31.07.2006., ponedjeljak
Staze...
Bilo je to davno, u nekom prošlom životu, tamo prije četri dana. Košmar lijepih događanja umarao me iz sekunde u sekundu sve više, moja psiha postajala je svakog trenutka sve neprijemčivljija za bilo kakve vanjske podražaje, a raditi se moralo. Ljudi trebaju znati, netko ih mora voditi...
Bang! U jednom trenutku puklo je nešto u meni, nešto divlje što mi već trećinu stoljeća ne da da hodam Putem Ostalih pa sam si zadnjim snagama oslobodio malo vremena dajući svima simultano instrukcije koje će ih zaokupiti, i to - nadao sam se - barem onoliko vremena koliko će mi trebati da dođem k sebi.
Sjeo sam sam samcat u tišinu svoje sobe. Maknuo sam sve poslove sa ekrana i uključio notepad maksimiziran tako da bude veličine čitavog ekrana...
Prazni bijeli ekran bio je točno ono što sam želio postići u svojoj glavi i osjetio sam da trebam crnilo svoje glave prebaciti na bjelinu ekrana i ostaviti ga tamo. Prsti su mi počeli raditi sami od sebe vođeni nekom drugom voljom i meni se činilo da tipkam dugo, danima. Svijest mi je krenula transendentirati u neke više sfere, stolica na kojoj sam sjedio kao da se počela lagano okretati i tada sam napokon osjetio neki već pomalo zaboravljen mir...
A onda je zazvonio telefon!
Otvorio sam oči i veselo se javio, u tom trenutku sam shvatio da ću bez problema izdržati sve što mi život može prirediti - jedini uvjet je pet minuta za sebe! Ne pet minuta dnevno, niti pet minuta na sat - pet minuta onda kad ti je potrebno! Samo pet minuta. Blažen osmijeh mi se razlio licem, priveo sam razgovor kraju i vratio se kompu da vidim što je moje drugo ja otipkalo dok je ubijalo biznismena.
Pisalo je:
Ti malena što hodaš po utabanim stazama
Na kojima se pijesak uvija po tvojim željama,
Doći ću da ti stvorim red svojim kaosom
Jer bez smionosti nema življenja!
Nije loš taj drugi Ddadd, uskoro ću mu posve dati palicu :)
Živjeli vi meni!
:)
|
30.07.2006., nedjelja
Savršenstvo
Jutros sam nakon doručka odabrao šalicu oslikanu ružama. Njen zadatak bio je da napokon nešto s nečim lijepim umiri moje umorne oči.
Iz šalice sa ružama pit ću najfiniju kavu...kavu divnu, punu i bogatu - staru damu koja će me očarati manirima stare škole i omamiti svojim pomno odabranim mirisom...
Kao slatkiš imam čokoladicu od marcipana, merci - predivnu, nezemaljski lijepu djevojku kože boje crnog zlata. Ona će se polako topiti pod mojim usnama dok će preko nje fino i meko teći potočić mirisa sa svilenog šala stare dame, mirisa koji će polako, nježno i erotično kliziti preko njenog crnog tijela...
Uz damin blagoslov zavest će me ta mlada ljepotica svojim dražima - punoćom, mekoćom, ljepotom, podatnošću i onim najvažnijim - neponovljivim okusom svoje putenosti!
CD svira - Lou Reed me boli dok tako pjeva - pjesma je Perfect day i pjevač je tuli tako bolno i tako dobro kao da više nikad u životu neće pjevati! Odnosi me daleko u maštu, zaokuplja mi sluh tako da nema mjesta za druge zvukove - sve oko mene je muzika, ja sam muzika i užitak je poptun - mir je u meni i svuda oko mene...
Tog trena bio sam spreman za savršenstvo!
*
Šalica s ružama predmet je iz svijeta dešnjaka.
Ne vidiš ruže ako držiš dršku lijevom rukom...
*
Najfiniju kavu pio sam gledajuć ruže i prinoseći šalicu usnama desnom rukom.
Marcipan sam držao lijevom...i osjećaj je bio čudan - kraljevstvo opipa ostalo je tanko i suho...neutaženo...žedno!
I izmaklo mi je savršenstvo!
Šteta...a bio sam tako blizu :)
voli vas Ddadd :)
|
21.07.2006., petak
Ma totalno nevjerojatno II...I nije smiješno :D
Znate, prijatelj je dobio ADSL i uz njega onaj mali smiješni I POD. Pokušao je nešto s tim ali ga je spravica zamolila za USB 2.0. A on to nema i ja sam mu obećao pomoći.
