Ja znam da takvi ljudi ne postoje!

Nisam zurio da stignem do klupe...
Bio sam zadovoljan danom, uzivao sam u njemu... U sebi, takodje...
Znate one dane kad vam je sve potaman? Kad sumirate sta ste uradili u zivotu, kad pogledate trenutni polozaj i osjetite zadovoljstvo. Kad ste zadovoljni svojim uspjesima, odnosom prema svijetu, prema ljudima... Jednostavno idete kroz zivot kako treba i sa svima ste na istoj visini, sve gledate ravno u oci!
E pa danas je taj dan!!!
Razgovor sa prijateljem ce ga kompletirati, sa njim se moze razgovarati na drugaciji nacin, nacin na koji mozete razgovarati sa malo osoba, nacin na koji razgovaraju "posebni" ljudi. Pa sto da ne kazem!?
Ja i jesam nesto posebno!
Te misli su me vodile dok sam prolazio pored hotela, otvara se vidik, poznata slika, klupa... PRAZNA!
"E, bas si nasao dan da se ne pojavis!" promrljao sam sebi u bradu
Ma nema veze, sjescu sam, zapaliti cigaretu, gledati more, razmisljati, uzivati...
Bio sam na dva koraka od klupe kad sam primijetio cudan prizor!
Moj prijatelj je klecao na vlaznom pijesku, kopao mali kanal a iza njega je stojao djecak od svojih cetiri ili pet godina sa nekoliko kamena u rukama i koliko sam mogao da primijetim o necemu su zucno raspravljali, sto sam mogao zakljuciti po pogledima koje je moj prijatelj hitro bacao prema djecaku koji je stajao iznad njega, odmahivao glavom i pokazivao kamen koji je drzao u ruci!
Mislim da se moje cudjenje moglo vidjeti kilometrima daleko! Sta se, za milog boga, ovdje desava?!? Prilazio sam polako ocekujuci da se svakog trena ova nadrealna scena jednostavno rasprsne pred mojim ocima kao balon od sapunice.
Prisao sam i zamuckujuci upitao: "Ma sta je to? Sta to radis? Jesi li ti..."
"Kopam kanal,eto sta radim! Mora se iskopati kanal ako mislim da zastitim kucicu od vode!" Odgovorio mi je nervoznim glasom, covjek koji nikad nije bio nervozan, nikad povisio ton, nikad... nikad....
Najezio sam se! Pa on je poludio! Dugo se suzdrzavao i sada je jednostavno pukao!
"Kakvu... Kakvu kucicu? Ciju kucicu?"
Odjednom je prekinuo sa kopanjem i pogledao me kao da sam ja lud!
"Pa, ovu kucicu!" rekao je i pokazao rukom na cetiri betonska bloka postavljena u obliku kvadrata. "Moj drug je dobio zlatnog retrivera i treba mu kucica. Poznato je da retriveri vole vodu pa je odlucio da je napravi ovdje a ja sam iskopao kanal da mu more nebi ulazilo u kucicu jer kakva korist od nje ako ga talasi budu kvasili?!"
Na to se ukljucio djecak: "Ali talasi ce ulaziti u kucicu ako ne napravimo zid..."
I tada se nastavila prepirka koja se dogadjala dok sam dolazio i koju sam ocikledno ja malo prekinuo.
"Vec sam ti rekao! Ne moze ulaziti jer sam iskopao kanal, voda ce uci u kanal i ne moze doci do kucice! Zid ti ne treba."
"Voda ce napuniti kanal a onda ce uci u kucicu a i kucica je prevelika!" - nastavio je djecak suskavim glasom i za razliku od mog prijatelja on je bio prilicno smiren, kao i svi ljudi koji su sigurni u ono sto govore " zato moramo napraviti zid ispred kucice."
