31
utorak
kolovoz
2010
I dalje se bunim...Ali
-Navika je strasna stvar. Nje se covjek najteze oslobadja i najteze je prepoznaje kao problem, a najgore je sto je i ne shvata kao problem koji iz potaje moze da mu upropasti zivot!
To je bila recenica sa kojom je zapoceo razgovor, nije mi bila jasna njegova zelja za razgovorom, niti svrha onoga sto mi govori pa sam sve svrstavao u sujetu covjeka koga vjerovatno vise niko ne slusa, niti mari sta ima da kaze! Sada je nasao mene, dovoljno dokonog covjeka kome moze ispricati sto god zeli,kome su njegove price zanimljive ili ga mozda slusam iz ciste kurtoazije ili iz djavo li ga znao kog razloga slusam njegove monologe...
-Navika vremenom od covjeka stvara ovisnika, ovisnika ciji zivot nema smisla ako izgubi naviku. Cak moze dovesti do strasnih stvari ako se ta navika naglo prekine... Nisu nepoznate situacije kad covjek cak i posegne za samounistenjem a to je moras priznati, uzasno!
-Samoubistvo je strasno ali ne shvatam o cemu mi govoris?!
-Govorim o bilo kakvoj navici, od bezazlene kao pusenje pa do one najstrasnije koju stvara ovisnost o drugom ljudskom bicu.
-Izvini ali kako mozes uopste uporediti ovisnost o cigaretama, alkoholu, tabletama ili drogama sa necim kao sto je vezanost za drugog covjeka? Kakvo je to uporedjenje? Ove te zavisnosti vode u bolest ili cak u smrt a ovo? Sta je tu lose? Mislim da su to razliciti pojmovi.
-Naprotiv! Ovisnost o covjeku je mnogo opasnija i podmuklija napast, i dok se od ovih svima poznatih droga, covjek cuva i trudi da ne podpadne pod njihov uticaj, od ovog nema odbrane jer covjek svojevoljno vodi sebe u zavisnost iz koje zna da nema izlaska niti ima zelju da se od nje odbrani.
-Sad stvarno ne shvatam o cemu govoris!
-Jednostavno je. Odrstao si covjek, radis ono sto mislis da je najbolje za tebe, druzis se ljudima koji te ili ispunjavaju ili imas finansijske koristi od njih, odlazis na mjesta gdje se osjecas opusteno, jedes hranu koju volis... Takoreci, trudis se da od zivota okusis najbolje sto mozes sebi priustiti.
-Jeli tako?
-Naravno, tome tezi svako iole normalan! Sta je lose u tome?
-Apsolutno nista, to je poriv koji svi imamo i ne moze se naci ni jedna zamjerka tome, sve dok ne prelazi granicu opsesije. Problem nastaje kod, po tebi bezazlene zavisnosti, od ljudi!
-Recimo da imas dobrog prijatelja iz djetinjstva, igrali ste se dok ste bili mali, isli u skoli zajedno, prve ljubavi dozivjeli zajedno, prva razocarenja, prve suze podijelili, kumovali na svadbi jedan drugom i jednog dana on odluci da svoje tajne prica drugom, recimo zeni sa kojom je u braku, a ne tebi. I dalje se posjecujete, razgovarate, izlazite na vecere, poslujete, ali ti shvatas da se ne otvara do kraja kao sto je to nekada cinio... Ili druga situacija. Sadasnja djevojka te ostavi. Ti si planirao zivot sa njom, razgledao kuce koje bi mogli kupiti jednoga dana, planirao putovanja za godisnjice braka, cak smisljao imena koja bi pristajala djeci kada ih jednog dana budete imali i ona ti kaze da vise ne zeli da bude sa tobom!
-Sta bi se desilo? Da li bi prihvatio njenu odluku , uz obrazlozenje koje je nju primoralo na tu odluku, ili bi nastojao da sve vratis na staro?
-Posto si direkto za primjer uzeo moju djevojku, odgovoricu ti da bih sve ucinio da to ispravim i vratim na staro!
-Ali ona je do tada sve pokusala, nije islo, ti si promijenio sve sto si mislio da treba a ona nije bila zadovoljna...
