Jutros sam nakon doručka odabrao šalicu oslikanu ružama. Njen zadatak bio je da napokon nešto s nečim lijepim umiri moje umorne oči.
Iz šalice sa ružama pit ću najfiniju kavu...kavu divnu, punu i bogatu - staru damu koja će me očarati manirima stare škole i omamiti svojim pomno odabranim mirisom...
Kao slatkiš imam čokoladicu od marcipana, merci - predivnu, nezemaljski lijepu djevojku kože boje crnog zlata. Ona će se polako topiti pod mojim usnama dok će preko nje fino i meko teći potočić mirisa sa svilenog šala stare dame, mirisa koji će polako, nježno i erotično kliziti preko njenog crnog tijela...
Uz damin blagoslov zavest će me ta mlada ljepotica svojim dražima - punoćom, mekoćom, ljepotom, podatnošću i onim najvažnijim - neponovljivim okusom svoje putenosti!
CD svira - Lou Reed me boli dok tako pjeva - pjesma je Perfect day i pjevač je tuli tako bolno i tako dobro kao da više nikad u životu neće pjevati! Odnosi me daleko u maštu, zaokuplja mi sluh tako da nema mjesta za druge zvukove - sve oko mene je muzika, ja sam muzika i užitak je poptun - mir je u meni i svuda oko mene...
Tog trena bio sam spreman za savršenstvo!
*
Šalica s ružama predmet je iz svijeta dešnjaka.
Ne vidiš ruže ako držiš dršku lijevom rukom...
*
Najfiniju kavu pio sam gledajuć ruže i prinoseći šalicu usnama desnom rukom.
Marcipan sam držao lijevom...i osjećaj je bio čudan - kraljevstvo opipa ostalo je tanko i suho...neutaženo...žedno!
I izmaklo mi je savršenstvo!
Šteta...a bio sam tako blizu :)
voli vas Ddadd :)
Post je objavljen 30.07.2006. u 13:02 sati.