Na kraju divnog i poslom ispunjenog dana prvo sam otišao u banku. Naime prije tjedan dana su me vratili iz banke uz tvrdnju da moje kreditna kartica još nije stgla. Nije pomoglo što sam im pokazao papir koji sam dva tjedna prije tog mog posjeta banci primio poštom. Na papiru je pisalo da im je osobito zadobvoljstvo izvjestiti me da mi je kartica stigla!
"A što ćete, eto, ja karticu ne mogu naći, znači nije stigla!" reče mi tad zbunjena službenica.
"A dobro, doć ću kad će biti neka druga za šalterom!" pomislio sam zločesto joj se cerekajući.
Jučer je za šalterom bila Vatrena Dalmatinka. Zgodna, mlada i sa velikim bujnim tuljcem umjesto kose.
"A to vi oćete, dajte osobnu vamo!"
Zatim je otišla i tražila moju karticu. Nije ju našla tamo gdje je trebala biti pa je počela kopati sustavno prema gore jednu po jednu kovertu i ALELUJA!
"Aleluja!" odzdravila mi je ona uz veliki smiješak pa sam napokon mogao otić do frenda.
Zašto je važno da spominjem frenda u kontekstu "Ma totalno nevjerojatno II"?
Zato što smo PCI karticu za USB 2.0. otišli kupiti u HG Spot!
Frend je iskeširao 80 kuna jer za spravicu koju je dobio besplatno obični USB nije dovoljno dobar...baš si mislim, da npr. dobijem ferarija badava, koliko bi me koštao prvi servis, khm khm, nema džabe ni u stare babe :D
Ali skrećemo s teme, još malo i saznat ćete što je tako totalno nevjerojatno II, jer ja u zadnje vrijeme imam puno posla pa ću ipak malo skratiti, neću pisat ovo do jutra, ili ipak ne...ups svanulo je, petnaest do devet je... NEEE :)
Dakle, kako rekoh, imam puno posla i u biti mi je dobro došla ta frendova zamolba jer sam već dugo namjeravao otići do nekog dućana tehnikom. Naime, imam puno posla i puno pričam na mobitel. Onda sam dobio znanstveni elaborat koji je pokazao da zračenje dvaju mobitela na koja se priča može skuhati jaje za dvadeset minuta! Pa mi je postalo jasno zašto mene nakon minute bilo kojeg mobitelnog razgovora počinje grdo bolit glava. Pa sam odlučio kupiti hands free za oba svoja moba.
Ne vjerujete da mob može skuhat jaje?! Ako ne vjerujete pronaći ću taj tekst i objaviti ga :-)
E, da nastavim! Došao sam kod frenda i raspakirao sve to. Poslužili su mi kolače u istom trenutku kad sam shvatio da sam jedan hands free dobio za mob za koji sam tražio ali da mi zato za drugi mob, nokijicu 6610 nisu dali ispravan hands free!
Pogledao sam na sat. Pisalo je:
"19:53"
Pogledao sam kolače. Pisalo je:
"Pojedi me"
Pogledao sam opet sat. I dalje je pisalo "19:53". U tom momentu moje je golemo tijelo naglo izlevitiralo daleko od stolice (i od zanosnog kolača koji je nešto počeo vikati) i jurnulo van! Sljuštio sam se dva kata niz stepenice i jurnuo do auta. Neke metode uštede vremena koje sam naučio dok sam bio u MI5 su mi pomogle da auto krene i da tek onda palim svjetla, vežam pojas, palim radio... Moćna mašina urlala je od bola ali ja sam bio bešćutan i gonio sam je pravac HG Spota. U 19:59:30 uz škripu kočnica sparkirao sam točno ispred ulaza i automatska vrata HG Spota su se otvorila iako je zaštitar već počeo stiskati gumb kojim ih blokira za posjetitelje izvana. Značajno me je pogledao nesumnjivo zadivljen mojom odnikud pojavom. Ono, znate, krene prstom prema gumbu, nikog nema. Počne stiskat gumb ali ne radi jer tamo na vratima stoji mračni bradati tip držeći u ruci artikl koji treba zamijeniti...scena ko iz nekog filma strave...wow!
Moja jurnjava samim ulaskom u HG Spot još nije prestala. Znao sam da imam svega još par sekundi vremena prije no što zatvore servis, a bez pečata od servisa nema zamjene. Sprint me uzdigao na prvi kat i bacio prema servisu gdje je skužbenik taman zamakao za vrata a ja sam počeo vikati za njim!
I za divno čudo službenik se vratio :)
Lupio mi je žig pa sam morao još jednom jurnuti - ovog puta prema blagajni. Tamo sam stigao taman kad se blagajnik počeo protezati u jupiii_gotovo_je_gotovo stilu.
