24.11.2007., subota
Razrezane jagodice :)
Bio sam jučer u jednoj od naših najboljih firmi - firmi s kojom najviše volim raditi - na razgovoru za novu projekt na kojem ću raditi. Cifra o kojoj pregovaram je zaista velika, a da stvar bude bolja, ta cifra je samo dio ukupne svote. Naime, taj projekt ako zaživi neumitno ide dalje...širit će se.
Pružila su mi gospoda na sastanku uvezenu i lijepo i uredno napisanu specifikaciju. Stvarni opis posla je daleko veći od tih 60 stranica sprecifikacije jer, em se specifikacija 'samo' nadovezuje na program koji već imaju, em nije detaljno napisana - masu stvari će trebati utvrđivati naknadno.
Dakle, moram napisati iz nule ono što imaju, ugrađujući ovo novo iz specifikacije. Takoreći na njihove oči pročitao sam čitavu specifikaciju, usput komentirajući kojekakve stvari - na što su oni zadovoljno kimali glavama.
Lijepo je bilo nakon predugo vremena preuzeti neki normalan i odgovoran projekt...ono što mi se u zadnje vrijeme nudi, a da se uklapa u cijenu koju sam si isprintao na čelu, su samo neki polulegalni ili valjda skroz ilegalni poslovi!
Evo vam dva primjera:
1)
Nudili su mi da probijem zaštitu nekih udeđaja, kakti za internu upotrebu, pa sam, kad sam se raspitao, shvatio da prava priroda signala koji su potrebni za aktivaciju uređaja spada pod vojnu tajnu! Pobjegao sam glavom bez obzira iako je lova predobra!
2)
Nude mi da probijem zaštitu servisnog softvera jedne luksuzne marke automobila, kako bi i neovlašteni mehaničari mogli popravljati te aute u fušu! To neću ni komentirati! To bi bila čista krađa i ne daj bože da ikad dođem u situaciju da tako nešto moram raditi! Novac je astronomski, pogotovo ako se uzme u obzir da bih ga zaradio za par dana....
Malo su me takvi i slični primjeri počeli deprimirati.
Zar je moguće da su samo kriminalci sposobni zaraditi toliko novaca da si mogu priuštiti nešto ekspertnog znanja?
Već sam bio pomislio da su se sivi oblaci nadvili nadamnom i da ću stvarno krenut voziti zeleni bicikl! To bi bilo sjajno! Bez stresa, fizička aktivnost, vani sam na zraku, a od tantijema dosadšnjih poslova mogu si plaćat struju i vodu...plaća zelenog bicikliste bila bi samo za klopu i užitke! Ma mrak! Taman sam u sebi počeo pjevušiti:
Hoću, majko, hoću
u gradsku čistoću,
spavam danju, radim noću,
za gradsku čistoću.
Ko ulicu prlja
ima da nadrlja,
ja sam svoju sreću
našao u smeću.
Nosim žutu uniformu,
ispunjavam radnu normu,
mnogo mrzim zabušante
što neće da nose kante.
Drugovi su živi ljudi,
pa i oni seru,
tu su braća komunalci
da za njima peru.
Prolaznik je pospan, zeva,
kiša pada, grmi, seva,
po ulici vučem creva,
hor čistača sa mnom peva:
Hoću, majko, hoću
u gradsku čistoću,
spavam danju, radim noću,
za gradsku čistoću.
...kad li su iz tame sivog biznisa izronila dvije ponude, obje od blistavih primjera da se i u nas može zaraditi krajnje poštenim radom.
Tibica je u prošlom komentaru meni napisala da me je krenulo...napisala je to malo prerano...ali eto bila je u pravu :)
I da se vratim na jučer. Sastanak je bio predobar a poslije sastanka otišao sam do ureda dovršiti neke stvari. Krenuo sam tipkati i osjetio da me pecka i svrbi dok tipkam. Okenuo sam ruke prema sebi i tek tada skužio da su mi jagodice na prstima skroz prošarane sitnim suhim ogrebotinama!
Specifikacija je bila lijepo napisana, još lijepše uvezena...i oštrih rubova papira!
Zadovoljno sam se osmjehnuo samom sebi i mazohistički nastavio tipkati...
Vaš Ddadd...
:)
|
21.11.2007., srijeda
Jesam li ja začikao? :D
Eh, najdraži moji, Mrvica mi je promijenila image. Sad kad bolje razmilim, nije baš da sam prije imao image...zapravo preciznije je reći da mi je ona napravila image :D
Dakle, mudro žensko si je stvorilo muškarca po svom ćefu, što se itekako primjeti. Naime, kupujem radijatore i ničim izazvana jedna prodavačica prolazi kraj mene i kao da nema bar dva metra slobodnog prostora pa je mimoilaženje veliki rizik, primi me za mišicu. Mislim...jel mišica ženski miš...kako god, htio sam reć da me je primila tam negdje kod tricepsa ili bicepsa na ruci.
