Najdraži moji. Već godinama me zaokuplja jedan veliki problem u mom životu, problem koji me proganja, muči i tišti, a za koji nikako nisam uspjevao naći rješenje.
Problem je:
Kako, do bijesa, blagajnice u dućanima onako superbrzo otvaraju one tanke besplatne najlonske vrećice!?!
Kad ja, Ddadd, primim u ruke tu vrećicu, tada počne kaos. Već unaprijed spreman na neuspjeh krenem gužvati rubove vrećice, trljati najlon prstima, pažljivo tražiti neki procjep u koji mogu zavuć nokat...i ništa!
U velikoj većini slučajeva blagajnica mi se sažalno nasmiješi gledajuć me kao nekog infantilnog puža, istrgne mi vrećicu iz ruke, i tada je, jednim jedinim širokim mađioničarskim pokretom, otvori!
A meni se tad obavezno vilica objesi od čuda - to što je ona tako raskrilila vrećicu više me fascinira nego da je izvukla zeca iz tegle za zimnicu!
Uglavnom, najdraži moji, prije neki dan kupovao sam špeceraj. Na odjelu povrća bile su vrećice u koje moramo utrpati te bijke prije no što ih izvažemo. Mučio sam se trpajuć celer. Pa sam se mučio trpajuć mrkvu. Zatim sam sa zavišću tupavo gledao djevojku što je jednostavno došla, otvorila vrećicu, utrpala peršun i otišla. A onda sam ja uzeo vrećicu...i meni je trebao peršun! Šuškao sam tom prokletom vrećicom, tim prozirnim najlonskim čudovštem - gnječio sam je i gnjavio, rastezao je i stiskao, kopao joj po rubovima...bez ikakvog rezultata! Zatim sam potpuno skoncentriran tražio na najlonskim ručkama za nošenje te vrećice neki procijep kroz koji bih uklizio u vrećicu - i to je bilo bezuspješno! U taj čas dođe pored mene neki tip, otvori vrećicu, utrpa celer i ode! A ja poludio! I tada, najednom, poput najvećeg prosvjetljenja, poput otkrivanja Izvora Života što tisućeljćima lagano teče iz stoljetnog hrama, otkrio sam u čemu je tajna! Shvatio sam što svi ti ljudi koji tako manijakalno otvaraju vrećice imaju, a što ja nemam!
Nemate pojma kako sam bio sretan kad sam skužio! Tako sretan nisam bio ni kad sam prohodao!
Časna omladinska!
Ima i jedna novost - sad kad znam kako otvarati vrećice, IQ mi je napokon veći od sto. Nisam mjerio, ali se osjećam tako! Nekako lakše razmišljam!
A vama ću tajnu odati tek sutra...
HAHAHAHAHAHA :)))
Vaš Ddadd :D
|
