom izgubio zelju da ga ista pitam.
Cutao sam i gledao u more kao da ga vidim prvi put u zivotu!
komentiraj (0) * ispiši * #
01
utorak
lipanj
2010
Cudak
MORAO SAM DA IZADJEM IZ KANCELARIJE, GUBIO SAM SE OD OBAVEZA, TELEFON JE ZVONIO U GLAVI, NE NA STOLU, DJEVOJKA JE PITALA (CITAJ ZAHTIJEVALA) DA RUCAMO ZAJEDNO, JA HOCU DA UDOVOLJIM SVIMA ALI STVARNO SADA NE MOGU DA IZDRZIM OVAKAV PRITISAK! ZNAM STA MI TREBA, STO PRIJE DO KLUPE NA SETALISTU, MORE I CIGARETA, CIGARETA, CIGARETA... KAKAV GLUP ZAKON, ZABRANJENO PUSENJE U ZATVORENIM PROSTORIJAMA! AKO OTVORIM PROZOR JELI ONDA OTVORENA... MA, BRIGA ME. EVO MOJE KLUPE. JOS MALO. NEKO VEC SJEDI, MA NEKA SJEDI... KONACNO... MIR...
ZASTO SI SJEO?><
KO, JEL JA?
NA IDIOTSKO PITANJE JA ODGOVARAM JOS GORIM!
NARAVNO, TI. ZASTO SI SJEO?
POTPUNO ZBUNJEN POCINJEM DA ZAMUCKUJEM POKUSAVAJUCI DA ISPRICAM TOTALNOM STRANCU O GUZVI U KANCELARIJI, TELEFONU, PROZORU KOJI JE POKVAREN I KO ZNA O CEMU SVE JOS NE BIH TRABUNJAO DA SE COVJEK JEDNOSTAVNO NIJE NASMIJAO I REKAO
MA. NEMA VEZE,
NEMA VEZE... NEMA VEZE... OPROSTITE, ZASTO STE ME UOPSTE I PITALI AKO NEMA VEZE STA CU VAM RECI?
SAMO ME INTERESOVALO HOCETE LI DATI ISTI ODGOVOR KAO OSOBA KOJA JE DO MALOCAS SJEDILA NA TOM MJESTU.
PA, JESAM LI?
NE.
PA NORMALNO DA NISAM, NIKO NEMA ISTE PROBLEME, ISTE BRIGE, ISTE OBAVEZE... A KO JE TO SJEDIO DO MALOCAS? JE LI U BLIZINI? STA JE ODGOVORIO?
ODGOVORIO JE... ZATO STO SAM UMORAN! I POKAZAO MI JE PRSTOM PLAVOKOSOG PETOGODISNJEG DJECAKA KOJI SE UPINJAO SVIM SILAMA DA UVJERI MAJKU DA JOJ VISE NIKADA NECE NISTA TRAZITI AKO MU SADA KUPI BALON U OBLIKU KRAVE!
PROSTO PITANJE. PROST ODGOVOR... ALI TO SU DJECA, NJIMA JE LAKO. TO JE BIO KOMENTAR MOG SAGOVORNIKA!
CUDAK!
komentiraj (0) * ispiši * #
Odusak
TESKO JE PRATITI PRICU JEDNOG LUDAKA, POHVATATI SVE KONCE ILI BOLJE RECI SAMO TANKU NIT KOJA SMISAO DIJELI OD BESMISLENOG TRABUNJANJA... MAKAR JE MENI TO TESKO... ZATO I PISEM OVO, MOZDA NEKO TO MOZE DA ODVOJI LAGANO I DA PRATI TANANU NIT KOJA VODI DO POENTE, JER AKO NEMA POENTE BICE MI ZAO IZGUBLJENOG VREMENA A ONO JE MENI VAZNO JER ME SAMO ONO OGRANICAVA I NE MOGU GA POBIJEDITI.
komentiraj (0) * ispiši * #