"Aha, vi to želite zamijeniti za hands free za nokiju 6610..." govorio je glasom čovjeka koji zna što radi.
"Evo, sad će doći - vaš artikl je posljednji koji danas izilazi iz skladišta" reče on bravo_momče glasom.
Primio sam papire i krenuo prema pultu za izdavanje robe ponosan na svoje večerašnje postignuće...napokon sam mogao odahnuti!
Najdraži moji, mislite li da je tu kraj?
Mislite li zaista da je totalno nevjerojatno II to što sam ja iz sjedećeg položaja na drugom katu jedne zgrade u Folnegovićevom naselju do HG Spota stigao za šest i pol minuta? Naravno da se varate najdraži moji, ja takvo što stignem svakodnevno, to uopće nije nevjerojatno...zato čitajte dalje, čujte i počujte :)
"Ako vam ni ovo ne odgovara, večeras vam više ne možemo zamijeniti proizvod!" vikne zamnom blagajnik. Na to se ja odjednom osjetim zlokobno, neka suluda slutnja uvukla mi se u misli...
"Hehehehe...ma odgovarat će...hehehehe, pa me možete mi dva puta za redom uvaliti pogrešan proizvod, zar nije tako, hehehehehehe" govorio sam mu hrabreći samog sebe nikako se ne mogavši oteti dojmu da je blagajnikovo potvrđivanje tih mojih riječi neobično mlako i neuvjerljivo...
Proizvod je stigao.
"Molim vas, otvorite mi ga odmah da vidim paše li za moj mobitel?" rekao sam čovjeku koji mi je donio paket.
Čovjek je počeo otvarati a ja sad znam kako ću se osjećati kad će moja najvoljenija rađati! Naime, neki nepoznati živac ritmički mi je otvarao i zatvarao šaku dok sam gledao čovjeka kako vadi skalpel, kako kirurški precizno radi okruglu rupu i kako izvlači dijete iz te rupe...i...izvukao ga je! OHhhh, moj novi hands free ugledao je svjetlo dana!
Uzeo sam ga u naručje, svog sina Handsa. Onda sam uzeo za ruku stariju kći Nokijicu i rekao joj:
"Vidi, ovo je tvoj brat, vjerujem da ćete se dobro slagati!"
Krenuo sam da ih upoznam kad li je Hands najednom mrdnuo nogicom i mlatnuo Nokijicu u oko!
"SHIIIIT" začulo se u praznom HG Spotu očevo urlanje...jer...dijete je crnac!
"Ne pašu!" iznenađeno će doktor.
"Ne pašu" mirno ću ja dok su mi oči luđački skakale lijevo desno.
"Definitivno ne pašu" ponovio je doktor prvo gledajuć Nokijicu pa onda Handsa.
"Prevaren sam!" promucam ja.
"Ne možete više napraviti zamjenu" veli on.
"Da...kužim, tako je kako je, sad se više ništa ne da učiniti" skrušeno ću ja...
Spuštenih ramena prošao je kraj portira mračni bradati tip. Rogovi su mu gordo stršali iz čela, pjevali su čitavom svijetu pjesmu o jednom prevarenom čovjeku.
Prevarenom i ostavljenom...tiridiridararam.
I koji se za utjehu odlučio vratiti na kolače. Naime, schwarcvald torta se ne propušta samo tako...
I da znate, uopće nije smiješno!
Ni najmanje.
Ozbiljno! Nije smiješno!
Ne.
Ni najmanje...
:D
|
19.07.2006., srijeda
Ma totalno nevjerojatno! :)
Dođe mi malo prije sestra i kaže da sam nešto izgubio. Našla je to vani, 150 metara od mog stana.
Pokaže ona meni neku zgužvanu plavu karticu. Nikad u životu takvu karticu vidio nisam, zmazana je, ofucana i jadna - to je zapravo običan papir u plastificiranom omotu na kojem su sprijeda isprintani plavo nebo, oblaci i nekavi bar code a straga je kartica posve bijela sa tri bar codea.
Proučavam karticu još malo, piše u desnom kutu jedvo vidljivo:
KONČAR, metalne konstrukcije. Pa zatim:
MT: xyzxyz (neki broj al neću reć koji, paranoja ;) )
Ispod svega toga piše:
EVIDENCIJSKA KARTICA
A u sredini kartice piše:
MOJE IME i PREZIME!
A ja stvarno nemam baš neko često prezime, niti sam ikad čuo da se netko i zove i preziva kao ja!
Dakle, napokon su se potvrdile moje sumnje, ja vodim dvostruki život, baš kao u Fight Clubu!
