Povratak

Novi dan, uspjesan zar ne? Posao zavrsen, dan uglavnom bez trzavica, rucak kod djevojke u stanu, uzeli smo DVD, gledacemo ljubavni film sa srecnim zavrsetkom i imacemo savrsen dan... Srecan sam, jesam... Srecan sam...... Odgurnuo sam tanjir,ustao od stola uz najgoru laz iz petparackih filmova... Posao... projekat... na stolu... zaboravio... za sjutra... Pravac setaliste, klupa, nije mi bio jasan razgovor od juce, hocu objasnjenje, ko je on, sta mu znaci ta glupost sa pitanjem i jos ponesto cu ga vec priupitati.
STANI!
Glupane, pa on vjerovatno nije tamo!
Idiot, eto to sam ja!
U tom razmisljanju prolazim pored zida hotela koji mi zaklanja pogled na setaliste, neko sjedi na klupi, je li...?
ON JE!!!
Dobar dan, rekoh dok sam sjedao na klupu.
Zasto si sjeo?
Danas je lako< umoran sam> rekoh kao iz topa!
Steta, a ja sam se ponadao da volis da gledas more...
On vise nista nije rekao, a ja sam odjednom izgubio zelju da ga ista pitam.
Cutao sam i gledao u more kao da ga vidim prvi put u zivotu!