30.11.2005., srijeda
evo još malo iz nove priče...a sutra ću trkeljati :)
Krevet kao da se sjećao njenog tijela, lagana udubina desno od njega nikad se više neće izravnati. Posve jasno, kao da je bilo jučer, ugledao je opet gipko tijelo pokraj sebe. Ispružio je ruku u tamu i dodirnuo je. Rasplinula se poput crvenkaste duge na mjehuriću sapunice, a ruka mu je ostala ispružena, beskorisno zabodena u mrak....
|
29.11.2005., utorak
Najbolja priča na svijetu
Sinoć sam se zalaufao, osjetio sam strahovitu inspiraciju i krenuo sam pisati. Napisao sam preko stranice u wordu kad li je zazvonio telefon. Bila je draga. Obično kad imam takvu inspiraciju otpilim sve živo i neživo (da da, čak i dragu :) ) i ne dam da me išta ometa u pisanju...ali sinoć, sinoć mi se nije dalo otpiliti je, htio sam s njom malo popričati.
'Malo priče sa dragom' je ispalo skoro jedan sat i uspavao sam se jako...pa ste vi dragi moji zasad ostali kratkih rukava...a vani je jako hladno, uopće vam ne zavidim, obucite se bolje :D
Ipak, da vam ne bude dosadno, dat ću vam početak priče...a vi pogodite (ili predložite čak, mada ja već sve znam ali možda napišem još jednu priču istog početka ;) )...dakle, pogodite ili predložite što će biti dalje...priča će se zvati Najbolja priča na svijetu.
Toliko zasad...voli vas Ddadd koji kroz par minuta juri na autootpad :)
Evo vam početka:
Najbolja priča na svijetu
Od užasa se nije mogao ni pomaknuti. Izrazi bola i radosti komešali su mu se na titravom licu.
Zaklopio je oči i počeo si je trljati kapke želeći izbaciti boje iz njih. Nije mu uspjelo. Tada je zatresao glavom, želio je da mu tutnjava velegrada iščezne iz uma...taman je pomislio da se se pribrao kad li je golemi kamion prošao preko metalnog šahta i zaklopotao. Od siline zvuka zatresao se još jače, a to je stvarno već bilo previše za njega jer je već dugo, beskrajno dugo drhturio na kiši. Mislio je da će se srušiti ali jedan dio njega znao je da će izdržati, da neće pasti. Iako je bio posve obuzet, bio je istovremeno i daleko svijestan da je tamo gdje je se on sad nalazi ugodno toplo, da tu gdje sad sjedi vladaju mir i tišina, i da su boje u njegovim očima samo fikcija.
Zatresao je opet glavom, ali ovog puta stvarno. Boje su počele nestajati i poprimati obrise. Siva je postala pisaći stol, bijelila se pozadina monitora a crna su bila slova...drugih boja u priči nije ni bilo.
Zvukovi su nestali, hladnoće je nestalo i on je ošamućeno ustao.
Upravo je pročitao najbolju priču na svijetu.
|
28.11.2005., ponedjeljak
Brljezganja...i Žuto
Razmišljam već neko dulje vrijeme kako mi fale neki ljudi, recimo blackened sa totalnim uvrnućem uma, ili pak Tirkizna_koogla, koji je davnog 21. 10. napisao zadnji post. Ako vide ovo, volio bih da se bilo kako jave :)
Zato je Žuto napisalo jednu odličnu špek prozu, u svom stilu. Treba vidjeti čega sve u životu ima...zamislite, tuširate se...
"Jel imam puno špeka?"
"Jasno da imaš, pa visi ti preko štange za ručnike :D"
Eto, napisao bih vam i pokoju o tome da ne mogu registrirati auto...sudarčeki (nisam kriv ni za jedan, majke mi :D ) pa je odbojnik napukao a ne smije imati niti jedan oštar dio. Sutra u jutro vozim opet put onog autootpada, zato, molim, sutra se suzdržite od autostopiranja :D
Sutra i isplaćujem onu drugu kućicu u cjelosti, sretan sam da mi je jučer mama od frenda djevice dala tri paketića žvaka...kad sve ovo prođe neću imat ni za žvake :D
Što još da vam kažem...hranim se u zoni i igram badminton.
Jučer sam se vagao, deset kilograma sam lakši nego prije tri mjeseca.
Još moram izgubiti pet kilograma i bit ću samo debeo a ne pretio :D
Voli vas Ddadd :)
|
27.11.2005., nedjelja
SMS Queen II :)
Dakle, sinoć nakon badmintona sjednem na zasluženi odmor, uživam...nirvana prava :)
Sve zeleno, pleteni stolci, nesscaffe vanilija je u igri, dragi Okeco sjedi kraj mene...kad li zabrunda mobitel.
Tko drugi nego mama :)
Pročitam poruku, nekakvo pitanje, ništa važno ili hitno, spremim mob u džep...kad se sjetim:
"Ijoj, pa ona je to natipkala sama!"
Brzo vadim mob, otvaram poruku i pokažem je Okecu. Baš smo se slatko nasmijali, bez ruganja, samo nam je to jako simpatično bilo :)
Nema prvog slova! Uopće ga nema! Dapače, poruka počinje sa malim početnim slovom (a mob automatski prvo slovo SMSa postavlja kao veliko)...drugim riječima, nekako ga je obrisala naknadno!