Zato i jesam tako kronično neispavan HAHAHAHAHAAHAHA :))))
Sve se guštam kad dođem u KONČAR- Metalne konstrukcije a kad me tam svi počnu pozdravljati. :D
Ma joj najdraži moji, riknut ću - urlam od smijeha već petnaest minuta i ne znam kad ću prestati, svaki put kad se toga sjetim počinjem se previjati od smijeha...već me sve boli...ajoj... ahahahahaha :-))))))
hahahahaha
hahahahaha
...ma...
HAHAHAHAHAAHAHA :))
:)))
Vaš dupli Ddadd :-)
|
18.07.2006., utorak
Spremanje na brzinu :)
Ovih se dana spremam na brzinu. Zapravo spremam se tako čitavog života, ali ovih dana je to prešlo svaku mjeru. Telefoni zvone, mobitel zvoni, mailovi stižu, treba nešto dovršiti a sastanak je u 14:45 sati...i što sad?!
Ništa sad...osim usavršavanja nekih tehnika uštede vremena. Evo nekih pravila :-)
- Sekunde koje su potrebne da se onaj kojeg nazivate telefonom ili mobitelom javi idealne su za stiskanje tipke 'F5' i refrešanja vašeg bloga da vidite tko je komentirao. Čak se možda stignete i nasmijati prije no što se osoba koju ste zvali javi.
- Nokte možete rezati dok kakate. Taman slično vremena vam treba. To se vrijeme isto tako može korisno upotrijebiti i za čitanje novina da barem malo budete u toku, kao i za čitanje kakvog ugovora ili promemorije sastanka na koji jurite odmah nakon sranja. Ugovore stavite printati dok npr. tipkate blog ili mail a onda ih zgrabite kad morate na carsko mjesto.
- Svi dogovori obavljaju se mobitelom nakon izlaska iz stana.
VAŽNO:
VIP mreža je dostupna u liftu moje zgrade ali CRONET je nedostupan! Voditi o računa da CRONETovce zoveš na putu od zgrade do auta a VIPovce u samoj zgradi.
- Nikad ne dogovarati sastanke za puni sat, svi dogovaraju sastanke za puni sat. Ako se dogovorim u 14:45 u centru grada trebam krenuti u 14:32 da bih stigao na vrijeme. Ako se dogovorim u 15:00 trebam krenuti u 14:38, a ne u 14:47 kako ste možda pomislili :D
Nije to samo ušteda vremena već i goriva ;)
- ribe ne moraju svaki dan jesti, odnosno paljenje svjetla akvarija zahtjeva mnogo manje vremena od paljenja svjetla i hranjenja.
- rupa ispod pazuha na čistoj majici koju ste upravo obukli nije dovoljno dobar razlog da promijenite majicu. Pa ne idete na spoj zaboga, idete na poslovni sastanak! Laktove uz tijelo i sve će biti OK :)
- nakon klope ne pojedete voćni desert već odete u kupatilo i spremite se. Jabuka, naranča ili banana se komotno mogu pojesti i u liftu. Ako imate orbit žvake neće vam čak ni biti 'šteta' što ste već oprali zube ;)
Eto, najdraži moji, toliko zasad, ovo je post od podne ali nisam stigao stisnuti 'Objavi post' :)
Možda se još nečeg sjetim, možda se vi nečeg sjetite, što god, predrven sam sad :)))
Vaš Ddadd :)
Update: ako ne napišem ništa sutra i prekosutra, pa dvadeset prvog napišem nešto pa ništa ne napišem do osmog mjeseca, na kalendaru lijevo imat ću MITRALJEZ 
|
14.07.2006., petak
Što je bolje od seksa? :)
Sreo sam jednom davno Ludog Padobranca. Tip je odmah počeo o beskrajnom užitku padobranarenja. U jednom momentu lice mu se ozarilo, oči su mu postale blistave a usne mu se napućile. Tad je polako pogledao prema dolje rašpam_nokte pogledom i nakon male retoričke stanke prosvjetiteljski je meni prizemniku prišapnuo teško ispuštajući zrak:
"Bolje je od seksa!"
Sažalno sam ga pogledao. Puno misli mi se odjednom stalo kočoperiti mozgom:
"Ma siroček, njemu je visenje na nekakvim konopcima i strmopižđenje prema dolje bolje od seksa...bit će da još nije sreo pravu!" - bila je prva misao koja je odmah krenula evoluirati:
"Jel to što je skakanje bolje od seksa znači da bi on, ako bi morao birati između:
a) Nikad više neću skakati padobranom ali se mogu seksati
ili
b) Nikad se više neću seksati ali zato smijem padat koliko me volja
izabrao opciju 'b' ?"
