28
utorak
rujan
2010
Kako da pomognem?
Tog popodneva sam do klupe dosao potpuno iscrpljen i rastrojen, potpuno poljuljan i potresen nakon razgovora sa prijateljicom koju znam iz djetinjstva i koja mi je do detalja objasnjavala pakao kroz koji prolazi zbog razvoda.
Prvo zbog vijesti koja me je sokirala, a zatim i zbog nacina na koji zavrsavaju zajednicki zivot, dok sam ih ja smatrao za savrsen par koji zivi harmonican i miran zivot sa svojim sedmogodisnjim sinom, skoro bez i jednog problema u zivotu!
Naravno da je on moje stanje odmah primijetio jer ga nisam mogao sakriti a to mi nije ni bila namjera jer ako mi je ikada trebao razgovor, to je bilo sada...
-Sta ti se desilo? Upitao je tiho i zabrinuto...
-Odakle da pocnem... Moja draga prijateljica, koju znam tako reci od kad smo prohodali se sada razvodi. Ali nije problem u tome, puno se ljudi ne snadje u braku, ne bude zadovoljno sa bracnim drugom, razocara se u zajednicki zivot i razvedu se. Ali oni su do skoro bili savrseno srecni, njihova se sreca mogla vidjeti sa kilometra udaljenosti, imaju divno dijete, putovali su, izlazili zajedno, vodili su miran ali lijep zivot, zabavljali su se dvije godine prije braka, vjencali se i meni se cinilo da su presrecni!
-Juce je dosla do mene i saopstila mi je da se razvodi, da ga vise ne moze podnijeti, da vise ne moze da trpi njegovu samozivost i bezosjecajnost, da je i do sada trpjela zbog djeteta, da vjeruje i da je varao, da joj je zivot pretvorio u pakao, da je unistio... I jos gomilu strasnih stvari u koje sam jedva povjerovao... Nisam znao sta da kazem, kako da joj pomognem... Dugo je plakala, bilo mi je zao...
Dosta dugo je cutao i gledao ispred sebe a kada je progovorio, pricao je tiho, nekako ispod glasa, za njega nesvojstveno i ni jednom nije pogledao u mom pravcu.
-To je jedan od najtezih momenata u covjekovom zivotu. Tu ne mozes biti rjecit niti mozes reci ispravnu stvar. Oni su, ustvari djeca koja su se igrala ljubavi i braka. Te igre su igrali tjela i um, i bilo im je zabavno jer su mislili da je sve igra koju mogu prekinuti kad pozele ali njihove duse se nisu igrale, duse su se navikle jedna ne drugu... One su se spojile i pocele da funkcionisu kao jedna. Sada se tijela razdvajaju, um shvata gresku i zeli da nastavi dalje i on to moze! Ali problem je dusa koja se spojila! Sada se ona odvaja od necega sa cim je jedno, cijepa se i to stvara bol. Mozda najjacu koju covjek moze osjetiti jer nista ne boli tako kao dusa!
-Dobro je da nisi nista rekao, dobro je sto se nisi pridruzio osudama i sto nisi rekao ni jednu ruznu rijec protiv njega!
-Nije ona dosla da joj pomognes u ocrnjivanju njenog muza, nije dosla da joj potvrdis da je on ne zasluzuje, nije dosla da trazi blagoslov njenoj zelji da se razvede... Da je zbog toga dosla, ne bi plakala. Ona je dosla da joj se nadjes dok njena dusa krvari jer se razvodi od covjeka koga voli.
-Ali...
-Nemoj me pogresno razumjeti, molim te! Ona ga voli jer su im duse dugo vremena bile spojene ali to je puklo, razbilo se kao vaza... I ona zna da se vise ne moze popraviti. Zna da razbijena vaza kada se zalijepi ne moze vise biti lijepa kao kad je bila citava, zna da se sare vise nikada ne mogu poklopiti kao prije, zna da cvijece u njoj ne bi stajalo tako lijepo kao kad je bila nova i da bi voda curila iz nje...
-Nije ona dosla da je odgovoris od njene odluke niti da joj potvrdis istine i lazi koje je izgovorila o svom muzu...
-Ona je dosla da je zagrli prijateljska dusa kojoj vjeruje, da joj pomognes da rane koje su nastale i koje ce jos dugo biti tu, manje bole!