Nadalje - interpunkcije su tu!!! Sve! Jedino što kod nje prvo ide riječ, pa razmak, pa interpunkcija, a onda se nova riječ bez razmaka nastavlja na interpunkciju :)
Zanemarimo li to, poruka je za pet plus :)
Rekao sam Okecu da toliki trud zaslužuje brzi odgovor i raspisao sam se...odgovor sam poslao u roku keks...
*****
Danas će biti obiteljski ručak...doći će i šira rodbina...majka je sva u pripremama.
"Lijepu si mi poruku napisala" rekoh joj ja.
"Ja sam lektorirao" javi se stari.
"Nije istina, on ne zna ni upaliti mobitel" vikne majka uz smijeh :)
"Pročitala si moj odgovor, jelda?" upitam ja. Stari na to se počeo smijati ko lud.
"Samo do pola, hahahahaha" viče stari.
"Ali shvatila sam sve što si mi napisao" brani se majka.
"Ček ček, nisi znala kako da pročitaš drugi dio poruke!?" umirem od smijeha i ne vjerujem :)))
Mama me nekako skrušeno pogleda.
"Ali shvatila sam sve što si mi napisao!"
Ja već rikavam..."Ajmo mama, otvori poruku...di ti je mobitel?"
Otvara ona poruku, i fakat, poruka se vidi skoro čitava, ne vidi se samo veći dio zadnje rečenice :)
"Stisneš strelicu prema dolje" velim ja. Majka stisne strelicu i pokaže se ostatak poruke.
"Super, znači tako se to radi! E, to si napisao, da! Znala sam da si to napisao, vidiš da sam shvatila poruku!"
Samo je jedna mama :)
:D
UPDATE
Upravo mi je stigao SMS od dragog SMS Kinga!
Ljudina pita:
"Jesi li ti pisao neki dan sa maminog broja!"
LOOOL :))))
|
26.11.2005., subota
Sva vražja :)
Teta mi je bila lijepa, vesela...i sva vražja!
Bio sam mali, zbilja jako mali, i pojma nisam imao što bi to trebalo značiti da je ona 'sva vražja'.
Odrasli su to često govorili kad bi pričali o njoj, rekli bi to sa smiješkom, ali meni je to ipak nekako zvučalo pogrdno. Dugo sam si mislio o značenju tog izraza, sve dok jednog dana nisam taj izraz u potpunosti shvatio, samo tako,...na, za mene malca, prilično neugodan način:
Prišao sam tog dana svojoj teti: "Teta, mogu li te nešto pitati?"
Teta mi se nasmiješila...puno kasnije će taj osmijeh dobiti u mojoj glavi klasifikaciju pod "lukavi osmijeh"...
"Pitaj srećo!" veli ona.
"Vozili se Jatele i Titele u avionu. Ispao je Titele a ostao je...?"
"Titele!" - ko iz topa će ona :D
Vaš Kišni Ddadd :)
|
25.11.2005., petak
Za zimske dane: Friz...
Nastavak pogledajte u postu niže ;)
|
...i antifriz :D
:D
|
24.11.2005., četvrtak
Jel' napolitanka keks?
Nije danas na kavici samo bilo mobitelnih bisera...uvijek volim gricnuti nešto slatko uz kavicu pa pitam majku:
"Ima li keksa?"
"Nema" veli ona.
Uzdah...moj uzdah, jasno :)
"A ništa onda, pit ću kavicu samo tako, bez ičega..."
Pijemo mi, pričamo, ona mobitelizira (u postu niže ;) )...naša kava je napokon gotova, ustajem i ipak upitam:
"Pa kako to da nema keksa, niste valjda ti i tata pojeli od jučer ujutro kilu napolitanki?!"
"A a, napolitanki ima koliko hoćeš, tam su ti u ormaru!"
Lupim se po čelu:
"Pa pitao sam te ima li keksa!"
Majka me pogleda začuđenim što_ti_je_pak_sad_sine pogledom:
"Da, pitao si me ima li keksa i ja sam mislila da misliš na one male okrugle kekse!"
:D
|
SMS Queen :)
Pili smo kavicu jučer, majka i ja. Majka se maši mobitela.
"Želim čestitati Tamari na promaknuću. Reci, kako da pošaljem poruku?"
Jedna obrva mi se digla...majka nikad dosad nije željela naučiti slati SMSove...
"Vidiš, ovom tipkom šećeš kroz menije a sa ovom biraš. Uvijek trebaš pratiti što piše gore lijevo ili u sredini."
Sluša ona moje upute i dođe na editor.
"Sad tipkaš. Tipka jedan ti je za interpunkcije, ostale su ti tipke za slova, nula je za razmak. Dugo držiš tipku ako hoćeš broj."
"Kužim" veli ona.
Zamislite, u Tamara 'T' je prvi, 'a' je prvi, 'm' je isto prvi, a onda opet ide prvi 'a'...i tako je stigla do slova 'r' :)
"Neće mi dati 'r'!" sva očajna će ona.
"Moraš stisnuti '7' tri puta" uputim je ja.
"Aaa, super!" veli ona. Stisne '7' pričeka, pa stisne opet i pričeka pa stisne opet...na ekranu joj se sad belji 'ppp' :))
"Briši to, ova tipka ti je za brisanje" pokažem joj na gornju desnu tipku i ona obriše 'ppp'.