Razmišljao sam tada postoji li išta što nije primarna potreba a da bih ja izabrao 'b'.
- nikad više neću igrat stolni nogomet - nema problema!
- nikad više neću jest kremšnite/štrukle/sladoled/sir - ma tko ga šiša!
- nikad više neću programirati - jupiii!
- nikad više neću putovati - ma ionako me zamara.
- nikad više neću pisat blog - hhhrm...što se mora nije teško :D
I tako zaključio sam da ja još puno godina neću nikome tiho i mazno reći, gledajuć pritom u daljinu staklastim pogledom, nešto poput ovog:
"Akvaristika je bolja od seksa!"
Šipak je bolja, ipak smo stvoreni da se množimo, to nam je u genima! :D
Ipak, nakon malo duljeg promišljanja skužio sam da znam da što je bolje od seksa!
Ne samo da to bolje meni, to je bolje i svim ljudima na kugli zemaljskoj!
Sto posto sam siguran u to :)
Dakle, od seksa je bolji samo seks i pol!
Jel tak?
;)
Vaš Ddadd
PS: ako niste tu foru culi onda stavljam kopirajt...ako ste je culi nije originalna iako sam je izmislio sam :)
|
13.07.2006., četvrtak
Pretjerivanje :)
Čaj je bio najgadniji ikad. A moj omiljeni.
"Kakav ti je čaj?" upita me majka.
"Gadan!"
"Ah, stajao je, nisi ga popio sježeg." mudro će ona.
"Stajao je i ranije pa nije bio ovako gadan, ima tu još nečeg." velim ja.
Majka napući usne. Veli frajerica:
"Da da, stavila sam malo više limuna..."
"Malo više...o da!" nacerim se ja.
Na to se stari nasmije i veli:
"Mama voli pretjerivati..."
Tada ju je šeretski pogledao i dodao:
"...zato je mene izabrala!"
:D
Kako vidite, i stari voli pretjerivati :) Sad vam je jasno zašto i ja stalno pretjerujem. Sa svime. Najviše s poslom, ali, od sutra popodne opet sam svoj, tj Vaš najdraži moji...
:)
|
11.07.2006., utorak
Podrazumjevanje
Najdraži moji, svaka kuća ili stan ima unutar zidova nekakve žice. One su nešto normalno, nešto što dobiješ badava kad useliš. Te žice povremeno iskoče iz zida pa ih neki stričeki ukrote plastičnim kvadratima sa par rupica. Te kvadrate zovemo utičnice i ima ih svaka kuća.
Utičnice...o utičnicama bih mogao dugo, one služe da neko trošilo uštekamo na njih pa ih zovemo i štekeri. Čudno jer sam ja oduvijek mislio da su štekeri prekidači za paljenje svjetla jer štekeću kad ih brzo i uzastopno pritišćemo.
I utičnice dobiješ skupa sa kućom, one se podrazumijevaju jednako kao što se i žice u zidu podrazumijevaju. Utičnice i žice nitko ne kupuje, one su jednostavno oduvijek tu...
Utičnice mogu biti razne, ima ih za struju, za telefon, za antenu, za kompjutorske mreže...
Žice isto tako mogu biti razne. Strujne, i to višežilne sa različitom kvadraturom žica, koaksijalni kablovi da nam dovedu sliku od antene do tevea, telefonske dvožilne ili četverožilne, UTP kablovi za kompjutorske mreže koji mogu biti oklopljeni, neoklopljeni, ovakvi, onakvi ali kao ovakvi na kvadrat, nikakvi ili dobri...
I tako...250 m kablova (ne računam struju, ona je 17 eura po bilo kakvom priključku ili lampi) košta 750 kuna.
Podrazumijeva se, jel tako, ipak je to 250 metara. Zato će ono malo plastike što strši iz zidova koštati maksimalno tristotinjak kuna...jel tako?
JE ŠIPAK! Sve te utičnice (bez onih za struju) dođu preko 1300 kuna...
Evo pa čitajte :D
a) Kompjutori:
Sedamdeset i četiri (avaaaj) kune mrežna utičnica! Ma ne, nemoguće postražit ću drugdje. Iz protesta izađem iz dućana...
Devedeset i devet kuna kažete, jesu li od zlata ili platine? Imaju li vijke od brilijanata. Za koji su k*** posve iste takve tristo metara niže 74 kune?!