-U takvoj situaciji bih se povukao i pustio je.
-Da, mozda je tako... Znas mnogo ljudi radi upravo suprotno, ubjedjuje osobu do koje mu je stalo da grijesi, da nije u pravu, da treba nastaviti, da od sada nece biti kao prije, da ce se sve promijeniti, da nece vise biti ista osoba kao do sada, da je rjesenje u stvari jednostavno , da je rjesenje drugoj strani bilo odavno predoceno a da ga ona nije razumjela, da je ostavljena osoba vec drugacija i da problem vise ni ne postoji!
-Mozda je to sve tacno. Mozda bi se problem i rijesio, mozda nikad vise ne bi ucinio gresku koja smeta osobi sa tobom, ali se postavlja pitanje, zasto si radio nesto sto joj smeta?
-Ako nekoga volis, isto toliko kao on tebe, ako ste stvoreni jedno za drugo, ako ste nasli svoju drugu polovinu i disete jednim plucima, razmisljate kao jedno, dopunjujete se i pruzate potporu, kako si je povrijedio u datom trenutku?
-Kako si ucinio nasilni cin prema nekome ko je jedno sa tobom?
-Da li je to isto kao povrijediti sebe?
-Ko normalan moze povrijediti sebe samoga?! Ja mislim da to ne bi bilo normalno!
-I najvaznije, jeli sve to bila ljubav ili navika, i nastavljas li borbu da sacuvas ljubav ili si postao gori od ovisnika o alkoholu, drogi i ko zna cemu pa se svim silama boris za naviku...
Nisam da kraja razumio sta je htio da kaze, ne slazem se, grijesi i on, nema sanse da je bas sve istina, nisu to iste stvari...
komentiraj (0) * ispiši * #
26
četvrtak
kolovoz
2010
Mozda ipak nesto naucim!
-Sta ti se dogodilo?
-Nista, svadja sa djevojkom, dogadja se.
-Stvarno, a zbog cega?!
-Ma gluposti, stvarno nebitno!
-Ako nije suvise intimno ispricaj mi, stvarno me interesuje.
-Klasicna zenska prica, kad nemaju razloga za svadju, one ga izmisle. Napala me sa pricom kako mi uopste nije stalo do nje i kako je ja u stvari ni ne volim!
-Pa, volis li je?
-Svasta! Naravno da je volim, zar bih uopste i bio sa njom toliko dugo da je ne volim?!
-Ti nisi upucen u nas odnos, nije to veza u kojoj ona mora da nagadja jesmo li zajedno ili ne, nerazdvojni smo skoro tri godine i za to vrijeme nije prosao ni jedan dan da joj nisam prvi pozelio dobro jutro SMS-om, zovem je po nekoliko puta u toku dana, iako jos uvijek ne zivimo zajedno skoro svaku noc prespava kod mene, ne prodje ni jedan dan da joj ne kazem da je volim, nikad nisam zaboravio njen ili rodjendan njoj dragih osoba, ni jedan praznik, niti jedan nama bitan datum, nikad se nisam vratio sa putovanja bez poklona za nju, na svaku zabavu, predstavu, veceru idemo zajedno...
-A zna li ona da je ti volis?
Tada me je stvarno izbacio iz takta i viknuo sam tako da su se prolaznici okrenuli i sa cudjenjem pogledali u nasem pravcu.
-Slusas li ti uopste sta ti ja govorim ili pricam u vjetar!!! Objasnjavam ti sve do tancina a ti mi postavis tako nebulozno pitanje!!! Sta je sa tobom?! Ako me ne slusas, ne tjeraj me da ti pricam!!!
-Smiri se, nema potrebe da podizes ton, slusam te sa velikom pozornoscu i tvoja mi je prica izuzetno zanimljiva ali mislim da si se negdje u svemu tome izgubio i ako te nisam uvrijedio zelio bih da te nesto zamolim.
Samo sam duboko udahnuo, rasirio nemocno ruke i rekao...
-Pa, hajde, da cujem.
-Ja cu sada zatvorit oci a ti mi opisi prvu osobu koja naidje ovim setalistem. Ok?
-Ok.
-Evo, nailazi muskarac, cetrdesetih godina, visok oko 190 cm, oko 110, 120 kg, crne kose!