"E, sad, moraš triput stisnuti '7' ali brzo, kužiš?"
Majka je stisnula usne, psihička priprema je bila u tijeku. Stavila je prst na '7' i krenula stiskati.
Stisnula je triput i nastavila gorzničavo stiskati '7', pritisnula ga je još najmanje tri puta :)
"Nije dobro, meni neće dati 'r'!" očajno će majka.
"Mama! Moraš stisnuti točno tri puta! Kužiš?! Udahneš, i stisneš '7' jedan dva i tri - ajmo sad!" bodrim je ja :)
Majka udahne i opali po sedmici triput...i pojavi se 'r' - koji je to bio ushit zbog jednog običnog malog 'r' :D
Podosta kasnije otipkala je čitavu poruku, od kakvih petnaest slova...bez intepunkcija, bez velikih slova, ali to je zbilja bio njen prvi SMS! Gledala me ponosno, a bogme sam i ja bio ponosan :)
"Kako da pošaljem to?" upita.
Pokušao sam joj logično objasniti i shvatio sam da je hrvatski meni na njenom mobitelu zbilja nejasan. Prvo stisneš "šalji" pa biraš broj telefona. Onda se pojavi broj telefona koji si odabrao, a onda umjesto da zaista pošalješ sa "šalji" trebaš poslati sa "u redu".
Majka je taj "u redu" protumačila kao da je već poslala poruku...ništa čudno, ozbiljno vam kažem!
Uz moju asistenciju poslala je poruku...stvarno je bila sretna...odmah je poslala još jednu poruku svojoj jedinoj kćeri...a ja sam već asistirao beskrajno manje :))
Mislite li da priča ovdje završava...varate se! :)
Danas pijemo kavicu, veli ona meni "nikako mi ne uspjeva doći onamo odakle se šalju poruke!"
"Kako ne uspjeva, da vidim?!"
Da ona meni mobitel, a tamo mobitel je već u editoru, ali na zaslonu piše "Oprosti, kasnim".
"Pa u editoru si!"
"Ali stalno mi piše ovaj tekst."
"Obriši ga sa gornjom desnom tipkom."
Obriše ona i krene pisati kćerkici, napisala je:
"Imam jos 1pol pile dosta za 5 6 malih snicli da vam specem to pusa voli te mama"
:-)
PS:
Vrag mi nije dao mira...otisao sam u poslane stavke...poruku "Oprosti, kasnim" majka je nekim cudnim putovima maminjim izvukla iz predloška (templates - one unaprijed napisane poruke) i poslala je na tri broja...svojoj sestri u Split poslala je istu poruku dvaput a jednu poruku je poslala jednoj zaboravljenoj frendici moje sestre :)
HAHAHAHAHAHA :))
Vaš Ddadd :)
:))))
|
23.11.2005., srijeda
Ćelave gume
Jezivo oštri hladni vjetar brijao je preko drveća bacajuć suhi snijeg na auto kojim sam sklizavo upravljao. Već dulje vrijeme neprestano sam vozio laganom uzbrdicom, sve gušće i zimzelenije drveće stvaralo je oko mene sve tamniji okoliš i ja sam bio sve nesigurniji u svoj put. Kad je naposljetku crnogorica posve zavladala, ispred mene se odnikud stvorila drvena tabla:
Park prirode. Lov i ribolov.
"Definitivno sam promašio put" rekoh samom sebi te naglo zakočio na ledenoj, sad posve napuštenoj cesti. Umjesto da stane auto je samo mrvicu usporio i nastavio kliziti dalje. Pustio sam kočnicu pa stisnuo opet...pa pustio pa stisnuo...rub ceste mi se počeo opasno primicati a moja noga na kočnici počela je sve žešće a ipak nježnije pumpati, glumeći ABS. "Zabušit ću se!" pomislio sam iznenađujuće hladan, kad li je auto ipak osjetio podlogu - na rubu ceste bilo je šljunka i zahvaljujući tom šljunku ipak sam se zaustavio nadomak jarka!
Uzdah...a ovo je trebalo biti lagano putovanje poznatim i suhim cestama!
Vrlo oprezno okrenuo sam auto za 180 supnjeva i krenuo natrag. Stigao sam na glavnu cestu i shvatio da sam zbilja full promašio skretanje, koji mi je samo klinac bio? Krenuo sam dalje glavnom cestom, sad sam bio posve bezbrižan, nadalje će ceste biti suhe, posoljene i čiste...
Nisam vozio ni kilometar kad li sam na autobusnoj stanici ugledao nekog malca kako autostopira.
Pogledam da li mi je sumnjiv i vidim da je krajnje bezazlen, mlad, kakvih 16, 17 godina, ruksak mu na leđima, sigurno se vraća iz škole. Oduševio sam se njegovom pojavom...bit će moja idealna žrtva!
Zlobno se nasmiješim samom sebi te stanem i viknem mu da upadne. Malac sav sretan uđe, vani je bilo jako hladno...ali ne bi bio ni upola tako sretan da je samo znao što ga čeka...
"Kuda idete" upita me malac.
"Idem cca dvadeset kilometara odavde na auto otpad po neke djelove. A ti?"
"Ja iz škole. Možete me ostaviti za kojih desetak kilometara."