-Nemoj nista da govoris.
-Samo budi tu.
komentiraj (3) * ispiši * #
24
petak
rujan
2010
Ipak mi pomaze
Tezak dan... Bez razloga, nicim izazvan, sve je na prvi pogled u redu, sve je isto kao juce, ni jedna trzavica... Nista se nije promijenilo... Juce sam bio zadovoljan sa sobom i sa okruzenjem... Sta mi je danas?
Sve dogadjeje od juce sam prezivio u glavi po stoti put, sve je bilo na svom mjestu, niti jedna pogresna rijec, niti jedan pogresan pogled, cak ni jedan sumnjiv gest kako na poslu tako ni kod kuce...
Pa, sta mi je onda danas?
Od kud ovo nezadovoljstvo, od kud ovaj grc u stomaku, sta nije u redu, jesam li ja problem, imam li razloga za nemir koji me razjeda od kad sam ustao...???
-Ooo, dobar dan! Pogledaj kako je samo divno more danas!!!
To su bile rijeci koje su me docekale kada sam sjeo na tu prokletu klupu!
-Zbog dana kao sto je danasnji covjek shvati da je vrijedilo roditi se u ovom vremenu i na ovom mjestu!
Tog trenutka mi je proletjela misao koja mi je sve objasnila u vezi mog novostecenog prijatelja! Covjek se drogira! To objasnjava i cudne price i vjecno dobro raspolozenje, sjedjenje na klupi po citav dugi dan...
-Kako kome, prijatelju, kako kome...
-Vidi ti njega!!! Pa, sta je to sa tobom? Zar ti ne mislis da danas more nije prelijepo?!?
-Lijepo je, ali danas bas nisam raspolozen da se divim cudima prirode.
-Stvarno?
Tad se uozbiljio i nastavio drugim tonom.
-Zasto? Mislis li da se ne treba odusevljavati ljepotama zivota svakodnevno?
-Treba, ali covjek nije raspolozen za njih svakoga dana! To se ne moze...
-Da, razumijem sta zelis da mi kazes. Ti si danas neraspolozen, mozda sa razlogom a mozda i bez ikakvog povoda. I tebi bi danas odgovaralo kada bi svijet stao, kada bi svi bili u istom raspolozenju kao ti, kada bi sve bilo bezbojno i najsrecniji bi bio da odmah svane sjutrasnji dan!
-Nisi ti jedini kome se te to desava. Nazalost, covjek je jako sebicno stvorenje i ta se cinjenica vrlo tasko moze promijeniti, tu niko ne moze dati pametan savjet, tu se tesko moze pokazati pravilan primjer iz istorije.
-Jednostavno ustanes jednoga dana i upitas se sta ja uopste radim, ko su ljudi koji me okruzuju, ko je osoba sa kojom zivim, o cemu mi oni pricaju, gdje me vode, zasto sve ovo radim i sta sve ovo meni treba u zivotu?!
-Ali, dragi moj nervozni prijatelju, zivot nije veliki vocnjak pun plodova na dohvat ruke koji samo cekaju da ih uberes! Zivot je, tacnije receno, jedno jako strmo stepeniste koje stoji ispred nas. Svaka naredna stepenica je jako visoka, tesko se do nje dolazi, ne znamo sta cemo na njoj naci ali mi uporno nastavljamo da se penjemo...
-Zasto? Zato sto u dubini duse znamo da se na vrhu tog stepenista nalazi taj vocnjak o kome sanjamo.
-Na svakoj stepenici srecemo nove ljude, prezivljavamo nove avanture, neke lijepe a neke ruzne, neki od ljudi nam nanesu bol a neki nam donesu neizmjernu radost... Neki nam pruze ljubav...
-Ali mi ne znamo sta nam koja od njih nosi, ne znamo cekaju li nas suze na njoj ili drago stvorenje koje ce nastaviti sa nama putovanje do obecanog vocnjaka, ne znamo hoce li to biti pogresan ucitelj u zivotu koji ce nas povesti stranputicom i kad se osvjestimo nadjemo se nize nego sto smo se popeli... To ne mozemo znati nikako, ali ne mozemo ni preskakati stepenice, jer bi pad bio strasniji!