To je bio čudan neki osjećaj...ali rekao sam samome sebi:
"Ma, Ddadd, ne budi umišljen, jesi promijenio image, ali nisu sve žene ko Mrvica!"
"A kamo to vozite?" upita me odjednom ta zgodnjikava prodavačica, opako ulazeći nosem u moju intimnu zonu.
"K sebi doma!" rekoh pomalo otresito.
"Ihihihihi!" reče ona.
"Za gotovinu dajete 10% popusta?" upitam prodavača s kojim sam do tad razgovarao o radijatorima. Na nju se nisam baš obazirao.
"Vama ćemo dati 15%!" reče žena. Prodavač se kiselo složio s tim.
"Hvala!" rekoh, nasmiješivši joj se.
"A odakle ste vi?" upita ona.
"Tata mi je iz Zagorja" rekoh da je se riješim.
"Supeer! Vidite kako ja znam nanjušiti svoje! I ja sam Zagorka!" sva ushićena će ona!
"Moram ići!" rekoh dok sam plaćao na blagajni.
"Ah, ali ćete svakako opet doć!" ona će.
Dok sam prolazio kraj blagajnice nisam mogao ne primjetiti kako se smijulji... neka... petnaest posto je petnaest posto :D
Ili primjer drugi...danas!
Novi mi je kvart. Idem od doktora prema doma i prije svratim u svoj novi konzum. Kupujem. Izlazim kad li prlično lijepa mlada prodavačica mete ispred ulaznih vrata od konzuma:
"Jeste li Vi začikali ovoliko čikova?" upita me ona smijuljeći se.
Pogledam prvo nju, pa gomilu čikova na podu...valjda ih je bilo kilogram!
Pogledam je opet...kog vraga me je to pitala! A tad se samo nasmiješim i bubnem:
"Eh...da bar...to bi onda značilo da sam zdraviji nego što jesam!"
Gledao sam zatim tupavo kako žena umire od smijeha. Vjerujte, pojma nemam što sam htio reć tom rečenicom, ali glavno da je barem nekom smiješno , hahahahahaha :)))
ahahahahahahaha
HAHAHAHAHA
HOHOHOHOHO
OHOHOHOHOHO
:))
Vaš Ddadd :)
|
20.11.2007., utorak
Svijet u slikama
U polusnu današnjeg mirnog jutra, u jednoj visokoj šalici, mlijeko je zabijelio kavu crnu poput ugljena. Arhipelag smeđe pjene na površini kave razbio se u tanke čipkaste pruge i iščezao u dubini šalice. Tek malobrojne krpice smeđih otoka uspjele su se spasiti jurnjavom na rub šalice i prianjanjem uz keramičke zidove. U vrtlogu izazvanom nasilnim upadom mlijeka ti otočići izgubili su svoj okruglasti oblik i izdužili se, prorijedili, postajući tako vitki, elegantni i prošarani svim nijansama smeđe boje - od vrlo tamne, skoro posve crne, pa do potpuno bijele...
Umorne oči gledale su svuda bez fokusa, žedna usta upijala su dragocjenu tekućinu, okus je paučinastom jutarnjem mozgu slao endorfine...a onda su se oči zaustavile na jednom obliku u šalici. Paun spuštenog repa, vrata izvijenog skoro paralelno s podom u gotovo prijetećoj pozi branio se od napada zmaja iznad njega. Pravog kineskog zmaja, duguljastog, vitkog, prelijepog. Neka sitna smeđa grudvica stajala je koso dolje, između zmaja i pauna - u toj grudvici, u tom smeđem kružiću bilo je toliko zaustavljanog pokreta da se činilo kao da je to oružje koje je zmaj izbacio prilikom napada na pauna. Bio sam, onako snen, fasciniran tim prizorom i pažljivije sam se zagledao u njega kad li su mi se oči posve raširile u čudu! Naime, slike su oživjele!
Paun je izvio vrat i pomakao glavu malo natrag i uljevo. Rep mu je podrhtavao. Zmaj je najednom raširio golema skoro posve prozirna krila i bijesno zamahnuo svojim snažnim dugim repom. Kuglica što je jurila prema paunu odjednom se rastvorila i pretvorila u buktinju, veliki plamen koji se raširio porstorom oko sebe da bi u trenutku posve iščezao, promašivši pauna!
Trenutak poslije moje oči gledale su ponovo istu sliku koju su ugledale prvi put. I paun i zmaj i kuglica posve su nepmično stajali reljefno oslikavajući bijelu površinu keramike. Napetost između tih figurica bile je toliko opipljiva da se mogla rezati nožem - nije ni čudo što sam na trenutak vidio film. Tada sam se prisjetio kako sam kao dijete mogao od ničeg složiti priču, kako sam od nepomičnih figurica u glavi stvarao ratnike, princeze, patuljke...zmajeve! Kako su se, dok bijah mali te figurice istinski micale i radile svo što bi im moja mašta naložila! Tada sam se još i prisjetio da bih svaku večer prije spavanja maštao i tako maštajući uvodio sebe u svijet koji ću tu noć sanjati.