"Super" rekao sam mu gledajući ga zlim, pohlepnim pogledom. Nisam izdržao a da lagano ne obliznem nacerene usne. Naša vožnja vrlo vjerojatno neće trajati deset kilometara...ushit u meni budio se, a strast za akcijom već se otimala kontroli...
"Idem do auto otpada po djelove za svoj drugi auto. Imao sam strašan sudar. Spič*ao sam se totalno!"
Gledam klinca...jel mi se to samo učinilo da mu se knedla u grlu lagano pomiče prema gore. Lagano sam stisnuo gas i mrdnuo volanom...auto se mrvicu zanio i ispravio...je, knedla je! Poskočila je!
"Da si vidio kako je to bilo...lančani sudar, svi smo vozili preko stotke, ja nisam ni najmanje kriv za sudar...majke mi, nisam! Zatjerali su mi gepek skroz do prednjih siceva ali frend mi je limar i sredili smo to..."
Na mladićevom licu primjetio sam neko žutilo...stisnuo sam još malo gas...
"A i ovaj auto...nije moj, od staraca je. Teško je upravljati njime! Malo prije sam zalutao, htio sam zakočiti a klizio sam pedeset metara! Vidi, pada jebeni snijeg, sve smrznuto a mi se vozimo skroz ćelavih guma!"
Usne moje mlade žrtve zgrčile su se, izgledalo je kao da dečka nešto opako boli. Bit će da ga je zbilja boljelo...u psihi!
Mrvicu sam preoštro ušao zavoj, dodajući još gasa pri izlazu iz zavoja...shvatio sam - boli ga želudac! Neće valjda....uh, mrvicu su mu se rastvorile usne!
"Dokle si ono rekao da ideš?" upitam.
"Možete te me ostaviti točno tu, na ovoj stanici." reče mali.
Škriiiiiiip...stali smo! Autobusna stanica usred apsolutno ničega...mali je izdržao skoro tri kilometra. Wow!
"Doviđenja dečko, drago mi je da smo se upoznali" rekoh ja sa smješkom od uha do uha. Žuta spodoba je na to samo kimnula glavom gledajuć negdje nedefinirano...
Nisam mogao da ne primjetim da je izgledao bitno odraslije no kad sam ga prvi put ugledao...životna škola, hehehehe :)
Veselo žviždeći pohitao sam dalje, prema odredištu svom...
Vaš Ddadd :D
|
21.11.2005., ponedjeljak
Parking
Bridge me je baš oraspoložila svojim postom o tome kako je na minus petnaest zaboravila gdje je sparkirala auto. :)
Tada sam se prisjetio svojih ne tako davnih lutalačkih dana kad bih mrtav preumoran krajnjim automatizmom parkirao negdje u kvartu, stigao kući i istog trena zaboravio gdje sam parkirao :)
U to doba lutanje kvartom i obilazak 'hot spotova' na kojim načešće parkiram bili su mi svakodnevnica...čak sam i dragoj na prvi spoj zakasnio jer mi je auto bio posve zaklonjen sivim kombijem - kao da je Bridge za svoj post taj kombi uzela iz moje glave :-)
Onda sam jednog dana rekao samom sebi: "dosta je Ddadd, ti previše toga znaš i možeš pa da ti se to tako dešava!". Od tog dana krenuo sam opet putem ZEN-a, putem svijesnosti trenutka, putem spoznaje svakog djelića mog života. Nije da sam posve discipliniran u tome, i dalje sam često preumoran pa znam ponešto zaboraviti ili srušiti jer sam odsutan...ali važno je da se trudim :)
Već dugo dugo nisam zaboravio gdje sam sparkirao, pokušat ću vam objasniti u čemu je trik:
Kad nešto radimo a u svojim mislima smo negdje drugdje, tada je to što trenutno radimo na neki način obezvrijeđeno, izdvojeno iz našeg života. Nismo tu gdje jesmo, nismo svijesni trenutka, ne živimo svoj život sada i ovdje. Na taj način pored nas prolaze mnoge divote a da ih ni ne primjetimo.
Jedan od najpoučnijih tekstova u životu bio mi je jedan pradavni iz 'Mikijevog Zabavnika' :-DD
Tamo je nećak od Miki Mausa stalno hodao pogleda uprtog u pod. Miki je upitao nećaka: "Hej, Mićo, a što ti stalno hodaš tako pognut?" Mićo je svom ujki Mikiju rekao otprilike: "Tako hodam da možda nešto pronađem na putu prema svom odredištu!"
Na to je mudri četveroprsti Miki rekao:
"Ma što možeš vidjeti tako?! Možda neku staru kemijsku ili neki sitan novčić! Zamisli da pored tebe prođu svemirci, da prođe predivna cura (ne sjećam se baš u 'Zabavniku' cure...ali tako bih ja rekao ;-D ) - ti ih ne bi primjetio! Hodaj svijetom uzdignute glave, promatraj, upijaj, uči!"