-To je tvoj opis? Sta ja mogu da zakljucim o tom covjeku iz tvog opisa? Nista osim da zamislim dimenzije! Da ti nisam napomenuo da mi opises ljudsko bice, ne bih bio siguran ni da je to u pitanju!
-Ne znam sta hoces? Kako drugacije da ti opicem covjeka?
-Opisi mi licnost koja nailazi, daj mi tvoj licni pecat, da zamislim osobu, da uspijem da shvatim ko je to, sta voli, da vidim da li bih pozelio da porazgovaram sa njim, probaj da zamislis sta voli da cita, kakvu muziku voli. Takve stvari. Mozda ti je tesko da opisujes muskarca, opisi mi neku zenu ili jos bolje, dijete. Hajde.
Pogledao sam u oba pravca i vidio curicu od oko tri godine, koju je majka vodila za ruku.
-Evo. Djevojcica od tri godine u bijeloj suknjici i plavoj majci sa slikom pande na njoj, ima plavu kosicu sa loknama i preslatka je! Ima...
Dalje nije izdrzao! Prasnuo je u smijeh! Sad sam bio blizu da ga osamarim, ovaj covjek danas zeli da testira koje su moje granice tolerantnosti na njegove provokacije!
-Izvini! Preslatka je?! Taj opis odgovara i stenetu, i torti!
-Sta bi bilo da sam trazio da mi opises more ili vjetar ili zelenu boju?
-Ma daj! Kakve to uopste ima veze sa nasim razgovorom?!?
-Ako ti je bio cilj da me dodatno iznerviras, uspio si!
Tada se uozbiljio.
-Naprotiv. Samo pokusavam da zajedno nadjemo rjesenje. Tebe tvoja djevojka voli, mozda je voljela i prije a mozda voli nekog muskarca po prvi put i sada zna kako ljubav stvarno izgleda.
Cula je i prije rijeci ljubavi i ona ih je izgovarala ali mozda nisu bile ispracene najdubljim i najiskrenijim osjecanjima. Sada, makar iz njenog srca, jesu. Ona cuje tvoje rijeci, vidi tvoje postupke, pozivi, pokloni, izlasci... Sve je isto kao prije, sablon se ponavlja, sablon koji je nekad zadovoljavao sujetu sada stvara strah i pravi haos u dusi koja voli po prvi put. Strah ne nestaje od izgovorenih rijeci i poklona, strah nestaje kad znas da te neko voli. Vidio si i sam koliko je tesko nesto opisati rijecima, i koliko je tim istim rijecima tesko zadovoljiti nekoga koji ocekuje nesto sasvim bezazleno od tebe. Sta mislis koliko je tesko zadovoljiti rijecima nekoga koji ocekuje od tebe nesto tako uzviseno kao sto je ljubav? Ja mislim da je to nemoguce.
-Pa sta onda da radim? Ja ne vidim drugi nacin, mora mi vjerovati.
-Ne mora da vjeruje i ne zeli da vjeruje. Ona zeli da zna.
- Kako?
-Nemoj da pricas, rijecima nista ne postizes, zagrli je i opusti se, pusti da sva ta ljubav koja ti lezi u stomaku bez prepreka se izlije u nju, zazmuri, nasloni celo na njeno i pusti sve misli koje si zelio da izgovoris, da sama procita, neka njena dusa sama osjeti tvoju ljubav i neka se njena osjecanja pomijesaju sa tvojim da bi se popunile praznine koje stvaraju strahove i nesigurnosti. Ne boj se hoce li ona znati to da uradi. Vjeruj mi da hoce. Bice koje voli to zna.
To je priroda savrseno uredila.
komentiraj (2) * ispiši * #
24
utorak
kolovoz
2010
Zblizavanje... Ili bar ja mislim tako.
-Znas, ja imam jednog dragog prijatelja u Kanadi. Cuo sam da mu ovih dana ne ide dobro, nasao se u problemu koji mu oduzima energiju i zivotnu radost koja je bila njegova prepoznatljiva osobina, nesto cime je osvajao ljude i cinio da i njima bude ljepse i olaksavao im dnevne probleme.