I zažalio sam za tom sposobnošću! Mi odrasli, kad krenemo u nekakve joge moramo ponovo učiti vizualizirati stvari, moramo učiti kako da usredotočimo um na nešto. A to djeca rade posve neopterećeno, spontano, prirodno! I umjesto da takvu sposobnost odrasli njeguju kod svojih najmilijih - njihove djece - oni govore malenima da se moraju uozbiljiti, da svijet ne voli sanjare, da je već vrijeme da stanu nogama čvrsto na zemlju!
Dao sam sebi ovog juta jedan zadatak najdraži moji. Moja djeca bit će zbrinuta ali ne i razmažena. Tako neće morati prerano postati ozbiljni. Bit će sanjari, ali s pokrićem. I bit će predivni!
Ne zvao se ja Ddadd!
Toliko za ovaj put, voli vas vaš Ddadd :)
|
19.11.2007., ponedjeljak
Šoping bez bodova :)
Treba se kupit jedan poklon. Sve je nabrzaka, u nedjelju popodne odlučeno je da se poklon kupi, žena kojoj treba kupiti poklon putuje u Aziju i nema je dugo, sutra joj treba taj poklon pokloniti...znači danas ga valja kupiti. A nedjelja je. Rade samo šoping centri.
Postoji u u priči i magarac. To sam vam ja. Naime, ako treba povući, tada magarac povuče...jasno ko bijeli dan :D
Petero ljudi dalo je po pedeset kuna. To je dvjestopedeset kuna za pokon ženi koja u životu ima sve! Premalo? Nema veze, mora biti dovoljno...
Lutamo City Centrom One i redom obijamo pragove trgovina, najdraža i ja. Ideja je sve manje. Ne znamo koju muziku žena sluša, ne znamo voli li čitati, ne znamo kakve boje voli...odlučujemo se za nešto neutralno, nešto korisno.
Povlačili smo se po trgovinama satima, sve obišli i ništa nismo našli. Upadamo u sam Interspar. U intersparu nesseser, marka, mrak izgleda za 99 kuna. To ne može biti promašaj. Unutra super stane liker od ruže i jedna velika lijepa čokolada. Još nešto za umotati i hop! Ode 250 kn! Dolazimo na blagajnu. Blagajnica uzme torbicu i pita nas:
"Imate li bodove?"
"Bodove? Kakve mrkle bodove!" zapitam se ja. Naglas sam samo rekao jedno cool "Nemamo!"
"Vidite, za ovu torbicu trebate skupiti 25 bodova. Ta torbica košta 280 kuna, ali ako imate 25 bodova, e, onda Vam košta 99 kuna!"
"Neću je!" procijedio sam kroz zube. Najdraža i ja smo se samo pogledali i počeli se smijati. Imamo ružin liker i čokoladu...sad još samo trebamo negdje nać nesseser za 99 kuna. Lutamo City Centrom, sve dućane smo obišli opet, i vratili se na kraju ponovo u Interšpar. Otišli smo ravno do police s torbama i našli lijepu torbicu, sličnu nesseseru. Cijena 99 kuna. Kupili smo je, jupiii! Svi putevi vode u Interšpar...
Četverosatna potraga okrunjena je uspjehom. Naporno je bilo, ali baš lijepo...nekako ispunjeno :)
Krenuli smo prema autu.
Bluza puni džepovi, a na srcu štepovi
Dole izpod Slavije, kada šina savije
Kući idu džezeri.
Vaš Ddadd
|
15.11.2007., četvrtak
Nešto vedro tužno...
Najdraži moji. Nešto duboko usađeno u meni, nešto toplo hladno, vedro tužno, lijepo ružno...nešto mirno i uskiptjelo u meni nije mi dalo da odgovaram na vaše komentare ovih dana.
Naime, imao sam osjećaj da bih vam lagao ma koji god da ton odgovora odaberem!
Vjerujte, čudan je to osjećaj, jako čudan!
Kako je moguće istovremeno biti sretan i tužan, prazan i ispunjen?! Ne znam!
Ono što znam je da mi uspjeva prokleto dobro! Toliko mi dobro uspjeva da se onaj veseli Ddadd čudom čudi tužnome što izgovara ili piše tužne riječi, što slaže tužnu facu ili sliježe ramenima. Veseli na to intervenira i par minuta kasnije čitava družina urla od smijeha, suze frcaju, šminka se kvari...
Istodobno onaj tužni zbog nemoći da Ddaddovu facu i riječi tog trenutka složi onako kako on to želi začepljuje uši da ne čuje taj smijeh i odlazi..odlazi samo da bi se ubrzo vratio još jači, još bješnjiji!
Uglavnom...zbunjuje me sve to, sve te suprotnosti unutar mene.