Trgovac mi nije znao odgovoriti na sva ta pitanja pa sam se pokupio nezadovoljan uslugom. Ni dan danas nisam kupio mrežne utičnice.
b) Antena
Postoje dvije vrste, odsnosno četiri vrste, to sam saznao od dva trgovca. Imate prolaznu ili završnu, to sam saznao od prvog trgovca.
"Ajde kupi više!" ko da je govorio trgovac gledajuć me lukavim pogledom.
"Sori, ali 74 kune za antensku utičnicu...hebemu, vama je sve 74 kune a ja toga trebam puno!"
Uđem u drugi dućan dan kasnije, trebam neke sitnice za patent...
"50 kuna antenska utičnica!?" rekao sam diveći se veličanstvenoj bijelo kockici što je ponosno visila na jednoj polici...
"Da da."
"Imate li i protočne i krajnje i koliko koštaju?"
"Imam i prolazne i završne, a koštaju jednako! Pedeset kuna!"
"Super! Dajte mi dvije završne i tri prolazne."
"Evo." reče žena i počne stiskat dugmad kad li se odjednom sjeti nečeg.
"Imat ćete i satelitsku, zar ne?"
"Da"
"E, onda trebate ove, sa rupom gore za satelitsku!"
Takvih na prvom mjestu uopće nije bilo. Znači imamo četiri vrste utičnica...prolazne satelit, prolazne vulgaris, završne satelit, završne vulgaris...
"A koliko one koštaju?" upitam ja.
"Isto 50 kuna."
"Dajte!" ushićeno ću ja.
"Samo malo..." veli žena. Kasa je radila bzzzbzbbzzz i izbacila je sranje:
"Ups, ove satelitske, one su vam 70 kuna"
"Nema veze, tako i tako sam odustao od kupnje Microsofta" rezignirano ću ja...
c) Telefon
Četrrrdeset kuuuuna obična najružnija_što_je_ikad_vidjeh utičnica za telefon! Ne nikako, radije ću žice spajati izolir bandom, u raznim bojama, kombinirat ću ljubičastu i rozu sa najtamnijom mat maslinasto zelenom i to će biti beskrajno lijepše od ovog...ovog...tih Vaših utičnica!
Odem dan kasnije u jednu samoposlugu. Odmah kraj frižidera sa mlijekom, metar i pol istočno od police sa kruhom stajale su najljepše telefonske utičnice u svemiru. Zaljubio sam se u njih na prvi pogled. Pomislio sam si u tom času, sjećam se kao da se dogodilo prije četiri i pol dana:
"MMMhhhhMM, u sljedećem životu želim biti utičnica za telefon!"
Cijena mi se mnogo manje svidjela, bilo je to podcjenjivanje predmeta mojeg ushićenja, svega 23 kune ali sam ipak stavio u košaru nekoliko komada telefonskih utičnica pazeći da mi se ne pomješaju sa salatom...
Mrežne utičnice za kompjutore nisu imali u toj samoposluzi a sve sam pretražio. Baš sve!
Pogledao sam čak i iza sireva ali, nevjerojatno, tamo nije bilo baš nikakvih utičnica...
:-)
Toliko za sad najdraži moji, nastavit ću vas izvještavati, kad stignem, naime, vremena imam i previše pa sam si ga skroz popunio, do zadnje sekunde dana :)
Vaš Ddadd :)
|
09.07.2006., nedjelja
A što sad?
Hej Najdraži!
Zamislite sljedeću situaciju:
Dođete kod Drage. Ona vam ponudi jedan od dva ledova sladoleda. Birate između Snjeguljice i Jaffa sladoleda. Taman pričate na telefon pa ne stignete odabrati i Draga vrati Snjeguljicu u frižider. Poližete jaffa sladoled. Ostao vam je štapić. Na lijevoj strani štapića je znak 300 000 kn. Na desnoj strani je također znak 300 000 kn.
Hiljadu mu smrdljivih tvorića, jel to onda moje ili je od Drage?
:D
|
08.07.2006., subota
Zašto sam kupio...
Kupio sam nedavno jedan artikl koji je relativno u raskoraku sa mojim stilom. Super to izgleda ali ja jednostavno ne nosim slične stvari i bilo je to pomalo čudno. Ali jako mi je drago što sam to kupio, skratio sam mnoge priče. Evo, strpite se još malo, dat ću vam primjer jednog razgovora i za dvije rečenice sve će vam biti puno jasnije :D
Dakle nazove me čovjek iz inozemstva, trebamo se naći i sklopiti jedan posao.
"Bok, ajmo se naći na Trgu, kod konja u 13 sati." predloži čovjek.
"Može, nema problema."
"Ja ću imat naočale, traperice i plavu majicu kratkih rukava." veli on.