Miki Maus je moj idol...jednom ću napisati priču koja će se zvati "Legenda o Miki Mausu" ali sve u svoje vrijeme, trenutno me baš neće pisanje :)
I tako, da se vratim na parking, dok parkiram, sad obraćam pozornost na to koja su dva auta između kojih parkiram, pokušam zamisliti njihove vlasnike, trudim se zamjetiti bilo što lijepo u krajoliku u kojem parkiram, ako ne uspijem naći išta lijepo tada je sve toliko groteskno da je barem smiješno. Pa izlazim van i putem upijam okolinu, čudim se ili se divim ako ima ičeg čemu se vrijedi čuditi...prije cca mjesec sam shvatio da su ispred prijateljeve zgrade, na mjestu gdje parkiram dvije ogromne prelijepe breze. Nevjerojatno...zakleo bih se u milijun maraka da tamo prije dva mjeseca nikakvog drveća nije bilo :D
Toliko najdraži moji :)
U ovom trenutku, dok vam ovo piše, uživa vaš
Ddadd :)
|
19.11.2005., subota
Alkoholitičar...ispovjed
Kad sam bio mali mislio sam da se alkoholičar kaže alkoholitičar :)
Sad kad sam odrastao, sad gledam predstavnike Sabora, gledam Bandića i sve te političare...i mislim si "Ti bokca, kako bijah pametan kao mali :-)".
Bio sam u Getrou danas, kupio sam si čokoladu...ali kad sam prolazio kraj beskrajno dugih polica sa žesticama nisam mogao ne diviti se predivnim bocama, zamamnim bojama i snažnim imenima svih tih pića.
Zrinski, Glembay, Vilijamovka...ne zvuči li vam to kao neka za malo para dostupna snaga...nikako da se prestanem čuditi kako taj alk-ohol marketing i dan danas budi neku sjetu u meni, neku daleku i neobjašnjivu želju da kupim neku zvučno nazvanu obojanu tekućinu u prelijepoj boci i prepustim se zaboravu...a uopće ne pijem niti sam ikad pio (Dobro, par puta u životu jesam, ali tko nije, ne? O tom više kasnije...) :)
Možda će vam biti jasnije koliki je utjecaj tog marketinga ako vam kažem da sam kao klinac silno želio biti 'alkoholitičar'!
Za mene su alkoholitičari bili snažni, glasni veseli ljudi koji smiju piti sve te divote kojima meni moji roditelji ne daju ni blizu.
"Kad odrastem, smjet ću pit toga koliko hoću!" rekao sam samom sebi...
Odustao sam od toga jednom vrlo davno, kad sam eksao tričetvrt litre votke.
Kažu da sam nakon toga bio normalan sve dok nisam postao posve nenormalan...skoro sat vremena se nije kužilo da sam izeksao to...a tada sam snažno razbio nekoliko noseva...doduše, bio sam izazvan (ponajviše u svojoj glavi) ali to nije važno - toga (ni ičega) se uopće ne sjećam, sjećam se samo jutra i buđenja u svom krevetu, uredno sam bio presvučen ali mi je roba bila neuredno nabačena preko stolice i sva blatnjava. Tada sam ugledao svoju majicu. Bila je skroz krvava!
Krv nije bila moja...meni nije bilo baš ništa iako me nije moglo smiriti četvero jakih ljudi.
Od tog dana uopće ne pijem...jedno pivo u šest mjeseci, a prošlo je već 15 godina... :)
Nadam se da me volite i dalje...jer ja volim vas :-)
Ddadd
|
18.11.2005., petak
O jednom reketu
Neću danas o mafijaškim reketima već o badmintonskim :)
Kupio sam jučer dragoj reket za badminton, malo skuplji, malo bolji, malo ljepši :)
Ja igram sa jeftinim i teškim, 98 grama...ali ja sam više od 1000 puta teži od tog reketa, a draginim nježnim ručicama savršeno pristaje taj 100% grafitni reket od 84 grama :)
Nisam joj rekao što smjeram već samo da imam iznenađenje za nju. Odjurio sam prvo do HT-a (danas mi ipak uštekaše mob, o Yeah :D ) pa potom u grad i kupio joj reket.
Došao sam autom po nju i mi krenusmo smjer badmintona...
"Kakvo si mi iznenađenje priredio?" upita draga.
"Ah, ništa, nije uspjelo, bio sam u HT-u ali ne mogu ti kupiti novi mob na popust dokle god mi ne uključe mob..."
Dragin blago pohlepni pogled se zamutio...(šalim se, nije bio pohlepan, samo znatiželjan ;) ) "ne želim da mi kupiš mob" reče ona.
"Dobro, neću ti kupiti mob" rekoh ja.
Stigli smo do Velesajma, sparkirali smo auto i ja krenem vaditi stvari sa stražnjeg sica.
Izvadim njen novi reket i velim "Daj mi pridrži."
Ona ga primi i gleda ga čudno...
"Kupio si si futrolu za reket?" upita ona.
"Jesam!" velim ja i izvadim svoj reket sa novom futrolom (dakle, nisam lagao, zbilja sam si kupio futrolu za reket, hehehehe :) ).
Gleda ona taj moj reket što ga držim u ruci, pa gleda svoj, sekundu joj ništa nije jasno pa joj sine :)))
Nevjerojatno je koliko se razveselila, skoro se rasplakala...a ja, kad sam vidio kako dobro je iznenađenje uspjelo i kolika je njena sreća skoro sam zatulio ko tulac...bacila mi se u zagrljaj a meni sve milo...baš sam postao pekmez ovih dana :-)
Igrala je sjajno sa tim novim reketom...
