mame znaju
danas mi je mama rekla da konačno izgledam sretno
-da mama, osjećam miris promjene, miris nečeg novog u zraku..
kad prije dođe opet 14.2. :)
Mrzim pisati postove pred ovo Valentinovo. Svi nešto u fazonu ko oni sretni, zaljubljeni.. šta ti ja znam. A ja opet solo za valentinovo. Al zato na ljeto kad svi briju i flertuju ja u nekoj vezi. Uvijek naopaka :)
Kupila sam crvene tange i poklonila ih sama sebi. Mada mislim da se to kupuje za doček nove.. Evo zbunjeno se češkam iza uha :)
Nije da sam ja jedna od ovih IN koji furaju furku (vidi mi izraza) da mrze Valentinovo. Ne mrzim ga al jebga nekako se previše sve to napuhalo. Bože moj ko i sve ostalo. A možda je za ovakav moj stav kriv horoskop (svi su krivi osim mene :)))
Teško je na ovce gledati kao na ženska bića, više kao na muške ortake u ženskom tijelu sa kojima je moguće imati seks bez preispitivanja svoje heteroseksualnosti. Nemaju nijednu osobinu koju normalan muškarac traži. Nemaju nježnosti, previše su sebične i napadne, ne koriste mozak, ne posjeduju emocionalnu inteligenciju, ne prepuštaju se niti prate partnera (da, to uglavnom jesu osobine normalnih muškaraca). Završe sa kretenom u zivotu jer je njihov izbor partnera ogavan i poslje se obavezno čude kada su varane ili ostavljene. Sve u svemu, treba im veoma mnogo vremena da shvate stvari, ako se to ikada desi...
Ništa, dragi moje blogeri, volite se (po mogućnosti ne samo na Valentinovo), a ja odo učit.
:D
edit:ima nade za mene bar mi je slika romantična 13.02.2006. u 15:16 | 11 Komentara | Print | # | ^
ova noć
Ponovo se vraća prošlost. Isprepliće se sa sadašnjošću. Toliko je stvarna da ne znam u kojem sam filmu. Šta je plod moje mašte, a šta se stvarno događa. Vrištala bi ali nemam glasa. Milion sumnji. Milion istina. Još više laži. Gubim se u svemu tome. Čiji je osmijeh iskren? Koga suze bole? Ne znam. Ne vjerujem sebi. Ne vjerujem ni njima. Želim pobjeći. Na otok. Samo svoj. Bi li tada uspjela srediti zbrku. Imaju tako jeftine i plastične maske na licima. Smiju se da mi napakoste. Ljube me, a htjeli bi me gaziti. Uživaju u mom neuspjehu. Boje se moje snage. Svi oko mene. Gdje se sakrila iskrenost? Gdje je pobjegao prijatelj?
Glava je puna sumnji, loših misli. Tijelo osjeća negativne vibracije. Neću ponovo. Nemam snage. Ne opet..
Trebam preživjeti ovu noć. Ujutru ću se smijati svojim sumnjama. Stidjeti ću se svog poraza. Sutra će mi biti dragi svi oni koji večeras nisu. Ali kako zatvoriti oči? Kako preživjeti noć? Kako kad se zbrkalo toliko toga. Prošlost, sadašnjost, prošlost, sadašnjost.. gdje je kraj svemu ovome. Jesam li zaglavila u začaranom krugu podlosti? Ja je nemam toliko u sebi da bi se borila s vama. Nisam takva. To nije moja igra, to nisu moja pravila, to nije u mom stilu. Ne mogu.
Uživajte ja sam večeras doživjela poraz. Jesam, priznajem! Ali sutra. Sutra ću biti još jača, još snažnija, još ustrajnija. Bit ću vam još veća prijetnja. Još ćete me više prezirati. Sutra ću se još iskrenije smijati, još više zračiti. Još će se više pogleda lijepiti za mene, dobivat ću komplimenata više nego ikad.. samo treba preživjeti noć.
Čestitam dobili ste bitku. Jednu! Drugu vam neću predati.
Sreću nosi neki poštar jako spor...
Neka... Samo ovu noć da izguram...
Sutra ću već naći dobar izgovor...
04.02.2006. u 01:51 | 19 Komentara | Print | # | ^