Sretan sam većinu vremena ali nisam vam baš najbolje!
Kužite najdraži moji?
:)
Vaš Ddadd
|
14.11.2007., srijeda
Čudni kriteriji :D
Kombinacija posla i kratke ugodne kave dovela me danas do jedne drage mi mlade mame. Kad sam tek došao njena djevojčica od nepune dvije godine sramila se - bilo to baš slatko za vidjeti! Kroz par minuta malena se naizgled skroz oslobodila i tada su krenula dodavanja kojekakvih igračaka meni (ajme, nisam ni znao da su mi teko dobri refleksi :D), ispitivanja tipa kako se zovem, što je ovo a što je ono, pričanja o tome što sve ona može i zna, i tako dalje!
Bilo je jako lijepo opet nakon dugo vremena vidjeti curicu čijoj sam prvoj godini života stjecajem čudnih okolnosti prisustvovao više od njenog pravog oca.
A onda...onda je nešto grdo zasmrdilo!
Mala se posrala :D
Mama ju je odnijela do wc-a, oprala, presvukla i stavila ju spavati te se vratila praviti mi društvo. A tada je pomalo srdito rekla:
"Već jako dugo kad joj se kaki ona pita! Čak i kad hodamo vani, na ulici, ona mi kaže da joj se kaki! A sad nije ništa rekla - to je zbog tebe, bilo ju je sram reći to pred tobom!"
Osjećao sam se kao da me ta žena špota jer se njena kći nakon dugo vremena posrala u gaće...i to zbog mene :D
Prvo sam se u sebi lako nasmijao...mozgom mi je proletjela šala tipa:
"U, al sam strašan...zbog mene se bebe useru u gaće :DD"
A sljedeće što sam pomislio bilo je:
"Kako se sram razvija rano - mala djeca se već jako rano počinju sramiti! A posljedice čina se osvješćuju naknadno, učenjem!
Tako je ovu curicu bilo sram reć predamnom da joj se kaka, ali ju nije bilo sram posrat se u gaće!"
Čudni neki kriteriji :)))
Vaš Ddadd :)
|
13.11.2007., utorak
Nešto veselo :)
Ovo su za mene pomalo teška vremena i rekla mi je Mrvica da napišem nešto veselo. A tko ne bi poslušao jednu i jedinu, onu najdivniju i najdražu, onu kojoj sam poklonio srce :)
Mrvica se pojavila u mom životu dvadesetpetog osmog dvijetisuće i sedme. Post se zvao Djeca svijetle kao anđeli a pojavila se ovako, banula niotkuda:
nemam riječi, predivno! ako se smije pitati, koliko imaš godina? (***** 25.08.2007. 12:36)
Kao što možete vidjeti, tada još nije bila Mrvica, tada je bila Zvjezdana.
Nisam vam ovo još nikad rekao najdraži moji pa molim da me sad čitate pažljivo, jer ovo ću napisati samo jednom :D
Dakle, kad netko napiše komentar ja vam obično u glavi istog trena vizualiziram kako izgleda taj tko piše. Nepogrešiv sam u tome, godine internet iskustva su tu, pa sam si odmah vizualizirao bljedunjavu anoreksičnu tinejđerku duge crne valovite kose i crnih velikih očiju, od kakvih 16 godina.
Fora! Kad napišem koliko imam reć će "Ovaj striček guba piše...al je mator brate :D" i odgovrio sam joj ovako:
A tko pita? :) Trideset i četiri su mi godine tek :-) (ddadd 25.08.2007. 13:25)
(Eee, kad je to bilo da sam imao 34...u prošlom životu...sad već 8 dana imam punih 35 :D)
Kako rekoh, napogrešiv sam...ona je napisala:
netko tko ima dvadeset i sedam! :) (***** 25.08.2007. 21:08)
Nepogrešivo sam joj fulao godine samo 68%! Fijuuu :)
Kasnije sam otkrio da je zbilja vitka, da ima dugu crnu valovitu kosu i lijepe velike blistave oči.