;)
Voli vas Ddadd...
|
17.11.2005., četvrtak
Mrdam li ga pa vratim... i kažnjavaju me na sve strane :-)
Eh, dragi, najdraži, pojma nemate kako ste bili blizu senzacije :)
Noćas sam skoro promjenio dizajn! Sve je već bilo gore a onda sam si pomislio...pa B(l)ože, em mi se ne sviđa, em možda među mojim čitateljima netko nosi pacemaker. I vratio sam na staro...samo sam prije vraćanja temeljito proučio zašto mi stranica u operi (a i ponegdje drugdje kako čuh od drage mi 'jedne od') izgleda kao zadnji shit :)
A sad na neozbiljne teme.
Upravo gledam brdo uplatnica za platiti. Jučer sam preko neta platio svega par svojih računa, PBZ Net je malo šljakao a malo nije...baš me uplašio da mi nije provukao par transakcija viška pa sam odgodio plaćanje za danas :-)
Platio sam jučer:
- kaznu riječkog parkinga zaostalu još od ljeta (domaćica mi je rekla da joj tu nikad nisu naplatili pa sam na tom mjestu ostavio auto...valjda se ona sviđa 'malome od parkinga'...što ja znam :D )
- plaćanje po opomeni za internet usluge
Nakon toga sam htio nazvat frenda kad li mi mob kaže: "Broj zabranjen!"
Krenem poslat SMS - "slanje neuspjelo"!
Isključili mi mobitel!!! Moje prvo isključenje u životu :))
Sjetim se da mi je prije deset dana stigla neka koverta sumnjivog sadržaja, pisalo je velikim slovima:
...T...Com.
Kako mi je koverta stigla istog dana kad i SMS poruka o iznosu rate, mislio sam da je to redovna rata pa nisam otvorio kovertu...otvorim sad kovertu a tamo piše:
Opomena zbog neplaćanja T-Mobile mjesečnih računa!
Alo alo, niste platli za 9. mjesec!!!
te:
Ne platite li ovo do 10. 11. malo ćemo Vam iskopčat mob da vidite kako je nama koji nemamo što jesti zbog takvih kao što ste Vi...Vi...nemamo riječi koje bi Vas opisale!
Šmrc...
:D
I tako ja fino opet na PBZ Net pa platio još jedan račun po opomeni za T-Mobile usluge...još samo moram otić u T-centar da tamo pošalju fax samima sebi i da mi možda već sutra uštekaju mob...šmrc...
:))
Sreća b(l)žja da imam još jedan i pol mob ;)
To je bilo jučer...danas se u meni skuplja gnjev pravednika...također izazvan mobom.
Promatram Zagrebparkingovu uplatnicu od 80 kn! Psujem im ovog momenta sve po spisku, srećom vi dragi moji to ne čujete pa ću i dalje ostati fini :-)
Bilo je ovako:
Parkirao sam se u centru grada, žurilo mi se pa sam odlučio platiti putem SMS-a.
Platio sam jedan sat tako, stigao na odredište i zadržao se tamo dulje pa sam utipkao SMS da platim i drugi sat parkinga.
Na mob mi je stiglo: "uplatili ste parkirališno mjesto za auto bla bla...molimo sačuvajte ovu poruku!" a meni sine da za prvo plaćanje nisam primio tu poruku!
Odjurim do auta a na brisačima uredno zatknuto 80 kuna kazne!!!!
PSMTR PSMTR PSMTR
Dal da platim to uopće? Mislim da budem...PSMTR PSMTR PSMTR PSMTR PSMTR PSMTR
Sad mi je lakše, izjadah vam se :D
Za kraj, želio bih vam skrenuti pozornost na jednu ljupku mladu damu, Kobilino Zubalo.
Ona mene oduševljava svojim humorom, način na koji dočarava atmosferu meni je nenadmašan, jako sam se nasmijao čitajući taj njen zadnji post :)
Ne bi izašla sa tim tipom na kavu taman da umre od skorbuta, HAHAHAHAHA :)))))
Vaš Ddadd :-)
|
16.11.2005., srijeda
.Da vas pitam...
.
Da znate baš sve što se na svijetu zbiva, gdje bi ste našli sreću?
Nemojte mi reći da onaj koji zna sve ne može biti sretan. Znanje svega što je bilo, što će biti i što jest ne zvuči primamljivo ali mislim da niti jedna okolnost ne može niti smije utjecati na čovjekovo unutarnje osjećanje.
Razumijem da vam ne bi bilo drago da hodate ulicom i znate da ćete sresti frendicu, da će se njoj jako žuriti i da neće htjeti da joj vidite prišt na čelu pa ćete se zato samo pozdraviti a ona će projuriti...
Razumijem da sa takvim znanjem ne biste više mogli uživati u tajnama, spletkama i u čitanje knjiga...zašto čitati knjigu kad znate svako slovo u toj knjizi...
Razumijem i da ne želite znati sve što vaš partner pomisli...gdje je tu romantika i ćar...
Ono što ja pitam vas - ima li sve to skupa veze sa srećom?
Za mene je prava sreća hodati šumom, osjetiti miris bagrema, vidjeti lijepi cvijet ili ptičicu koja hrani svoje malu goluždravu djecu.