-Zato moramo ici polako, stepenicu po stepenicu, popiti i po koju gorku kapljicu u trnucima koji nas sleduju u zivotu, ali ne smijemo biti ogorceni na losu sudbinu, ne smijemo mrziti onoga koji nas je povrijedio niti zarobiti samo za sebe onoga koji nas je razveselio!
-To nikako! Od svakog treba nauciti najbolje pouke, kako od dobrog tako i od loseg, svakog treba zadrzati u srcu, dobroga nagraditi hodom uz njega i ponosom na njegovu dobrotu i uspjehe a onog losijeg sjecanjem na nekoga ko se jos uvijek muci da krene prema vocnjaku...
-Naravno da moras imati dana kao sto je danasnji i sigurno je da nije posljednji ali to je samo mali umor od puta. Zato ne brisi danasnji dan iz zivota i ne pokusavaj da ga prespavas nego pogledaj oko sebe, vidi koga si dobrog i vrijednog nasao na svom putu kroz zivot da ti se nadje u teskim momentima i unutrasnjim borbama...
-Sada je vrijeme da se oslonis na njih a ti najbolje znas ko su oni!
Gledao sam ga potpuno izgubljeno, stomak je preplavljivala toplina kao od vruceg caja...
Izvadio sam telefon iz dzepa i okrenuo broj koji zovem po pedeset puta na dan... Je li moguce da mi je samo trebalo da cujem obicno HALO sa druge strane pa da sve nestane...?
komentiraj (2) * ispiši * #
20
ponedjeljak
rujan
2010
Imam i ja nesto da pitam
Toga dana sam ja zapoceo razgovor.
-Sta mislis... Moze li ljubav trajati do kraja zivota?
-Naravno, drugacija ljubav i ne postoji!
Nisi me shvatio, mislio sam na ljubav izmedju muskarca i zene, moze li ljubav biti citavog zivota ista kao i prvoga dana?
-Savrseno mi je jasno tvoje pitanje, samo ti nisi razgranicio ljubav od zaljubljenosti i fizicke privlacnosti. To nisu iste stvari, trenutna zaslijepljenost i fizicka privlacnost nije isto sto i ljubav!
-Kod ljubavi postoje samo dvije mogucnosti, ili je tu ili nije...
-Ako nekoga volis, volis ga sada i zauvijek, volis njegov lik, volis njegov miris, samo jedan hod je njegov, smo jedan lik je taj koji te ispunjava kada ga vidis ujutro kada otvoris oci, samo jedan sapat moze da te probudi iz najdubljeg sna, samo na jedan nacin se tusira osoba koju volis, samo sa jednom osobom mozes da sjedis u tisini a da ne pitas zasto cuti, samo jedna osoba moze u mraku da te dodirne rukom i da znas sta zeli, samo zbog jedne osobe na svijetu ces doci na klupu na koju ste u mladosti sjedjeli zajedno i sjesti na svoju polovinu a da ta osoba mozda vise nije ni ziva...
-Prijateljstvo se gradi, posao se siri godinama, navika se stice vremenom ali ljubav ne poznaje te termine!
-Ako je nema, nece se ni pojaviti ma koliko vremena proveo sa nekom osobom ali ako se jednom pojavila i ako je spojila dvije polovine koje su se trazile, vise nikada ne moze nestati...
-Slazem se sa tim sto govoris, ali vremenom, u braku, poslije dugo vremena sa istom osobom... Sta ako shvatis da ta osoba mozda nije takva kakvom si je zamisljao? Sta kada shvatis da ona nije toliko savrsena? Sta ako dodje do zasicenja?
-Ako trazis savrsenu osobu ili ako se pitas je li tvoja djevojka savrsena, odmah cu ti reci. Savrsen covjek ne postoji pa ni tvoja djevojka nije savrsena!
-Jesi li nekada cuo da majka za svoje dijete kaze da ga ne voli zato sto je slab djak ili zato sto ne slaze stvari za sobom, ili zato sto hrce u snu?
-Moze li prestati da ga voli zato sto ga gleda svakoga dana a poznaje sve njegove mane?
-Odgovor je ne.