Srećom, napisao sam ovo:
A jel taj netko žensko? I jel čemu? Ako su odgovori potvdni, 27 je taman :P :D
A mogao sam napisati bilo što drugo :DDD Uvijek napišem ono što mi u tom trenutku puhne :)
Da...da...veliki sam sretnik...znam :)
Odgovor je bio relativno hrabar :D
da, žensko je i drugi vele da je iznad prosjeka, pa sad... :) čitam tvoj blog već neko vrijeme i sasvim je ok iako nikada nisam komentirala do sada- primila me neka znatiželja! :D (***** 26.08.2007. 11:41)
Moj je bio još hrabriji:
I ja sam prilično iznad prosjeka...barem 15 kg :D Ako je žensko od 27 neizdrživo znatiželjno, ako je iznad prosjeka, i ako je slobodno...mail je desno :DDDD Usput...ja sam Ddadd, James Ddadd... (ddadd 26.08.2007. 11:52)
Njen je bio brutalan:
hm, nisam iznad prosjeka... barem 15 kg, znači ne prolazim :DDDD pa pa! (***** 26.08.2007. 22:00)
Ma zar ide? Ma ne može to tako! Provokacija! Dajte mi provokaciju! Kraljevstvo za provokaciju! :D
I Ddadd vam je bubnuo:
Hahahahahaha...vidim, lako te pokolebati :P :DDD (ddadd 27.08.2007. 07:50)
A ostalo je povijest :))))
Vaš Ddadd :D
|
09.11.2007., petak
Autosugestija i kvaka (22) :)
Imam na kući staru rasklimanu bravu. Uskoro ću je zamijeniti novijom. Sad mi još trebaju neki majstori stići, a onda dok je sve u procesu ja im dadnem ključ da me ne uznemiravaju dok sam npr. na poslu i nek u miru rade svojim tempom. Kad završe s poslom uzmem ključ natrag, ali ne mogu biti siguran da gospoda nisu izradilka duplikat.
Tek kad se svi majstori izredaju zamijenit ću bravu...tako je najsigurnije.
Kad sam kupovao kuću išao sam si izraditi duplikat ključeva. Čovjek u bravarskoj radnji radio je ključ i najednom je stroj nešto kihnuo! Tip je tada izvadio taj ključ, predao ga meni i rekao da nije siguran da će ključ biti dobar i da će mi zato napraviti još jedan gratis. Napravio mi je taj besplatni i ja sam ih oba stavio na ring.
E, vidite najdraži moji, sad ide kvaka: Ključevi su posve isti! Kad sam ih stavio na ring više nisam znao koji je loš, a koji dobar ključ! Od tog dana otključavanje kuće postao je šou. Išlo je to ovako:
a)
Gurnem ključ. Cimnem malo Otključalo je! Jupiii, imao sam sreće i gurnuo pravi ključ!
b)
Gurnem ključ. Cimnem malo. Zapelo je! Fak! Vadim ključ i guram drugi. Cimnem malo. Otključalo je!
Na izlasku show bi se nastavio:
a)
Gurnem ključ. Cimnem malo Zaključalo je! Jupiii, imao sam sreće i gurnuo pravi ključ!
b)
Gurnem ključ. Cimnem malo. Zapelo je! Fak! Vadim ključ i guram drugi. Cimnem malo. Zaključalo je!
I to vam je tako išlo nekoliko mojih svraćanja u kuću, a onda mi je prekipjelo! Obećao sam samom sebi: Sljedeći put kad dođem u kuću dat ću si vremena i otkrit ću koji je ključ ispravan a neispravni ključ ću baciti.
I tako ja sljedeći put dođem pred kuću. Gurnem ispravan ključ, otključam i skinem onaj drugi ključ s ringa da ga bacim. Ostavio sam taj ključ na stoliću i krenuo raditi ono zbog čega sam uopće svratio u kuću. Na izlasku rekoh samom sebi "triput mjeri - jednom reži!" i odlučim provjeriti još jednom jel taj ključ što sam ga skinuo s ringa zaista onaj neispravan ključ. Izlazim van, gurnem taj neispravan ključ, cimnem malo zapne, cimnem još malo i ključ mi zaključa kuću! Ispravan je!
Sav zbunjen gurnem drugi, ispravni ključ. Ključ otključa kuću! I taj je ispravan!
Onda mi sine koju sam si autosugestiju priuštio!
Znao sam da jedan ključ nije ispravan. Kad bih gurnuo ključ i kad bi brava zapela, ja bih sebi rekao da je taj ključ onaj neispravni! Prema tome, onaj drugi je ispravan ključ! I kad bih gurnuo taj 'spravni', tada bih malo ležernije i pažljivije i ustrajnije cimao po rasklimanoj bravi i brava bi se zahvaljujući mojoj koncentraciji takoreći odmah otvorila! Da sam na isti način pristupio otključavanju s prvim ključem, brava bi se također odmah otvorila, ali nisam tako pristupao prvom otključavanju jer je moja autosugestija svako zapinjanje brave odmah protumačila time da sam gurnuo neispravan ključ!
A sad...dal vam to može kako pomoć u životu, jesam li ja neki ZEN guru, i di se to saznanje da mnogo toga ovisi o našem pristupu može primjeniti - to prepuštam vama najdraži moji :D
Vaš Ddadd :)
|
08.11.2007., četvrtak
Jesen..u meni i oko mene :)
Preselio sam. Kroz golemi prozor svoje kuće svaki dan promatram potok što mi teče kroz dvorište - uskiptjela voda svaki dan je drugačija, kao Heraklitova rijeka, a uz nju su se naselili bujni lijeskov grm i tanušno stablo johe. Zelene se se ta dva drvasta bića, baš kao da jeseni nigdje na vidiku nema...
