< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
19.12.2007., srijeda
|
Dakle, došao je taj čas! Sad ću vam otkriti kako da otvorite tanku, besplatnu najlonsku vrećicu! Pokazat ću vam to potpuno besplatno! Da, dobro ste pročitali, posve besplatno! "Zašto besplatno?" - pitate se sad vi. A ja vam odgovaram: "Besplatno je jer, naravno, očekujem da će vam se taj moj savjet toliko svidjeti da ćete kupiti primjerak moje nove fantastične knjige koja se zove 'Ddaddove kućne čarolije', a čiji se izlazak očekuje 1. travnja 2018-te godine, u nakladi izdavačke kuće Pun mjehur d.o.o." Ponajprije, ako već niste, molio bih vas da pročitate moj prethodni post jer se ova priča nadovezuje na prethodnu. Iako se može čitati i zasebno. Mora se moći čitati zasebno jer je ovo komercijalni post, tj. najava moje nove knjige! Pa se mora svidjeti svima, i čak i ako vam se ne da čitati ono prije vi lijepo krenite čitati ovo sada! Jer rješenje otvaranja najlonskih vrećica je tu! Pred vama! **** "Kupiti peršun." - tutnjalo mi je u glavi dok sam grozničavo pokušavao otvoriti najlonsku vrećicu. A onda mi je na trenutak pogled skliznuo dolje, s vrećice na na peršun. "Peršun: korijen i list" - pisalo je na natpisu iznad tih otužnih biljki. A ja upravo to trebam, i korijen i list. Maknuo sam oči s korijena tih peršuna nagore, prema listovima. I imao sam što vidjeti! To jest, nisam imao što vidjeti! Od listova na tom korjenju ni 'L' - na svakom korijenu nalazila se samo neka zelenkasta usahla stabiljčica sa maksimalno jednim i pol listićem na njoj! "Što ću sad!?" - upitao sam se i u taj mah spazio rješenje: "Peršun: list" - pisalo je na polici u visini moje glave. "To!" rekoh samom sebi te uzeh u ruku jedan svežnjić tog lišća da ga bolje promotrim. Svežnjić je bio divan, bujan i zelen. I mokar! Da najdraži moji, svežnjić je bio mokar! Da bi dulje ostao svjež. Da bi ljepše izgledao. Da bi blago ovlažio moje uvijek suhe prste... Odlučio sam da ću kupiti i korijen i lišće, svako posebno. Na trenutak mi je primozgom prošla kisela misao da to znači da ću morati, da bih kupio peršun, otvoriti dvije mrske mi vrećice. Ali neka...sve za peršun! Duboko sam udahnuo i hrabro sam zgrabio vrećicu s kojom sam se već minutama borio. I otvorio je! Moji prsti su se, nakon čarobnog dodira peršunovog lišća, zaljepili za najlon i iste sekunde kad sam potegnuo kažiprstom niz palac rastvorili su stranice vrećica kao čudom! A ja sam viknuo: "EUREKAAAAA!" Treba luka. Nema problema - prste u peršun i hop - otvorim vrećicu. Tako mi se to svidjelo da sam kupio i jabuke, naravno, prethodno pogladivši peršun. Oduševljen tim novim znanjem nisam mogao stati i kupio sam i mandarine, kivi, australsku kiselu repu, glavicu domaćeg zelja i copihue - radosno cvijeće s planina, te još za kraj samo tamne lješnjake i šumske košare cjelova. A od tog dana sa sobom u trgovinu uvijek nosim mali svežanj peršuna... Vaš Ddadd :D |
Najdraži moji. Već godinama me zaokuplja jedan veliki problem u mom životu, problem koji me proganja, muči i tišti, a za koji nikako nisam uspjevao naći rješenje. Problem je: Kako, do bijesa, blagajnice u dućanima onako superbrzo otvaraju one tanke besplatne najlonske vrećice!?! Kad ja, Ddadd, primim u ruke tu vrećicu, tada počne kaos. Već unaprijed spreman na neuspjeh krenem gužvati rubove vrećice, trljati najlon prstima, pažljivo tražiti neki procjep u koji mogu zavuć nokat...i ništa! U velikoj većini slučajeva blagajnica mi se sažalno nasmiješi gledajuć me kao nekog infantilnog puža, istrgne mi vrećicu iz ruke, i tada je, jednim jedinim širokim mađioničarskim pokretom, otvori! A meni se tad obavezno vilica objesi od čuda - to što je ona tako raskrilila vrećicu više me fascinira nego da je izvukla zeca iz tegle za zimnicu! Uglavnom, najdraži moji, prije neki dan kupovao sam špeceraj. Na odjelu povrća bile su vrećice u koje