"A ja ću samo za ovaj sastanak obući naranđaste tenisice!" odgovorim ja.
"NARANĐASTE TENISICE!" zapanjeno će čovjek.
"Da"
"Super, vidimo se!" veli on.
:D
Vaš Ddadd ;)
|
07.07.2006., petak
Dileme
Novi dizajner kojeg sam doveo u svoju firmu je meni vrlo drag čovjek.
Već je učinio puno lijepih stvari, napravio je npr. redizajn našeg loga, taj logo sad fakat izgleda mrcinski dobro! Čak je i najvećem čangrizavcu u firmi odmah sjeo :-)
Uglavnom, da ne duljim puno, vratila se danas njemu njegova stara ljubav. A prvo što sam ja pomislio kad sam to čuo bilo je:
"Isuse, hoće li mi stići preko vikenda do kraja napraviti web stranice!?"
Jebate, uplašio sam se kad sam skužio kakav sam kapitalist postao!
Obećao sam malo prije samom sebi ovako:
Trudit ću se razdvojiti ljudskost i poslovnost. Ja sam zbilja sretan ako će dizajner biti sretan sa tom ženom. Bit ću nesretan ako ne dovrši ono što mora dovršiti. Psovat ću ga kao dizajnera ali bit će mi drago zbog njega kao ljudskog bića...
Neću više u ljudskim odnosima prvo pomisliti na posao - svojski ću se potruditi da to tako ne bude.
Pa koliko izdržim :)
Vaš Ddadd
|
06.07.2006., četvrtak
Malo o bogatima
Upiše jedan bogati mladić, nazvat ćemo ga Jura, Cisco akademiju. To se plaća podosta, osim toga dečko je na faksu koji također plaća, ali nema veze, mama i tata imaju para...
"Zašto i ti ne upišeš Cisco?" upita on moju dragu.
"Nemam novaca" veli ona.
"Pa zaradiš si preko ljeta i upišeš!" nabusito će on.
"Da, to što ću zaraditi trebam da si platim faks, a za Cisco nemam!"
Dečko ju je pogledao vrlo čudno, u stilu 'tko je vidio nemati bogate starce' i zatresao glavom. Zbilja mu ništa nije bilo jasno. Napokon je progovorio:
"Ne razumijem...Faks plaćaju roditelji! To se valjda podrazumijeva!"
"Ne podrazumijeva se!" nasmije se moja draga :)
Nešto kasnije ulazim sa Dragom u svoj auto.
"Gledali smo ti auto" reče ona.
"I? Što ste zaključili?" upitam.
"Da je bolji od Peromobilea!"
"Od čega?"
"Jura Perin auto zove Peromobil - to ti je neka KIA vrlo posebna, osim volana i jednog okruglog brojčanika ničeg tamo nema - to je auto bez ikakve dodatne opreme, najosnovniji model koji je itko ikad vidio, pa ga Jura zove Peromobil. A Jurini starci imaju pet odličnih automobila..."
Moram priznat da mi je taj Jura pomalo krenuo na živce ali ne možeš se baš ljutiti na njega, on je živio u staklenom zvonu i jednostavno ne kuži neke stvari. Odlučio sam barem nasmijati Dragu.
"Jura se ruga Peromobilu jer misli da Pero vozi takav auto zato što voli minimalizam."
"Istina, on jednostavno ne kuži da je moguće da ljudi nemaju novca!" procijedi moja Draga gušeći se od smijeha :)
I tako smo se mi čitavim putem smijali jednom prebogatom mladiću...a jadan! :D
:-)
Vaš prezaposleni Ddadd
|
05.07.2006., srijeda
Samo na prekratko, naturalizam u svom izvornom obliku :)
Chatao sam nakon doručka kratko sa jednom blogericom. Imala je postaviti nekoliko tehničkih pitanja.
Rekao sam joj nek napiše sva pitanja a ja idem u svojim crijevima napraviti mjesta za doručak :DD
Jesam odvratan ha? Ne mogu vjerovati na koji me način prelijepe blogerice nadahnjuju! :-))))
PS:
Ako niste za tu foru nikad čuli, stavljam kopirajt :))))
Ddadd :)
UPDATE:
Ne mogu vjerovati da nitko nije pitao koja je to blogerica :-)
Vidim ja, moje čitatelje ne zanimaju tračevi ;)
Ionako vam ne bih rekao 
|
04.07.2006., utorak
Mnemotehnike :D
Počela je Dragoj školska godina na faksu. Svi studoši nadobudni, rasporedi vježbi i predavanja se traže, proučava se sve.