U koritu potoka rascvali su se jaglaci. Neko bijelo cvijeće čini zelenu livadu preko potoka točkastom, a sjenice žuto smeđe svako malo sjednu na ljeskov grm da se odmore i malo popričaju. Jedna majušna ptica uvijek se također nađe tu i leti desetak cm od površine potoka. Krila joj ne vidim koliko brzo maše njima, a čitava ptica nije veća od mog palca.
Pitam se svaki put kad vidim taj ptičurak ima li u Hrvastkoj kolibrija.
I gledam vam ja tako, najdraži moji, već danima kroz prozor u svoje dvorište. U dvorištu proljeće, a u meni jesen. Nije ta jesen o kojoj pričam ovog puta stanje moj psihe, iako prepoznajem duboko u sebi neku novu potrebu za sigurnošću, toplinom i mirom - već je ta jesen normalno prirodno stanje čitavog mog bića. Na primjer, zahladilo je i moram se uvlačiti u topliju odjeću, moram početi razmišljati o zimskim gumama na autu, grijanju za kuću - jesen je svim ljudima pa tako sad i meni odvajkada značila pripremu za zimu...
Danas u jutro došao sam do svog prozora. Jak vjetar jurio je kroz moje dvorište i tresao pruće ljeske i johe trgajući lišće i bacajući ga na livadu preko potoka. Sjenica je baš kao i svaki dan sjela na ljeskov grm, na svoju granu. Iznenadio sam se kad sam shvatio da danas prvi put vidim tu pticu sasvim jasno. Pogledao sam opet u stablo i pomalo tjeskobno shvatio da je praktički golo i da je ono još malo lišća na njemu potpuno žuto!
A tada sam se zadovoljno nasmiješio. Sve dolazi na svoje!
U vezi ove kuće kasnim sa svime - sa strujom, vodom, selidbom, uređenjem...pa tako i sa jeseni!
I odmah postanem baš sretan nekako :)
Vaš Ddadd :)
|
07.11.2007., srijeda
Bankari, parking, tehnologije i mali ljudi :)
Danas sam od svoje banke dobio dopis u kojem piše da sam jedan od parsto odabranih koji imaju pravo na neku mrak veliku totalno bezkamatnu i beznaknadnu kupovinu na puno prodajnih mjesta u Hrvatskoj sa velikim počekom i na puuuno rata. Kako useljavam i namještam kuću, to mi se učinlo kao uslišenje mojih sanja...i iskoristit ću to!
Pa sam se malo zamislio. Nije tajna da imam dobre poslove za dobre klijente koji dobro plaćaju zdravim novcem. Dobar dio novca ide preko računa baš te banke. 'Mrak' iznos koji mi bankari sad nude je u svojoj biti pravi kikiriki naspram količine novaca koji su mi pristigli proteklih mjeseci. Moji bankari ne znaju da sam se totalno istrošio u selidbi i da mi je kao naručeno došlo ovakvo kreditno čudo koje, vjerovali ili ne, nema nikakve kvake!
Dakle - ponudili su mi nešto što, vjerujem, baš ništa posebno ne znači za većinu od preostalih parsto njihovih klijenata koji su dobili isto to što sam dobio ja. Kako bi bilo lijepo da te uvjete dobiju ljudi kojima to zaista nešto predstavlja, kojima to zaista treba! Posve mi je nelogično da banke, koje su ljudi stvorili, u biti samo misle na svoje guzice a nimalo ne žele pomoći ljudima!
Najbolji primjer su vam e-banking i bankomati. Uvođenjem tih novih tehnologija banke su osjetno pojeftinile troškove svog poslovanja, uvele dvokratno radno vrijeme u mnogim poslovnicama i prorijedile broj svojih službenika.
Ovo što ću sad napisati vam govorim iz glave, po nekom sjećanju, i ne jamčim za ove brojke, ali tim brojevima i nije cilj da budu točni već da vam objasne što se dešava.
Cijena jedne transakcije koju napravi službenik u poslovnici banku košta 1 i pol euro.
Cijena jedne transakcije preko bankomata banku košta 0.3 eura.
Cijena jedne transakcije preko e-bankinga banku košta 0.05 eura!
Ne znam jel vam sviće? Sjećate li se da je banka ikad pojeftinila cijene svojih usluga? Svoje naknade za kojekakve dodatne usluge, svoj postotak (oko dva posto, jelte?) ako želite kredit, svoje zatezne kamate ako ste u crvenom?
U principu cijene usluga i dalje rastu, a cijene bankarskog poslovanja sve su manje! Znači, najdraži moji, tehnologija ne služi da bi običnim ljudima bilo bolje, već da bi bogati postali još bogatiji!
Nije li smiješno da ja plaćam svoj e-banking, a on u biti služi da bi banka jeftinije poslovala? Banka tim e-bankingom dvotruko zarađuje - em je transakcija više ništa ne košta, em mi ga naplaćuje!
Ili primjer drugi...znate li SMS parking? To je naš Hrvatski proizvod! Tehnologija SMS parkinga sad se prodaje vani strancima kao pravo čudo - što i jeste!
