Da znate baš sve što se na svijetu zbiva, gdje bi ste našli sreću?
Nemojte mi reći da onaj koji zna sve ne može biti sretan. Znanje svega što je bilo, što će biti i što jest ne zvuči primamljivo ali mislim da niti jedna okolnost ne može niti smije utjecati na čovjekovo unutarnje osjećanje.
Razumijem da vam ne bi bilo drago da hodate ulicom i znate da ćete sresti frendicu, da će se njoj jako žuriti i da neće htjeti da joj vidite prišt na čelu pa ćete se zato samo pozdraviti a ona će projuriti...
Razumijem da sa takvim znanjem ne biste više mogli uživati u tajnama, spletkama i u čitanje knjiga...zašto čitati knjigu kad znate svako slovo u toj knjizi...
Razumijem i da ne želite znati sve što vaš partner pomisli...gdje je tu romantika i ćar...
Ono što ja pitam vas - ima li sve to skupa veze sa srećom?
Za mene je prava sreća hodati šumom, osjetiti miris bagrema, vidjeti lijepi cvijet ili ptičicu koja hrani svoje malu goluždravu djecu.
Meni je sreća kad mi moj pas donese golišavu ptičicu ispalu iz gnijezda, kad mu ja uzmem tu pticu i hranim je čitavo ljeto na kapaljku a onda od nje ispadne predivna, pitoma i vrlo privržena ptica...
Želim reći, sreća je sada - nju ne trebamo pamtiti ili očekivati, nju ne možemo doživjeti sutra, uvijek je doživljavamo u onom trenutku kad se dogodi. Zašto je čekati?
Francuzi su u mnogočemu mudar narod, imaju i jednu poslovicu:
Ako želiš biti sretan - budi sretan!