Meni je sreća kad mi moj pas donese golišavu ptičicu ispalu iz gnijezda, kad mu ja uzmem tu pticu i hranim je čitavo ljeto na kapaljku a onda od nje ispadne predivna, pitoma i vrlo privržena ptica...
Želim reći, sreća je sada - nju ne trebamo pamtiti ili očekivati, nju ne možemo doživjeti sutra, uvijek je doživljavamo u onom trenutku kad se dogodi. Zašto je čekati?
Francuzi su u mnogočemu mudar narod, imaju i jednu poslovicu:
Ako želiš biti sretan - budi sretan!
Sreću treba znati davati... Bridge, carica, meni je davala sreću svojim postovima i komentarima...i potaknula je 'nagradnu igru' na blogu.
Svatko dobiva. Vi uplatite pet kuna i dobijete sreću jer ste usrećili djecu sa posebnim potrebama. I popili ste kavu manje...dakle, sretni ste jer ste zdraviji :-D
Ovog trenutka sam baš jako sretan! :-)
Voli vas Ddadd :)
|
14.11.2005., ponedjeljak
.Ddaddraga...konačni izazov :D
.
Dragi moji, sinoć u sitne sate imao sam jedan zanimljiv razgovor sa dragom.
Malena je rekla:
"Ddadd, ti si meni tako super."
"Zašto?" upitah ja.
"Tako si pažljiv prema meni iako sam ja skroz zmrdovana."
"Nisi ti zmrdovana, ti si samo bedasta." rekoh ja.
Na to se draga počela smijati ko bedasta :-)
"Smijem li ja taj razgovor objaviti na blogu?" upita ona.
"Naravno da smiješ." velim ja.
E, pa da vam velim u čemu je kvaka - draga me svaki drugi dan pita "smijem li ja to objaviti na blogu" a ja svaki drugi dan kažem "smiješ" pa se ništa ne desi!
Dakle...ovo sam objavio ja a ti se draga moja snađi, HAHAHAHAHA :)))))
Mislim da je vrijeme za novu priču, ovih dana samo što ne prokulja iz mene...iako mi se čini da je previše složena za moje trenutne kapacitete i moje ograničeno slobodno vrijeme...priča o čovjeku koji je znao sve...
Voli vas Ddadd
|
12.11.2005., subota
.Što je ovo?
.
Tko zna što je na slici?
Imate triput pravo pogađati, tko ne pogodi mora za kaznu mrdnut uhom :D
Vaš Ddadd :)
Update :)
Narafski da je to ultrazvuk...maznuo sam maminu "okruglu kazetu" i presnimio bitmape sa te diskete.
Izrezao sam slova i oznake (ipak je to tajna) i objavio da vam pokažem malo unutrašnjosti (ako slučajno niste kupili 'Geo' :D ).
|
11.11.2005., petak
.U Istanbulu u Italiji :)
.
Pozdrav svima, pričala mi majka ovu priču:
Relativno nedavno u Dalmaciji ljudi su još vjerovali u vještice. U selu moje majke tako je živjela jedna sirota žena, zvali su je Čekra. Živjela je sama, nije imala djece ni muža, a u selu su neki plašljiviji pričali da je vještica.
Jednom u gluho doba noći Čekra je morala na wc, a nije joj se dalo preko dvorišta skroz daleko do poljskog wc-a pa je odučila nuždu obaviti na gnoju iza kuće mog djeda. Krenula je ona tamo i čučnula, a dok je išla tamo uočio ju je seljanin koji je stalno motrio na Čekru jer je bio uvjeren da je ona vještica. Čim je Čekra čučnula on je slavodobitno dojurio do nje i viknuo joj:
"Sad sam te ulovio vještice! Priznaj Čekra, di si bila?!"
Naravno, Čekra nije očekivala da će je netko zaskočiti dok kenja na gnojištu u sitne sate i jako se prepala :)
Onako u panici povikala je:
"U Istanbulu, u Italiji!"
Čuo to moj djed koji je zbog buke izjurio vani. Veli on čovjeku:
"Gospe ti, pusti ženu na miru, vidiš da jadna ne zna ni di je Istanbul! Najbolje da je još i vještica, odi spavat doma!"
I tako je moj dida spasio Čekru te večeri...baš nekako mislim da se vještica odlično snašla i nasamarila mi didu, hehehehe :)
:-DDD
Vaš Ddadd
:)
|
10.11.2005., četvrtak
.Okrugla kazeta :)
.
Pitate me dal majka piše blog. Ne, i pokušat ću vam objasniti zašto :D
Dakle, pili smo jednom kavicu i razgovarali, priča mi kako uskoro ide na utlrazvuk...
"Znaš, super mi je što mi tamo sve obave na jednom mjestu, ne moram ići po bolnicama...a onda mi daju ono, znaš ono, ono okruglo?!"
"Ne znam koje okruglo" velim ja.
"Ma, onu okruglu kazetu, kako ne znaš, pa ti se baviš kompjutorima!"
"Aaa, na disketu misliš! Pa nije ti disketa okrugla, ona ti je kvadrat!"
"Ne, okrugla je, nemoj me zezati!" veli mi majka.
"Četvrtasta je." velim ja.
"E sad ćeš vidjeti" slavodobitno će ona i uzme fascikl sa nalazima. Kopa...kopa i izvuče disketu!