moramo utrpati te bijke prije no što ih izvažemo. Mučio sam se trpajuć celer. Pa sam se mučio trpajuć mrkvu. Zatim sam sa zavišću tupavo gledao djevojku što je jednostavno došla, otvorila vrećicu, utrpala peršun i otišla. A onda sam ja uzeo vrećicu...i meni je trebao peršun! Šuškao sam tom prokletom vrećicom, tim prozirnim najlonskim čudovštem - gnječio sam je i gnjavio, rastezao je i stiskao, kopao joj po rubovima...bez ikakvog rezultata! Zatim sam potpuno skoncentriran tražio na najlonskim ručkama za nošenje te vrećice neki procijep kroz koji bih uklizio u vrećicu - i to je bilo bezuspješno! U taj čas dođe pored mene neki tip, otvori vrećicu, utrpa celer i ode! A ja poludio! I tada, najednom, poput najvećeg prosvjetljenja, poput otkrivanja Izvora Života što tisućeljćima lagano teče iz stoljetnog hrama, otkrio sam u čemu je tajna! Shvatio sam što svi ti ljudi koji tako manijakalno otvaraju vrećice imaju, a što ja nemam! Nemate pojma kako sam bio sretan kad sam skužio! Tako sretan nisam bio ni kad sam prohodao! Časna omladinska! Ima i jedna novost - sad kad znam kako otvarati vrećice, IQ mi je napokon veći od sto. Nisam mjerio, ali se osjećam tako! Nekako lakše razmišljam! A vama ću tajnu odati tek sutra... HAHAHAHAHAHA :))) Vaš Ddadd :D |
Upitao me stari jučer koliko mi auto ima konja. "210" - odgovorim mu ja. "To znači, s tobom 211!" - on će. "A ne!" - rekoh ja. Izvadim knjižicu vozila i dam mu je: "Auto ima 209 konja! Rekao sam ti da ima 210 jer sam sebe već uračunao!" |
Došli mi danas, prikopčali kanalizaciju. Šaht je već mjesecima tik do moje kuće, ali kanalizacijanaca nema pa nema. I evo ih danas, iznenada, ko bogovi, nahrupili sa tri kamiona i 7 ljudi u moje ubogo dvorište. Da spoje dva betonska zidića sa metar i pol cijevi. Jarak od zidića do zidića već im je iskopan...jedan radi, a ostali ga bodre! "Imate sreće" - vele oni meni - "Neka je zabrana kopanja asfalta na Jarunu stupila na snagu pa nas je šef poslao amo!" "Ma samo nek smo svi živi i zdravi!" - mudro ću ja! U taj čas... Ma da vas najprije pitam, sjećate li se one reklame gdje se smetlari rugaju čovjeku koji ima stara računala!? Mislim da je reklama bila za T-Com. Osobno smatram da je ta reklama neetična i da puca na to da izazove osjećaj manje vrijednosti kod sirotinje koja nema za bolje računalo. Što je tu je, vratimo se na temu...nadam se da se sjećate kako su se smetlari smijali jadnom čovjeku. E, tako kako su se oni smijali njemu, tako su se kopači kenelizacije danas smijali meni! A bilo je to ovako: "Pa što niste to odma spojili direkt na šaht!?" - usklikne jedan od njih. "Svi to rade!" - prisnaži drugi! "Ja sam išao po propisu" - velim ja pa nastavim: "Koštala me čitava procedura samo za kanalizaciju 5000 kuna, bez vodoinstalatera!" U taj čas se sedmero ljudi počelo bezubo smijati! "Hahaha...viđe njega, sve legalno! Pet tisuća...EEEJ ste vi normalni gospon...samo ste trebali odvuć iz kuće vu šaft, zatrpat i šutit! Nigdar Vas ne bi niko otkril!" I tako...danas sam se u jutro, netom nakon buđenja, osjećao pomalo glupo...kao neki predmet sprdnje... A sprdali su se samnom jer sam pošten! To je prava pravcata nepravda :D Srdačan pozdrav svima! Vaš Ddadd :) |
Dakle, najdraži moji, da se nadovežem na nezgrapno / zgrapno iz prošlog posta. Malo sam razmišljao i čini mi da sam odgonetnuo značenje nekih riječi: Nepal Tak bi Zagorci rekli: Nije pal, tj. nije opal, tj nije pao, tj. visoko je! Net Nije 't' - trebam li ovo uopće komentirati - pa jasno je ko dan da nije 't'! :DDD Nešto Ne-što? Dakle, 'ne pitaj što' jer da sam ti htio reć, rekao bih: "Draga imam dijamantnu ogrlicu za tebe!" - a ne bih rekao: "Draga imam nešto za tebe!" ;) Zatim tu je i dobri stari Neruda To je jasno - tip nije Ruda već je Pablo. i za kraj: Nevjesta To vam je arthaizam iz vremena kad su smatrali da žene prije braka pojma nemaju ni o čemu. Dolazi od 'ne-vješta', tj. nije vješta! Ne zna kuhat, pospremat, slaba je u krevetu...ma koma je...barem prvih dana medenog mjeseca :D I toliko za danas, nadam se da sam vas barem malo prosvijetlio :))) Vaš Ddadd :D |