-Tako je gdje ljubav postoji. Saznaces sve mane voljene osobe, cuces sve bezazlene lazi, naucices njene sitne trikove, shvatices da kafa nije savrsena i da nikada nece nauciti sa koliko secera je pijes, pojesces na hiljade neslanih jela, skupices tonu razbacanih stvari ali to ne moze izbrisati ono sto osjecas do kraja zivota!
-Koliko god dugo budes gledao lik voljene osobe pa ma kako nesavrsena bila, nece ti dosaditi jer ces svakoga dana nesto novo vidjeti na njoj, za to ce se vec zivot pobrinuti. A uvece poslije zavrsenog dana, nekada lijepog a nekad ruznog, leci ces pored nekoga ciji dah poznajes kao svoj, cija saka je napravljena da bi stala u tvoju, ko mirise mirisom koji je pravljen samo za tvoje nozdrve, ciji obraz savrseno pristaje uz tvoj i ciji sapat moze da odagna sve ruzne uspomene teskog dana... I vise nece biti vazni problemi, nece biti vazne ni lijepe stvari jer ces shvatiti da je to sto tog trenutka osjecas ipak najljepse osjecanje.
-I zato mi vjeruj, dragi prijatelju, sve moze da prodje, izblijedi, nestane osim ljubavi ako se jednom pojavila na necijem zivotnom putu...
komentiraj (2) * ispiši * #
08
srijeda
rujan
2010
O cemu on uopste prica?!
-Ja imam jednog hrabrog prijatelja.
Ponovo je poceo razgovor kao da pise domaci zadatak u trecem razredu osnovne skole! Nisam siguran da li vise mrzim njegove uvode, price ili zakljucke...
-Stvarno!!! Kako to?
Bio sam siguran da sam to izgovorio sa dovoljnom dozom ironije, da je morao shvatiti da ja nisam glup kao sto on misli i da shvatam da sve izmislja, da zeli da mi kroz njegove pricice prenese neke svoje zivotne zakljucke! Ali, je li lakse da odmah kaze poentu??
Ma, kako god hoce...
Mogu ja da progutam njegove igrice, imam toliko slobodnog vremena...
-On se zaljubio u cetrdeset drugoj godini!
-Pa, sta tu ima cudno i hrabro? Ljudi se mogu zaljubiti i u osamdesetoj godini! Ja tu ne vidim nikakvu posebnu hrabrost.
-U pravu si, ne treba biti hrabar da bi se zaljubio, ali on se nije zaljubio u neku zenu koju je sreo ili upoznao...
-To nema veze, u danasnjem vremenu ljudi sklapaju poznanstva, druze se, razgovaraju o svemu pa cak se i zaljube preko interneta a da se prije toga nikada nisu sreli!
-Da, ali on je nije nikada upoznao niti cuo od nekoga da takva osoba postoji! U tome se sastoji njegova hrabrost!
-Izmislio je zenu i zaljubio se u nju!? Nije on hrabar, moj prijatelju, on je klinicki lud! Eto takav je on.
-Ne, ne, vjeruj mi da nije lud! Sada sam konacnono uspio da ga postavim na svoje mjesto! Vidio sam to po nacinu na koji je krenuo da brani svoju pricicu!!! Polako, danas sam izgleda malo nervozniji i zelim i ja malo da protivrjecim, pogotovo kad je ovako krenuo da mi soli pamet!
-Cak suprotno! Ako mi dozvolis da zavrsim i ako uspijes da me saslusas, a da pritom budes otvoren za ono sto zelim da ti kazem...
-Mozda ga cak i ti podrzis!
-Slusam...
-Vidis, mozda sam se ja pogresno izrazio, nije on bukvalno zamislio lik, vise je to ideja, misao, ideal savrsenstva kako ce njegova druga polovina izgledati kada je sretne. Nece ona biti savrsena po ljepoti, ni besprekornog morala, ni nepogresiva u medjusobnim odnosima... Nikako! Takva osoba ne postoji, takav nije ni on. Ne, da to trazi i ja bih se slozio sa tobom i posumnjao u njego zdrav razum... Nista slicno tome.