Ono što vi najdraži moji vjerojatno niste znali jest sljedeće: Zbog SMS parkinga cijene parkiranja su skuplje! Znači, zbog tehnologije vi ste popušili! Sve što od SMS parkinga imate jest da lijena guza ne mora prehodati max 30 metara da kupi parkirnu kartu.
Pitate se kako to da je skuplje? Jednostavno. Parking poduzeće prije je slalo vozilo da skuplja lovu iz parkirnih automata. To je bio trošak. Sad sa SMS parkingom taj trošak nije nestao, i dalje skupljaju lovu, ali u aparatima ima manje novaca. Nadalje, kad pošaljete SMS on najprije ide vašam mobilnom operateru, onda se prosljeđuje nekom posredniku koji ima ugovor sa svim mobilnim mrežama, a tek zatim firmi koja to obrađuje, vodi i pohranjuje. Ta treća firma vrlo često nije vlasnik usluge koju prodaje. Novac koji je skinut s vašeg mobilnog uređaja dijeli se na najmanje dva (kad bi firma koja prodaje uslugu imala ugovor sa svim operaterima i svu tehnologiju - vrlo teško - prekomplicirano je to i preskupo) pa sve do četiri dijela. Drugim riječima, parking poduzeće je, kad je namirilo sve svoje posrednike, dobivalo osjetno manje novaca po parkirnom mjestu nego ranije!
I onda su se domislili genijalnom rješenju pomoću kojeg parking poduzeće može zarađivat kao i prije! Povisili su cijenu parkinga, hahahahaha :D
Moj jedan dragi prijatelj voli reći:
"Da bi od banke dobio kredit, moraš prvo dokazati da ti nije potreban!"
Osvjedočio sam se da je to istina :)
Imam vam ja najdraži moji i banku u inozemstvu. Tamo mi plaćaju moji inozemni partneri. Imam i bankaricu tamo. Poslala mi je poštom neke papire koje moram potpisati. Otvorio sam tu omotnicu tek nekoliko dana nakon što sam je primio. Prva stranica je spajalicom pričvršćena za dokumentaciju i na njoj je drvenim bojicama nacrtan cvijet kraj kojeg piše: "Nisam odavno crtala"
Ispod njega piše:
"Sretan ti rođendan!!!!
Puno zdravlja, ljubavi i sreće žali ti tvoja bankarka...."
Pojma nemate kako me je to dirnulo. Vadeći te dokumente po navici sam stisnuo srce pretvarajući se u okorjelog proračunatog Ddadda...a onda sam ugledao crtež i zamalo se rascmizdrio! Baš sam bio jako sretan što sam dobio taj šareni nacrtani cvijet!
Ne trebam vam posebno reći da nipošto ne namjeravam promijeniti svoju banku u inozemstvu...
Vaš Ddadd :)
|
06.11.2007., utorak
Kaktus Džek :-)
Pristigao sam jedne tople ljetne večeri na patinastu ali predivnu terasu neobične stare kuće usred Hvara. Iza terase prostiralo se ogromno dvorište čija se veličina tek mogla naslutiti - bilo je toliko bujnog raslinja da se taj prostor doimao kao odvojeni svijet - pravi botanički vrt koji je tek ponekim svojim rubom doticao terasu. Meni s desna vidik je zaklanjalo golemo stablo divlje naranče prepuno plodova. Naprijed, kao straža pored stepenica koje silaze u vrt, stajao je visoki kaktus.
"Nemoj ni slučajno dodirnuti ovaj kaktus..." - reče mi domaćica - "...to ti je vrag, a ne kaktus! Ima neke kukice na vrhu bodlji i ako se zabodu u tebe ne možeš ih izvući van!"
Zašto li mi je morala to reći...o zašto! Da nije to rekla, nikad ne bih ni taknuo taj kaktus! A vidi me sad! Ispružio sam oprezno ruku i dodirnuo kaktus vrhom desnog kažiprsta. Oštra, duboka, ali i slabašna bol usjekla mi se u jagodicu kažiprsta. Iznenađen, naglo sam povukao ruku k sebi, a u kažiprstu su mi ostale tri dugačke tanke bodlje.
Zagledao sam se u strance u mom tijelu. Pokušao sam ih izvući lijevom rukom, ali nije išlo, stvarno su se ozbiljno zakačile za moj prst. Onda sam ih primio zubima i snažnim trzajem izvukao iz prsta. Na kažiprstu su mi se zacaklile tri vrlo sitne kapljice krvi.
"Imaš pravo - zbilja ih je teško izvući!" rekoh domaćici i nacerio se glupavo.
Ostatak večeri sam tu i tamo cuclao kažiprst...
