Najdraži moji. Nešto duboko usađeno u meni, nešto toplo hladno, vedro tužno, lijepo ružno...nešto mirno i uskiptjelo u meni nije mi dalo da odgovaram na vaše komentare ovih dana.
Naime, imao sam osjećaj da bih vam lagao ma koji god da ton odgovora odaberem!
Vjerujte, čudan je to osjećaj, jako čudan!
Kako je moguće istovremeno biti sretan i tužan, prazan i ispunjen?! Ne znam!
Ono što znam je da mi uspjeva prokleto dobro! Toliko mi dobro uspjeva da se onaj veseli Ddadd čudom čudi tužnome što izgovara ili piše tužne riječi, što slaže tužnu facu ili sliježe ramenima. Veseli na to intervenira i par minuta kasnije čitava družina urla od smijeha, suze frcaju, šminka se kvari...
Istodobno onaj tužni zbog nemoći da Ddaddovu facu i riječi tog trenutka složi onako kako on to želi začepljuje uši da ne čuje taj smijeh i odlazi..odlazi samo da bi se ubrzo vratio još jači, još bješnjiji!
Uglavnom...zbunjuje me sve to, sve te suprotnosti unutar mene.
Sretan sam većinu vremena ali nisam vam baš najbolje!
Kužite najdraži moji?
:)
Vaš Ddadd
Post je objavljen 15.11.2007. u 17:03 sati.