-Moj prijatelj se zaljubio u zenu koja ce ga voljeti takvog kakav jeste, sa hiljadu mana, koja ce shvatiti njegove bubice znati da mu ih pokaze bez osude, koja ce znati da i on voli nju, bez zelje da bude bolja i da iako zna sve njene mane i sitna nesavrsenstva, ne zeli da je mijenja vec da bude sigurna u cistocu njegove ljubavi kao sto je i on siguran u njenu. Bez pitanja, bez dokaza, bez opravdanja, bez izvinjenja... Samo ljubav sama sebi dovoljna.
-To je druga stvar, to svi zele.
-Tako je, svi zele ali se boje da je cekaju, pa prvu osobu koja i malo lici na taj ideal, pokusavaju da modifikuju, da je prilagode sebi i sebe njoj, pa tako ubiju pravu osobu, sve njene specificnosti i odlike, razlicitosti koje svi imaju i koje daju osobenost svakom covjeku na svijetu i cine ih drugacijim.
...A to isto urade i sebi pa ubrzo vise ne samo da ne poznaju osobu za koju tvrde da je vole, vec ne poznaju ni samog sebe, jer se od svakodnevnih promjena ona prvobitna osoba potpuno izgubila!
-Ne, nije takav moj prijatelj, on to ne zeli!
-Pa, je li je nasao?
-Nije, mozda je nikada nece ni naci a mozda i hoce, ali u oba slucaja ce srecan provesti zivot sa pono ljubavi.
-Kako u oba slucaja?!
-Jednostavno. Ako je sretne, uzivace u uzajamnoj ljubavi do kraja zivota a ako je ne sretne uzivace u zivotu punom drugacije ljubavi, a slozices se da zivot pun ljubavi ne moze biti promasen.
-Ne shvatam drugu mogucnost! O kakvoj ljubavi govoris?
-Objasnicu ti. Dok je bude trazio, moj ce prijatelj jedva cekati da svane dan i izlaziti napolje pun nade i pozitivne treme, iscekujuci susret sa voljenom osobom, u svaku zenu gledace sa ljubavlju jer ce se nadati da je bas to ona, u svaku staricu gledace sa postovanjem jer ce misliti da je to mozda njena majka, u svakog covjeka ce gledati sa druzeljubivoscu, jer to moze biti njen brat ili najbolji prijatelj, nece mu biti tesko da pomogne nepoznatoj osobi na ulici jer je to mozda prvi komsija sa kojim ona pije jutarnju kafu pa ce mozda i zajedno sjediti svako jutro. On ce zastati ispred svakog izloga jer mozda bas tu prodaju nesto sto ce im jednog dana trebati, njemu ni jedan posao nece biti mrzak jer mozda ona bas taj posao voli najvise na svijetu.Gdje god da krene on ce se truditi ono najljepse da upamti da bi joj to jednoga dana mogao pokazati, on ce sjedjeti na klupi citav dan da vidi koji je dio dana najljepsi da bi je bas tada mogao dovesti.
-Kada uvece dodje kuci, moj prijatelj nece biti tuzan sto je jos uvijek nije sreo, vec srecan sto je toga dana vidio nove ljepote koje ce joj pokazati, upoznao nove zanimljive ljude sa kojima ce se zajedno druziti, cuo njihove price koje ce podijeliti sa njom...
-Kad sam u bioskopu bude gledao ljubavni film, on se nece zalostiti sto ce iz bioskopa izaci sam, a ne u zagrljaju sa voljenim bicem. O,ne! On ce biti srecan jer je naucio da kaze VOLIM TE na jos jednom jeziku na kojem ce joj to reci, vidio jos jedan nacin da pokazes nekome da ti je stalo do njega.
-Mozda on nikada nece sresti svoju savrsenu drugu polovinu ali bice to liijep zivot..
-Bice to ispunjen zivot sa predivnim ciljem...
-Ja mislim da je trganje za pravom ljubavi dovoljan razlog zivljenja...
-Hrabar je moj prijatelj!
komentiraj (0) * ispiši * #
04
subota
rujan
2010
Bez rijeci
-Vidio sam bas ruznu scenu danas...
-Stvarno, sta?!
