12

utorak

listopad

2010

Kako to on razmislja?

-Ja se stvarno trudim da ne povrijedim ni jednog covjeka na svijetu.
Morao sam se dotaci ove teme. Pricali smo neke neobavezne stvari, dotakli se politike, sporta, vremena... Svega po malo. Probao sam da prikrijem svoje stanje tog dana, da ne ispadne da se samo zalim i trazim pomoc od njega. On me nista nije pitao, mozda nije primijetio a mozda se pretvarao da ne primjecuje...
-Ne kazem da sam bezgresan i da mi to uspijeva ali se stvarno trudim, nije mi to cilj. Vjerovatno se zbog toga i razocaram u ljude vise nego ostali i dublje me zaboli uvreda koja mi se ne zasluzeno nanese!
-Sta ti se desilo, neko te povrijedio? Kada mi je postavio to pitanje, shvatio sam da je on svo vrijeme ocekivao da mu ispricam to sto sam u pocetku zelio da sakrijem. Ali mi nije ni bilo vazno, zelio sam da mu ispricam, da olaksam sebi.
-Radim dosta dugo u sadasnjoj firmi. Nije los posao, solidno je placen, nije monoton, ima mjesta za napredovanje a i volim to sto radim. Danas mi je, kao grom iz vedra neba, direktor kazao da je mom kolegi odbijena molba za unapredjenje na moje mjesto, jer su nas tokom posljednjih sest mjeseci(od kad je izrazio zelju da mu daju moje mjesto) uporedjivali i dosli do zakljucka da sam ja ipak veci poznavalac materije i bolje mogu odgovoriti radnim zadacima od njega.
-To ne bi bio problem, normalno je da covjek zeli bolji posao, da taj covjek nije i moj prijatelj osim sto mi je kolega. Druzili smo se i van radnog vremena, pili kafu zajedno, isli na utakmice... Taj covjek je dolazio da mu objasnjavam kako da bolje odradi posao koji mu je povjeren! A svo to vrijeme mi je radio o glavi! Ne mogu vjerovati kako sam ispao glup!
-Preostro sudis sebi. A i prema njemu si preostar.
-Preostar sam prema njemu?!? Ja sam preostar?! Prema covjeku koji mi se pravio prijatelj a pri tom mi pokusavao oteti posao! Ma, daj...
-Slazem se sa tobom da to nije lijepo ispalo ali probaj to da posmatras drugim ocima...
-Kroz zivot mozes ici na dva nacina. Tako sto ces se zakljucati, sto ces svakog kog upoznas gledati sa sumnjom i nepovjerenjm i stavljati ga na provjere i ispite da saznas sta misli, zeli li ti napakostiti i da li ti je iskreni prijatelj.
-Neces se truditi da ga stvarno upoznas, da shvatis njegove misli, njegove zelje, njegove strahove... Nikada neces znati da li je on dobra osoba jer ces uvijek vagati moze li te nekako povrijediti.
-Mozda je to sigurniji put kroz zivot i donekle bezbolniji ali sigurno i puno siromasniji, bez izazova i iscekivanja da se dogodi nesto lijepo vec zivot pun opreza i straha.
-Drugi nacin je da zivot shvatis kao gomilu lijepo zapakovanih poklona u kojima se kriju neke lijepe i neke ruzne stvari. Neke ce te razveseliti, neke rastuziti ali ce te svaka necemu nauciti, poslije svake ces nastaviti sa otvaranjem drugog poklona bogatiji za jedno iskustvo a ako uspijes sa osmjehom da posegnes za sledjecim poklonom i bez brige kakvo te iskustvo u njemu ocekuje zar to nece biti uspjeh? Zar to nece biti pravi nacin za hod kroz zivot? Novi dan, novi poklon, novo iskustvo...
-Vremenom te ta iskustva mozda mogu nauciti da te osoba koja te povrijedila mozda ne mrzi, mozda nije zla, mozda u dubini duse i nije zeljela da te povrijedi... Mozda je samo uplasena od svog poklona pa zeli da uzme tvoj koji si ti vec otvorio i vidi da taj nije toliko strasan...
-Mozda je ta osoba koju ti smatras podlom i pokvarenom, u dusi jos uvijek samo dijete koje se boji nepoznanice sutrasnjeg dana i bola koji mu on moze donijeti...
Ne sudi preostro, potrudi se da razumijes, mozda nije tako tesko oprostiti... Neki ljudi tesko podnose breme koje nam sudbina dodijeli...

