Dakle, došao je taj čas! Sad ću vam otkriti kako da otvorite tanku, besplatnu najlonsku vrećicu! Pokazat ću vam to potpuno besplatno! Da, dobro ste pročitali, posve besplatno!
"Zašto besplatno?" - pitate se sad vi. A ja vam odgovaram:
"Besplatno je jer, naravno, očekujem da će vam se taj moj savjet toliko svidjeti da ćete kupiti primjerak moje nove fantastične knjige koja se zove 'Ddaddove kućne čarolije', a čiji se izlazak očekuje 1. travnja 2018-te godine, u nakladi izdavačke kuće Pun mjehur d.o.o."
Ponajprije, ako već niste, molio bih vas da pročitate moj prethodni post jer se ova priča nadovezuje na prethodnu. Iako se može čitati i zasebno. Mora se moći čitati zasebno jer je ovo komercijalni post, tj. najava moje nove knjige! Pa se mora svidjeti svima, i čak i ako vam se ne da čitati ono prije vi lijepo krenite čitati ovo sada! Jer rješenje otvaranja najlonskih vrećica je tu!
Pred vama!
****
"Kupiti peršun." - tutnjalo mi je u glavi dok sam grozničavo pokušavao otvoriti najlonsku vrećicu. A onda mi je na trenutak pogled skliznuo dolje, s vrećice na na peršun.
"Peršun: korijen i list" - pisalo je na natpisu iznad tih otužnih biljki. A ja upravo to trebam, i korijen i list. Maknuo sam oči s korijena tih peršuna nagore, prema listovima. I imao sam što vidjeti! To jest, nisam imao što vidjeti!
Od listova na tom korjenju ni 'L' - na svakom korijenu nalazila se samo neka zelenkasta usahla stabiljčica sa maksimalno jednim i pol listićem na njoj!
"Što ću sad!?" - upitao sam se i u taj mah spazio rješenje:
"Peršun: list" - pisalo je na polici u visini moje glave.
"To!" rekoh samom sebi te uzeh u ruku jedan svežnjić tog lišća da ga bolje promotrim. Svežnjić je bio divan, bujan i zelen. I mokar!
Da najdraži moji, svežnjić je bio mokar! Da bi dulje ostao svjež. Da bi ljepše izgledao. Da bi blago ovlažio moje uvijek suhe prste...
Odlučio sam da ću kupiti i korijen i lišće, svako posebno. Na trenutak mi je primozgom prošla kisela misao da to znači da ću morati, da bih kupio peršun, otvoriti dvije mrske mi vrećice. Ali neka...sve za peršun! Duboko sam udahnuo i hrabro sam zgrabio vrećicu s kojom sam se već minutama borio. I otvorio je!
Moji prsti su se, nakon čarobnog dodira peršunovog lišća, zaljepili za najlon i iste sekunde kad sam potegnuo kažiprstom niz palac rastvorili su stranice vrećica kao čudom! A ja sam viknuo:
"EUREKAAAAA!"
Treba luka. Nema problema - prste u peršun i hop - otvorim vrećicu. Tako mi se to svidjelo da sam kupio i jabuke, naravno, prethodno pogladivši peršun. Oduševljen tim novim znanjem nisam mogao stati i kupio sam i mandarine, kivi, australsku kiselu repu, glavicu domaćeg zelja i copihue - radosno cvijeće s planina, te još za kraj samo tamne lješnjake i šumske košare cjelova.
A od tog dana sa sobom u trgovinu uvijek nosim mali svežanj peršuna...
Vaš Ddadd :D
Post je objavljen 19.12.2007. u 22:10 sati.