-Vracao sam se s posla i ispred mene je isao par koji se zustro svadjao i nisu obracali paznju da li ih ko cuje, i nije ih bilo briga sto skrecu paznju na sebe! Posto se njihov put poklopio sa putem kojim ja idem kuci, bio sam svjedok razgovora, ako se to uopste moze nazvati tim imenom. Elem, djevojka je ocigledno potresena svim sto se dogadjalo prije toga, kroz suze vikala na mladica da je totalno neodgovoran kada je ona u pitanju, da to nikada nebi ucinio da je njemu nesto bitno, da on vise voli alkohol nego da ona bude srecna, da je tako sa svim planovima koje zajedno naprave, da je samoziv i da njemu treba sluga a ne djevojka, da je on savrseno srecan sa njegovim prijateljima koji vole da piju kao i on...
-Uspio sam da shvatim da je bio u pitanju rodjendan nekog njenog rodjaka na koji su trebali, a ipak nisu posli, prvo zbog kasnjenja, a zatim i zbog stanja njenog momka koje nije bilo za porodicno pokazivanje, jer se po njegovom nesigurnom hodu i upletenom jeziku moglo bez sumnje zakljuciti da je u najmanju ruku pripit!
-Ne znam u kom momentu se pijanom mozgu ucinilo da je dovoljno trpio kritike i da vise nema dovoljno jakih argumenata da odbrani svoju poziciju, tek momak je zastao, uhvatio je za lijevu ruku i osamario je!
I samo rekao :"Ucuti vise i kreni kuci"
-Zgrozio sam se!
-Da, u pravu si, ali divna pouka, zar ne?
-Ma da! Bas divna! Poucna je koliko neko moze nisko pasti i kako moze koristiti silu da ispravi gresku! Sjajno!
-Ne, potpuno pogresan zakljucak si izveo!
-Situacija kojoj si prisustvovao je uzasna, jos uzasnija sto osoba koja trpi teror radi to iz najcistijih pobuda, iz ljubavi prema nekom ko to ne zasluzuje, ali nesto drugo tu postoji skriveno o cemu govorim.
-Covjek je cudno stvorenje ponekad, pa nesto najljepse sto mu je dato da osjeti u zivotu, a to je bez sumnje ljubav, izvrce i pokusava da manipulise drugim ljudima preko nje, ne shvatajuci da tako samo gubi i trosi dane u kojima je, sa iskrenom ljubavlju mogao da uziva!
-Da, ali sta je sa stranom koja pati? Taj koji trpi teror osjeca tu ljubav ali ne uziva jer nema ko da je uzvrati! Propada!
-Odlicno! To sam i htio da ti ispricam...
-Jesi li ikada vidio bebu da je prohodala a da nikada nije pala? Jesi li naucio da vozis bicikl a da nisi pao? Moze li se druziti sa prijateljima a da te ni jedan ne izda? Mozes li trcati bos po livadi a da se ne ubodes? Koliko puta si ucinio uslugu a da ne dobijes iskreni osmjeh zahvalnosti? Mozes li u cvjecari punoj nepoznatog cvijeca iz prve pogoditi koji cvijet najljepse mirise? Moze li se zasaditi vocnjak a da ne isprljas ruke? Je li moguce vidjeti izlazak sunca a da prije toga ne tumaras po mraku? Jesi li ikada ubrao ruzu a da te prije toga nije raskrvario trn? Postoji li covjek koji nikada nije zaplako? Jesi li nekada vidio ruzu koja je odmah bila ruza a nikada pupoljak ili pauna koji je odmah imao divno perje?
-Tako je i sa onima koji pate od onih koji ih terorisu dok ih oni vole, krenuli su sigurnim korakom u potragu za savrsenom ljubavlju koja je lijepa kao izlazak sunca, kao djecji prvi korak, kao procvjetala ruza, kao paun u igri osvajanja zenke...
-A da li bi covjek osjetio miris da ne zna sta je smrad, da li bi se divio labudu da ne zna kakvo je goluzdravo pile, da li bi mu zastao dah od jutarnjeg sunca da ne zna sta je mrak?
-Ja sam siguran da ne bi!
-I u jos nesto sam siguran, ljudi koji nisu patili, ne bi prepoznali ljubav kada bi im zakucala na vrata sa svim carima i ljepotom a covjek koji je osjetio udarce dok je volio sigurno ce prepoznati pravu ljubav kada je sretne, predace joj se i uzivati u njoj...
-A sresce je sigurno, jer je trazi!
komentiraj (0) * ispiši * #
