(pre)savršena za njega..
u stanovnicima nekih drugih svetova - gde je naš?
Mičem usnama bez glasa dok pada zaborava plašt...
Ćutim jer znam da znaš. Uvek si znala i uvek znaš! Ti...
by Marchelo
Slušala sam sve savjete ovog svijeta. Pazila kad bi drugi pričali gdje su pogriješili u svojoj vezi ili pak što je ono što su dobro uradili. Naučila pokazivati osjećaje. Bila ranjiva i naivno iskrena prema njemu poput malog djeteta. Istovremeno jaka poput tvrđave. Slušala sam srce i nisam igrala igrice. Bila puna razumijevanja i opravdanja za njega. U svakom trenu spremna pomoći i razgovarati o svemu što ga muči. Stalno držala tu neku napetu sexy nit između nas. Uređivala se samo za njega. Češljala kosu baš onako kako on voli. Smišljala iznova kako ga iznenaditi. Oblačila one majice u kojima sam mu bila izluđujuće sexy. Davala mu slobode koliko je god želio i istovremeno mu pokazivala koliko ga želim kraj sebe. Družila se sa svim njegovim prijateljima. Čak i onima manje dragima. Pila kave s njegovom mamom i nadasve zavoljela tu ženu. Prihvatila njegove mane i primjećivala samo vrline. Uspjela u svemu tome ostati samo svoja, ona koju je zavolio prvog dana. Vidjela jedino njega u masi ljudi. Bila spremna na sve ustupke ovog svijeta. I još uvijek sam… Al' zašto onda imam osjećaj da sam negdje dobro zeznula stvar?
23.04.2008. u 20:55 | 4 Komentara | Print | # | ^
mama volim te
Bojala sam se. Tako sam se bojala sinoć. Šta ako se ne vrati. Šta ako nije obični virus. Še bi je bez veze zadržali u bolnici. Šta ako ostanem bez svoje mame. Zagrlila sam ga i ponavljala mu ta pitanja. I tresla se. poljubio me u sljepočnicu i rekao "Ma daj ne budi blesava. Mama će biti dobro. Vidjet ćeš." Grlio me dugo. U mislima. U stvarnosti je bio daleko. Nisam ga mogla zagliti. Bila sam sama. I ne znam da sam ikad osjetila toliku prazninu kako kad je tata došao u stan i rekao da je mama u bolnici.
Zovnula sam ga. Trebalo mi je da čujemo tako dragi glas. Bolje nego zovnuti njega, bilo bi zovnuti mamu ali nisam ju htijela rasplakati. Nisam joj htijela.. Htijela sam ju poštedjeti svojih sumnji. Njoj sad treba nada. Vjera.Ttreba joj čvrsta obitelj. Zato sam zovnula njega. On je moja tajna obitelj. U srcu ga osjećam kako obitelj. Slušao je sve što sam pričala. Tješio me. Rekao da sam budalasta. Dugo je pričao sa mnom. Osjećala sam se puno bolje. Jedva sam čekala jutro da ju vidim. Da se uvjerim da je dobro.
Moja mama je najjača osoba koju ja znam. Nikad nije bila bolesna. Jednostavno nije imala vremena za to. Uvijek je gurala sve probleme od sebe. I stalno se smijala. Često mi govori da sam ja ista ona. Za sve dobra osim za sebe. Moja mama. Ta žena, ta neustrašljiva žena je počela slabiti.Ttek sam sinoć shvatila da moja mama nije više tako mlada. Tako poletna. Iako i dalje prati modu moja mama je ušla u šesto desetljeće. Iako i dalje radi 12 sati dnevno moja mama stari. Lagano postaje nemoćna. A ja ne mogu ništa. Mogu samo biti tu kraj nje i moliti se da će sve biti dobro. Da opet pobjediti kao i sve do sada. Moja mama.
Sjedile smo u dnevnom boravku prije par dana i gledale televiziju. Pitala me gdje je on. Odgovorila sam joj. Pogledala me i pitala
"Jako ga voliš?" nasmijala sam se i potvrdila.
"Znam" rekla je
"Vidi se to. Dobar je on. Čini mi se da i on tebe jako voli" opet sam se morala nasmijati
"Čini se" rekla sam.
...
Tako je divno držati te za ruku. Kao da živim neki novi život od kad te znam. Sve je puno lakše. Znaš, izgledaš nestvarno dok stojiš tu pokraj mene. Kažeš ja sam tvoje sunce. Bedasto mi uvjeravaš da me voliš. A ja ti šatro ne vjerujem samo da bi me i dalje uvjeravo. Jer tako divno sjaje tvoje oči dok mi šapućeš koliko ti značim. 15.04.2008. u 20:50 | 0 Komentara | Print | # | ^