"Vidi, fakat je četvrtasta!" reče kiselo :D
Hahahahaaha :)))))
PS:
Da ne mislite kako je bedasta, majka je jedina osoba za koju znam da joj je windows help nečemu poslužio...
Bio sam na putovanju u Dubrovniku a ona je primjetila da mi je komp ostao upaljen.
Nikad prije u životu nije držala miša u ruci ali je počela nešto petljati, valjda je stisnula start i ugledala "help". Napominjem da nije baš pretjerano jaka sa engleskim...
Počne ona čitat help i prateći upute ugasi mi komp bez greške!
Strah me jedino, zamislite što bi bilo da je umjesto 'help' prvo uočila 'format'...LOL!
Vaš Ddadd :D
|
09.11.2005., srijeda
.Nešto totalno ludo :-D
.
Ovo sam najdraži moji upravo dobio na mail :)
Nadam se da google ovo neće tako brzo ispraviti :D
1. Idi na www.google.com
2. Upiši pojam : failure (tj, u prijevodu; totalni promađaj, neuspjeh)
3. Umjesto search pritisni : I'm feeling lucky
Nemojte pregledavati samo HR stranice, nego sve...
|
.Lošmentana
.
Evo dragi moji, u sklopu mog internog projekta tesanja figure igram jednom do dvaput tjedno jednu igru. Puno se trči i skače...a da vam ne bude prejednostavno smislio sam zagonetku.
Dakle, kad bi preveli ime te igre sa engleskog dobili bi smo da se ta igra na hrvatskom zove:
LOŠMENTANA
Pa da vas vidim :))))
PS: ako netko zna nek napiše samo ZNAM, da ne kvari 'užitak' rješavanja ostalima :)
Vjerovat ću mu na riječ :-))))
Vaš Ddadd :-)
|
08.11.2005., utorak
.Četkica, za zube, ne za wc školjku
.
Trill je opet pogodila o čemu ću pisati...pa evo :))
Prenoćila jednom jedna moja draga, ako ne prvi put a ono neki od prvih puta kod mene.
Sljedeće jutro se probudim, draga je već budna i tam nešto sjedi i gleda kroz prozor...a ja krenem oprati zube. Uzmem četkicu i skužim da je vlažna!
Bilo mi je to sumnjivo, draga je donijela svoju četkicu, nije valjda toliko zaljubljena pa da i zube mora prati mojom četkicom!?
Prilazim ja njoj..stavljam pastu za zube...ona i dalje nešto gleda kroz prozor...
"Hej, draga, zašto mi je četkica vlažna?" (Svi vi sa perverznim mislima...prešaltajte se, ovo je nevina priča! :D :)
Draga me očajno pogleda i veli:
"Upala mi je u wc školjku! Joj kako sam bila tužna ali oprala sam je jako dobro, zbilja sam je oprala!"
"Super, vjerujem ti da si ju dobro oprala!" velim ja i stavim četkicu u usta...skoro da nisam osjetio razliku :-DDD
:-)
vaš Ddadd
|
07.11.2005., ponedjeljak
.Spavanje...i mamin biser :)
.
Definitivno sam skuzio da nisam Nikola Tesla :D
Daklem, spavati sveukupno 20tak sati u sedam dana...nemojte to pokušavati kod kuće!
Jučer sam definitivno zatrokirao, danas je malo bolje, troknuo sam samo jednom :)
Znate li kad sam jedno jutro došao u kupatilo i nije mi bilo četkice za zube!
Pregledam ja sve, da je netko nije premjestio nekamo ali zbilja je nema...
Odem do majke i sa smješkom je upitam: "Znaš li kako mi je nestala četkica za zube?"
"Pojma nemam" odgovori mi majka. Pritom je malo čudno gledala u pod.
"Sreća da imam novu, rezervnu. Idem je otpakirati."
"Ddadd!" vikne majka.
"Molim?" velim ja.
"Stavljaj čašu sa četkicom iznad veš mašine, nemoj je stavljati na ormarić iznad wc školjke, mogla bi nekom upasti tamo!"
Hehehehe :-D
|
01.11.2005., utorak
.Šum mora...
.
Pričam sa dragom na telefon, baš nam je bilo lijepo kad li odjednom ona meni veli "Slušaj ovo!".
Slušam ja, trudim se, jest da u zadnje vrijeme čujem slabije no ikad, ali ovo je zaista bila potpuna tišina.
"Jesli li čuo?"
"Ništa nisam čuo."
"Dobro!" veli ona i krene pričat o nečemu drugom.
"Hej, čekaj, a što sam trebao čuti?!"
"Školjka šumi." reče milo moje drago :)
Smijao sam se kao malo dijete.
"Ne šumi školjka...to tebi žilice u uhu šume, nema šuma mora u školjkama!" rekoh.
"Nije...školjka šumi." tužno će ona.
Znao sam da zna da govorim istinu i osjećao sam se tužno...ko da sam dobio zadatak da joj kažem da ne postoji Djed Mraz.
"Šteta...a ja sam mislila da čujem more..." reče ona.
Često samog sebe zapitam u vezi nekih očitih stvari: "Znam li ja kako to zaista funkcionira?"
Obično se tada iznenadim :)
Kako je ponekad ljepše ne znati neke stvari...tada nas mašta nosi daleko jer nam znanje nije granica...
Voli vas Ddadd
|
|