Ta recenica je mog prijatelja natjerala da opet prekine sa kopanjem i da ponovo pocne da objasnjava: "Rekao sam ti, tvoj pas je sada mali ali ce porasti, psi brzo rastu, i kakva korist onda od male kucice? A nema potrebe da pravimo zid, kanal je dovoljan a i ako napravis zid on onda nece vidjeti more, i sta onda da se radi?"
" Zato sam i nasao ove male kamencice preko kojih moze gledati u more a talasi nece ulaziti u kucicu." nastavio je djecac istim tonom.
Ja sam taj razgovor pratio otvorenih usta, zbunjen, bez glasa... Vjerujem da bi me Marsovci manje iznenadili! A onda sam poceo da se smijem, mahnuo sam rukom, zavritio glavom... "Imam obaveza u firmi kad zavrsis KUCICU mozda mozemo popiti kafu negdje a usput mozes i pogledati cijene crijepa ako se odlucis da postavis i krov! Pozdrav..."
Otisao sam uz smijeh dok su me njih dvojica cudno gledali.
E pa taj me covjek ne prestaje iznenadjivati. Sta sad ovo znaci? Shvatam da se zaigrao i da je zelio biti interesantan djecaku ali je pretjerao! Covjek u tim godinama, uprljan pijeskom do vrata, i toliko uzivljen u igru da dozvoli sebi da se iznervira zbog cetiri cigli i kanalica... Nevjerovatno! I on se cak i prepire s djetetom braneci svoju suludu teoriju o talasima, kucici, pogledu na more... Ma daj!!! Niko se ne moze toliko uzivjeti!
Sad sam se ja iznervirao, nije mi vise bilo smijesno, to su gluposti! Stao sam, izvadio cigaretu, pocelo me nesto cupati po unutrasnjosti stomaka, okrenuo sam se i pogledao prema plazi, prilicno sam odmakao ali sam jasno razaznao prizor, isto kao prije, on na koljenima, djecak iznad njega.
Prepirka i dalje traje... On je stvarno lud... Nema drugog objasnjenja...
Grcevi u stomaku su bili sve jaci... Nesto nije u redu sa tim prizorom. ON STVARNO PRAVI KUCICU ZA PSA! Odjednom mi je nestalo tla ispod nogu, sve se zavrtjelo, sjecanje je krenulo unazad bez moje volje! Trazio sam odgovor na jedno suludo pitanje koje je prema mozgu dolazilo direktno iz stomaka i donosilo neku potmulu bol, nicim realnim izazvanu... Kada sam ja zadnji put branio jedan djeciji stav sa toliko uvjerenja i zara? Kada sam ja zadnji put vjerovao u nesto tako mastovito kao sto je kucica za psa na plazi? Kada sam ja zadnji put bio tako nevin i vjerovao da pas moze stati u "kucicu" od cetiri cigle? Kada sam ja zadnji put stvarno mogao da "vidim" neku stvar iz svoje maste?
A onda me je osinulo pitanje koje nisam sebi zelio da postavim i ono je donijelo bujicu suza koje su mi linule niz obraze "Kada sam "odrastao" i pretvorio se u ovog odraslog covjeka sto ne vidi kucice za pse?"
Drzao sam ne zapaljenu cigaretu u ruci, stajao ukopan u mjestu, gledao u vrh svojih cipela i jecao kao da sam izgubio nesto najdraze u zivotu!
Zarko sam zelio da se vratim da ih zamolim da me nauce da ponovo vidim kucicu, da me prime kod sebe, da otjeraju ovu odvratnu slijepu osobu i vrate mi vid koji je nekada svijet gledao kroz sarene naocare.
Ali nijesam to uradio... Mozda me je bilo strah da me ne odbiju... Mozda ja to vise ne umijem... A mozda jos nisam spreman! Mozda nisam. Ali spremicu se ja! Oooo, jos kako cu se spremiti!
Bacio sam cigaretu i krenuo kuci. Nekako sam lakse udahnuo poslije suza, dublje. Mozda mi se ucinilo ali su boje oko mene bile jace...
Ne znam...