-Nije to problem sa okolinom, porodicom, prijateljima... Doslo je do samoispitivanja koje svaki covjek mora dozivjeti nekada. Problem je sto senzibilne i realne osobe a narocito dobre, teze prolaze te trenutke. Tesko mi je sto prolazi kroz to.
-Zasto ga ne nazoves?
-Moze li telefon prenijeti moje saosjecanje za njegovo stanje i svu podrsku koju mu pruzam?
-Makar danas to vise nije problem, uz internet. Imas puno nacina da budes u kontaktu sa njim uz video poziv.
-Da, znam. Ali moze li slika prenijeti stisak ruke, moze li do tancina prenijeti osmjeh, moze li mi realno pokazati njegov osmijeh, moze li on osjetiti dubinu moje podrske? Moze li kamera pokazati zadovoljstvo dozivljene podrske?
-Ako je problem novac, ja imam nesto ustedjevine sto bih mogao...
-Ne, dragi prijatelju, nije problem u novcu. Problem sto bih mozda u nekom trenutku, sasvim nesvjesno, osjetio sazaljenje a to bi on prepoznao i to bi ga povrijedilo. Covjek nije za zaljenje, njemu treba smijeh, ljubav i osjecaj neutralnog razumijevanja, to hrani dusu i pomaze u teskim trenucima, sazaljenje samo pravi osjecaj tuge.
-Pa sta ces uraditi?
-Nista. Bicu uz njega mislima i pasivnom podrskom a on ce to znati. Moram i ja osjetiti gdje je ta tanka nit koja dijeli podrsku od mijesanja u neciji zivot.
komentiraj (2) * ispiši * #
23
ponedjeljak
kolovoz
2010
Lud je ali je mozda srecniji...
Da ne davim kako ali od tog dana isao sam redovno na klupu da bih porazgovarao sa cudnim poznanikom a kasnije i najboljim drugom.
Nekada smo samo sjedili u tisini, gledali more i prolaznike a cesce razgovarali.
-Jesi li zaljubljen?
Malo sam se zbunio ali odgovorih.
-Da.
-Iskreno, volis svoju djevojku, zelis da bude srecna i sve bi ucinio da joj tu srecu omogucis i ti bi bio srecan zbog toga?
-Pa naravno!
-Sta bi uradio da vodi ljubav sa drugim muskarcem?
-Svasta! Glupo pitanje! Ostavio bih je!
-Stvarno!?! A, zasto?
-Zato sto me je prevarila i izdala, eto zasto!
-Zato sto je ona moja djevojka i ja je volim!
-Pa da... Znas ja mnogo volim more, i ovu klupu, nema srecnijeg covjeka od mene dok sa nje gledam zalazak sunca, kupanje u moru mi pricinjava veliko zadovoljstvo i more dozivljavam kao velikim cudom postojanja ali imam li pravo da zabranim pristup svemu tome, recimo... tebi?
-Ma daj, pa to nije isto!
-Ne? A zasto?
-Ona je zivo bice a ne neki apstraktni pojam!
-To je neuporedivo, ovdje se radi o stvarnim osobama sa stvarnim osjecanjima!
-Hoces reci da bi bio povrijedjen i iznevjeren?
-Pa, naravno?
-I smatrao bi to njenim izdajstvom i cinom koji ti na neki nacin nanosi bol?
-Da.
-Ne bi ti bilo drago sto je ona srecna?
-Vidim sta hoces da postignes, ali si pobrkao pojmove! To nije isto, to se u ljubavi ne radi, to ne radis kad nekoga volis!
-U redu. Ali sta je onda to? Ljubav ili vlasnistvo nad nekim koga volis? Mozes li nekog voljeti a da ga ne posjedujes? Mozes li biti zaljubljen u nekog bez trunke posesivnosti, volis li to sto vidis onakvo kakvo jeste, za tebe savrseno, da se radujes svakom njegovom pokretu i djelu a da si samo nijemi posmatrac i pomagac na njegovom putu kroz zivot?
-Ja ne poznajem ljubav ali zelim da je upoznam kao takvu, bez obzira da li je to covjek ili nesto apstraktno, kako ga ti zoves.
komentiraj (2) * ispiši * #