Prije dva dana zaustavio sam promet na Knežiji. Ne ne, nisam sudjelovao u mafijaškom obračunu već sam se želio parkirati u relativno neprometnoj ulici i naglo zarolao svojim 5 metara dugim autom prema parkingu u suprotnoj traci. Ne znam što se desilo, ili se rubnik malo primaknuo meni, ili sam pogrešno procjenio, ali umjesto da u kosom parking mjestu budem koso, ostao sam ravno - okomit na cestu. To sve ne bi bio nikakav problem da se ize mene nije našla neka tetka od čovjeka, tetka koji je mogao proći svojom trakom bez problema, samo da me mrvicu zaobiđe, ali ne! Umjesto da prođe on stane i čeka, i stoji i čeka! Iza njega tri auta stoje i čekaju - da je tetka prošao, onda bi ona dva auta sa suprotnog traka prešla nakon tetke i ona tri auta iza tetke na tetkin trak i ne bi više niti jednog auta koji stoji zbog mene! Ovako je tu bilo pet živčanih automobila i još tetkin auto. Čim sam vidio kako stvari stoje, ja sam, ne budi lijen, odmah krenuo ispravljati auto. Međutim, zbog tetke (nek mi tetke oproste!) nisam imao dovoljno manevarskog prostora i dvaput sam morao naprije nazad. Bilo je to dosta brzo izvedeno, ali meni se činilo kao vječnost. Kad sam napokon izašao iz automobila nešto mi je palo na pamet pa sam upitao prijatelja s kojim sam se vozio: "Reci, ovo je bilo prilično nezgrapno parkiranje?" "Da, bilo je!" - potvrdi mi frend. To sam samo čekao pa sam upitao: "A da sam se kojim slučajem uspio uparkirati iz prve? Bi li to bilo ZGRAPNO prakiranje?!" Bi li bilo? HA? Da čujem!?! :D Ddadd :) |
Napeto je bilo prije neki dan. Točio sam si u majčinoj žućkastoj kuhinji cedevitu, žutu, iz žutog krčaga, čak i pažljivo, pri slaboj titravoj blijedožutoj svjetlosti gole žarulje u prozirnu čašu sa debelim žutim prugama. Umjesto u čašu mlaz je otišao po stolu i žuta je rijeka slatke vitaminizirane vode počela teći žutim plastičnim stolnjakom... Nije mi bilo dosta što sam samog sebe tiho opsovao kako sam blesav, već je i majka, od ranije iznervirana nekim nenamjernim gafom svog supruga a mog oca, oštro poviknula: "Zašto si to prolio!?" Lako sam zadigao krajeve usana i počeo sam režati, otkrivajući pritom požutjele očnjake: "Namjerrrrno!" - rekoh. Gledam njenu začuđenu facu...kakvo mi je pitanje postavila, takav je i odgovor dobila. Ipak sam još malo prisnažio, kružeći kažiprstom po suhom obodu promašene žute čaše: "Ti sad vičeš na mene, a pojma nemaš koliko sam koncentracije morao utrošiti da fulam tako veliku rupu!" Majci skoro oči ispale od iznenađenja, a odmah zatim se sva razmekšala i prasnula u smijeh. I ja sam se smijao skupa s njom. A tada je mirno obrisala žutu cedevitu sa žutog stolnjaka žutom krpom. Zabuljio sam se kroz njezin prozor. Iako je već bila debela zima u koritu potoka još uvijek je cvao jedan jedini veliki raskošni žuti jaglac... Vaš Ddadd :) |
U mojoj omiljenoj piceriji sjedimo dvije ljupke dame i ja. Rastura se jumbo pizza, pored mene je cola, pored djevojaka plastične boce mineralne. U svim čašama kriška limuna. Dama meni preko puta ljupko natoči mineralnu u svoju čašu. Odjednom podigne čašu i vrlo sugestivno, začuđeno, kao da nam pokazuje neko svjetsko čudo ispruži čašu prema nama i vikne: "Pogledajte limun!" Pogledam ja...a ono fakat, limun na dnu čaše! U mojoj glavi su se najednom počele vrtjeti kojekakve kombinacije. "Kako ono ide" - mislim si ja - "Ako limun ne pluta onda je star?" "Ma ne!" - ispravim samog sebe - "To je za jaja...ako plutaju stara su!" A tad se sasvim ozbiljno zapitam: "Što znači ako limun ne pluta u mineralnoj?!" "Što to znači?" upitam ja djevojku, skroz zainteresiran. "Zaglavio je!" reče mi ona blesavo :D Vaš Ddadd :))) |