....
Da sam svemoguć... poželio bi da neke stvari nisu prolazne, kao prijateljstvo recimo, ljubav, ili rok trajanja ribljih konzervi...
by Johnny
by Johnny
Pitali su me koliko ga volim i odgovor bi uvijek bio najviše na svijetu. I stvarno ga jesam toliko voljela. Nije bilo te stvari koju ne bi učinila za njega, nije bilo te osobe koju ne bi izradila radi njega.. i nekako mi se danas čini da je i on osjećao isto. Ali tada.. Često sam sumnjala, zapitkivala ga jel me stvarno voli i jesam li mu ja zaista najvažnija. Danas pretpostavljam da ni i ja nisam mogla vjerovati u toliko sreću. I vjerojatno mu se ta moja nesigurnost i nije toliko svidjela. Upoznao me je kao jaku, sigurnu i čak pomalo arogantnu. Gledala sam ljude direktno u oči i nikad nisam ni posumnjala u ono što činim. Vjerovala sam da sve što radim radim ispravno. Čak i kad sam činila pogreške. Takva sam mu se svidjela. Ovo što sam postala.. ovo što sam postala nisam ja. I on je kriv za to.“ pričala mi je- „Izgleda da mu se ovakva ja ne sviđam“
Šutjela sam. Nisam poznavala ni nju ni njega. Nju sam upoznala prije dva sata i očito je imala potrebu da bilo kome ispriča svoj jad.
„Ali kako znaš da mu se ne sviđaš. Možda si opet samo previše kritična. Možda je potrebno da imaš samo malo više vjere u sebe. Ako ništa glumi za početak da znaš da te voli.. da mu vjeruješ, i da osjetiš…
„Ostavio me“ presjekla je moj pokušaj da ju ohrabrim.
Bilo mi je neugodno. Jako. Što išta rekoh pomislila sam u sebi. Besmisleno mi je bilo da je zagrlim, mislim na kraju krajeva i ne poznajem mu toliko dobro. Ona je tek prijateljica moje poznanice i spletom sretnih ili ne okolnosti samo se upoznale, sjele na kavu i počele pričati.
„Nemoj da ti bude neugodno“ rekla je „Zaslužila sam. One je volio onu mene koju je upoznao prije par godina. On je ostao meni vjeran. Ali nažalost ja nisam ostala vjerna sama sebi. Ja sam ta koja se iznevjerila i koja.. ma da si me bar prije upoznala. Vidjela bi razliku. Jako sam se promijenila, ali ponekad mislim da je tako moralo biti. Mislim nisu sve promjene loše, niti su sve moje promjene bile loše.. al su jednostavno bile drugačije. Značajno drugačije od onog što sam bila u početku. Danas kad se osvrnem vidim to.“
Opet sam šutjela. Više ne iz straha da ću nešto pogrešno reći, nego.. jednostavno me bacila u razmišljanje. Ona to nije znala. Vjerojatno je mislila da mi je neugodno i odlučila promijeniti temu.
Ostatak dana proveli smo u puno veselijem tonu. Nismo više spominjali nju, ni njega.. pričali smo o poslu, smijali se šefovima, o zajedničkoj prijateljici..
Vraćajući se kući razmišljala sam o onome o čemu je pričala. On je nju volio onakvu kakvu ju je upoznao prije par godina. Novu nju nije volio, nije mu se sviđala.. ali svi se mi mijenjamo. To je tako normalno. Kako je onda moguće da dvoje ljudi koji zajedno idu kroz život, koji prolaze kroz iste dileme i probleme, koji imaju iste radosti.. kako je moguće da se takvi dvoje ljudi promjeni u dva različita pravca. Kako onda znati da je uzimam uzimam i da nije uzimam pod uvjetom da.. kako znati koliki je rok ljubavi.. kako živjeti a da nisi sigurna ni u ono za što si spreman dati život..
22.07.2007. u 08:43 | 1 Komentara | Print | # | ^