Na oglasnoj ploči piše:
Z. Nežić - Utorak od do, predmet taj i taj.
Z. Nježić - Četvrtak od do, predmet onaj i ovaj.
"To je sigurno greška, isti tip nam drži vježbe iz oba predmeta" - pomislili su svi.
U utorak je došao Z. Nežić i odpredavao, njega već svi znaju od prošle godine, ali u četvrtak je na njihovo veliko iznenađenje u predavaonu ušao posve drugi tip, neki mali šminker!
Nastala je opća konfuzija u glavama jadnih studenta! Odjednom više nitko nije znao tko je Nježić a tko Nežić i to je trajalo par tjedana sve dok moja Draga nije preuzela stvar u svoje ruke:
"Vidite," - objašnjavala je ona svima - "onaj novi Nježić, on vam je sav neki mali, tanki, nježan - pa je Nježić!"
U tom trenu svi su se počeli smijati i lupati po glavama i više nitko nikad nije pobrkao ta dva asistenta i svi su zajedno živjeli sretno do kraja života i ako nisu umrli onda tako žive i dan danas :DDD
Vaš Ddadd :)))
|
03.07.2006., ponedjeljak
Ipak nisu vanzemaljci :)
Šećem s Dragom i ona mi priča kako ju je prije neki dan prodavačica u jednoj trgovini tekstilom zazvala imenom a da se Draga nikako nije mogla sjetiti otkud se poznaju.
Ta prodavačica je znala baš sve o mojoj Dragoj a Draga o njoj ništa, što je bilo vrlo čudno jer Draga inače pamti sve - kako je tko bio obučen, kakvu je frizuru imao u kojem razdoblju života, što je tko kada rekao - stvarno pamti sve :)
Upitam ja Dragu ozbiljno:
"A možda je ta prodavačica bila robot koji ti je čitao sjećanja a kojeg su napravili vanzemaljci da pomoću tih sjećanja lakše prodaju robu i tako podignu prihod dućana kojeg su oni vlasnici i od kojeg sva lova ide u fond za vanzemaljske aktivnosti Zemaljskih vanzemaljaca?"
A draga mi je odgovorila isto tako ozbiljno:
"Ne, nije!"
Pa se duboko zamislila:
"Nije, znaš, nisam imala ništa love a taj bi robot pročitao u mojim mislima da sam švorc."
LOL!
:)))))
|
02.07.2006., nedjelja
Doza kreativnosti
Jel vas ikad uhvatila kreativnost?
Ono, zgrabila, podigla i gurnula u posao za koji već tjednima ne nalazite volje ili vremena. Pa vas odnjela dalje, čim ste završili posao uzeli ste notes i zapisali 10 novih ideja.
A onda pojurite na blog.
Prvo kliknete negdje gdje već dugo želite otići a niste imali vremena. Pročitate to, javite se svom virtualnom prijatelju tek toliko da zna da mislite na njega ali desi se nešto nepredviđeno! Odjednom ste tako prokleto kreativni da vam prsti sami rade i unatoč želji da to bude samo obični javljanac vi umjesto komentara napišete post! Ali na tuđem blogu!
Zatim se puni elana vratite na svoj blog, krenete pisati i skužite da ste ispucali svu svoju kreativnost za taj dan! Najradije bi ste se vratili na onaj stari blog, uzeli svoj komentar natrag, pojeli ga i osvježili svoju kreativnost pa napisali neto suvislo kod sebe!
Ali ne možete. Šmrc.
Pa zato napišete post o kreativnosti :D
Današnja moja žrtva bila je Buba.
Ona traži ili je našla pravog (tko bi znao jel našla ili traži, sa ženama nikad nisi siguran :D ) pa sam joj pisao o pravima. O pravima radnika, pravima žena i o pravim osobama suprotnog spola , tj. o pravima ;)
I objasnio joj zašto je bolje da netko da nekoliko terenaca za nju umjesto npr. 450 deva iako je najvjerojatnije 450 deva skuplje od par terenaca...
Vjerojatno sam joj toliko napisao jer mi je taj njezin post tako lijep...a ona mi se cini tako dobra osoba. Jednostavno sam želio da zna da se želim još dugo zadržati na njenom blogu jer je taj blogić tako ugodno i vedro mjesto...pa sam puno tipkao :-)
Puko sam, ali to ste već skužili :D
Vaš Ddadd
|
01.07.2006., subota
Ajde da im pomognem!
Najdraži moji, jučer sam na staklu jednog kafića vidio ovaj oglas:
...i odlučio im pomoći!
Dakle, najdraži moji, molio bih da im se javi neki konobar koji se zove Ico.
Unaprijed hvala.
Vaš Ddadd
:D
|
|