04

ponedjeljak

listopad

2010

Ljubav mog prijatelja

-Kakav je to stidljivi poluosmijeh? Pitanje mi je postavljeno dok jos nisam ni sjeo kako valja.
-Izgledas kao covjek koji je potpuno zadovoljan sobom! Ili mozda grijesim...
-Pa, nije bas tako... Ne kazem da grijesis, srecan sam ali se ne moze reci da sam kompletno zadovoljan sobom.
-Takav osmijeh moze imati samo srecno zaljubljen covjek...
-Tu si u pravu, narocito poslije zadnjih dana koje sam proveo sa djevojkom. Zaljubljen sam cak i vise nego prije, ako je to uopste moguce, osmjeh mi ne silazi sa lica, vrijeme sa njom mi prolazi kao u nekom prelijepom snu ali imam osjecaj kao da jos nesto moram reci, kao da ne govorim nesto vazno... Ali ja se mozda i bojim da kazem sve sto zelim i mislim da nekom pogresnom rijecju ne prekinem taj san.
-Ako sam te dobro shvatio, bojis se da ne pretjeras u izjavama ljubavi, da to ne zazvuci otrcano ili kao klise?!
-Da, upravo to!
-Zar mislis da je zeni ili covjeku nekada u zivotu previse ljubavi? Mislis li da se iskrene izjave ljubavi, pa koliko god puta bile izrecene, mogu izlizati?
-Sta bi se desilo da kojim slucajem, iznenada, vise ne budete zajedno?
-Da li bi u tom slucaju svakoga dana prebacivao sebi da nisi dovoljno rekao, ucinio, obratio paznju? Da li bi u tom slucaju pomislio da se lljubavne izjave mogu potrositi?
-Vjeruj mi da se covjek najgore osjeca kada misli da nije uradio ili izgovorio sve sto je zelio kada je trebalo da to uradi. Kada se ujutro probudis pored voljenog bica i gledas ga dok spava, dok pokusavas da pogodis sta sanja u tom trenutku a pri tom se bojis da napravis i najmanji pokret da ne prekines taj san, savrseno znas sta treba da kazes... Dok gledas prvi pokret trepavica i otvaranje ociju, kad osjetis radost zbog toga sto su tog jutra te oci prvo tebe ugledale i sto su se zbog toga nasmijale, hoce li biti klise ako kazes da si najsrecnije stvorenje na svijetu? Kad se priljubis uz nju, kad pomirises kozu i kosu svoje voljene, hoce li biti laz ako kazes da je to najljepsi miris koji si u zivotu osjetio?
-Dok pijete prvu jutarnju kafu zajedno i dok je gledas kako se sprema za posao, je li fraza ako kazes da si ti savrseno srecan i da ne postoji mjesto gdje bi bio tako srecan kao tu?
-Nemoj toga da se bojis, dragi prijatelju. Neces pretjerati u izjavama ljubavi, njima se dusa hrani. Ponekad ti cak ni rijeci nece biti dovoljne, pa ces mozda tumarati za njom po stanu i pratiti je u stopu dok te ne pita zasto joj se motas oko nogu dok sprema veceru... Ne pokusavaj da objasnis, zagrli je nek osjeti ono sto ni najveci filozofi nisu mogli da objasne...
-Nemoj da te bude sram ako pozelis da je sakrijes od kise da joj se ne bi pokvasila frizura koju je namijestala spremajuci se za setnju sa tobom, tako sto ces je staviti ispod dzempera, ne ustrucavaj se da u prepunom kaficu zamolis za tisinu da bi cuo najljepsi smijeh na svijetu, i ne boj se da ce zvucati izlizano kad joj kazes "volim te" ma koliko puta ga budes izgovorio...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>