Vaš Ddadd :D
|
05.11.2007., ponedjeljak
Auto alarm :D
Pričao mi je prije neki dan frend kako je prodavao svoj autić - hondu accord. Veli da mu je kupac došao sa nekim golemim popisom svega što taj auto ima i išao pregledavati svaku sitnicu, svaki gumb, svaki dio i to šaraf po šaraf. Trajalo je to čitavu vječnost, preko sat vremena, a tada se potencijalni kupac najednom digne i pita mog već naživciranog frenda:
"Radi li alarm na autu?"
Frend je puko i počeo vikati:
"Otkud ja zaboga da znam radi li alarm, nikad nisam pokušao provaliti u vlasititi auto!"
Picajzla je tada ipak kupila frendov auto :D
E, vidite, najdraži moji, meni alarm u autu radi :D
Skužio sam to ovako:
Dovezao sam se s prijateljicom do jednog kafića gdje smo planirali popiti kavu. Frendica je bila nešto lijena i nije joj se dalo odmah iz auta, a ja već izvukao ključ, pa smo malo pričali. Ukoliko ja nisam zaključao auto, moje prepametno auto se samo zaključa par minuta nakon što izvučem ključ iz brave i upravo se to dogodilo sad dok smo pričali. Kad smo odlučili izaći skužili smo da se auto zaključao i ja sam u želji da nas otključam rukom podigao unutarnju polugicu za zaključavanje. A tada se divljački uključio alarm!
Auto mi počeo svirati ko lud istovremeno blinkajući sa sva četiri žmigavca, a frendica se uplašila pa je počela vikati da isključim alarm!
"Poduzmi nešto!" vikala je ona. Shvatio sam da je vrag odnio šalu i navukao crne rukavice. Onda sam uzeo svoj mali crni kožni kovčežić s alatom, izašao iz auta i otvorio poklopac motora. Vještim okom uočio sam malu kutijicu sakrivenu na desnoj strani motora i pažljivo skinuo poklopac s kutije. Nisam ni trenutka dvoumio treba li u tom modelu auto alarma precvikati crvenu ili plavu žicu - bilo je jasno ko dan da je plava žica u pitanju. Iz kovčežića sam izvukao malena fina kliješta za žicu i hladnokrvno prekinuo plavcu žicu!
A alarm je prestao! Ovacije djevojke mojih snova doživio sam kao kroz maglu jer sam je strastveno primio u zagrljaj i poljubio. Ona tad nije znala da sam ja već rezervirao karte za Monte Carlo...
"Ne znam kako!" počao sam vikati ja! "Nikad nisam uključio alarm!"
Pokušao sam gurnuti ključ u bravu - alarm je i dalje tulio. Upalio sam motor. Sirena je na moje olakšanje prestala...ali sva četiri žmigavca su i dalje blinkala.
"Otključaj vrata!" vikala je ona. "Otključana su bogati!" - vikao sam ja. Ugasio sam motor i izvadio ključ iz brave - sva četiri su i dalje neumoljivo treperila!
"Fala bogu da nismo na fukodromu!" pomislih najednom :D
U to mi je dama istrgnula ključeve iz ruke i pritisnula gumb za daljinsko zaključavanje. I alarm je stao!
"Fijuu" - rekoh ja zadivljeno - "ti bi trebala krekati software, a ne ja!"
Ona se na te moje riječi samo zacereketala...prepuna sebe.
A Monte Carlo će još malo pričekati...
Vaš Dadd :D
PS: Ajmo ljudi, komentare na sunce, hoću čestitke, danas mi je 35. rođendan :)))
|
03.11.2007., subota
Rupe u siru su najbolje :D
Najdraži moji! Evo me malo k vama :)
Preselio sam ali još si uvijek nisam dao truda da nešto specijalno sredim prostor u kojem živim. Tako si nisam čak ni priuštio internet već svako par dana odem do ureda i preletim poštu. Ostatak vremena uživam u novostečenoj bezkompjutorskoj slobodi, prevozim i nabavljam potrepštine, postavljam parkete, popravljam i postavljam namještaj itd. Majstor s kojim sam postavljao parkete bio je vidno zadovoljan mojim doprinosom i kad smo završili rekao je da bih mogao živjeti od toga. Slatko se nasmijao kad sam mu rekao da bih u tom slučaju svaki mjesec bio na gubitku nekoliko plaća.
Došao sam u posjetu kod majke. Meni omiljeni sir, ementaler, našao se na stolu, zajedno s friško pečenim domaćim kruhom.
"Daj i meni malo sira!" reče majka.
"Hoćeš li možda rupu?" našalim se ja.
"Može!" prihvati ona.
Ja ne budi lijen odrežem šnitu sira i nožem zaokružim milimetar širok obod oko najveće rupe, velike skoro kao novčić od pet kuna.
"Izvoli!" rekoh pružajuć joj rupu.
"Hvala!" majka će veselo.
"Rupe su najbolji dio pokvarenog sira!" rekoj joj ja tad.
A majka me na to mrtva ozbiljna pogleda i kimne glavom:
"Da...i ja sam to čula!"
Vaš Ddadd :)
|
|
