2005-a iza nas
Ah dragi moji, bliži nam se kraj još jedne godine. Zar već?? Al eto, vrijeme je tu da teče. Htjela sam napisati jedan detaljan rezime ove 2005 godine ali iskreno ne znam odakle bi počela. Da li bi po mjesecima, po važnosti događaja il po čemu već. Pokušat ću napisati nešto, znam da sam pola toga i pozaboravljala, ako ništa zaboravila sam kako sam se osjećala tada. Al svejedno pokušajmo.
Krenimo s ljubavi! Tog davnog siječanja prekinula sam s tadašnjim dečkom. Nakon više od godine dana hodanja. Ako ćemo iskreno nismo ni bili jedno za drugo. I onda je kao i nakon svakog prekida slijedio period kad sam samo htjela biti sama. Kad sam samo izlazila s curama, partijala i upoznavala ljude. Nitko nije baš previše privukao moju pažnju. Bilo ih je iz različitih krajeva, s različitom spikom. Al sve je to bilo previše šuplje. Il se meni nije dalo. Nije bitno. U ovoj 2005 sam definitivno raskrstila sa zelenookim. Mislim, iskreno davno smo mi raskrstili, ali ona jedna njegova poruka u kasne sate bila je točka na i. Sve mi je rekao u toj jednoj rečenici. On se ne želi vraćati više na to. Od tada mi ne postojimo jedno za drugo. Tužno. Jedna od najtužnijih stvari iz 2005. Nakon što je zelenooki zatvorio sva moguća vrata i nije ostavio niti jedna da se može vratiti upoznala sam 'eroja. Pala sam na njegovu otvorenost. Na skoro pa bezobraznu drskost. Po tome bio tako drugačiji od svih. Toliko zabavan, toliko svoj. Možda čak i previše svoj. Danas više nisam s njim. Stajali smo na kiši i svak je krenuo svojim putem. U nešto novo, u nešto drugačije, u nešto, ne znam šta.. Bilo je lijepo s njim. Bez obzira šta on sad mislio o meni, meni je drago da sam ga na tom partiju upoznala. Da me je zovnuo tog dalekog svibnja. On je definitivno obilježio ovu godinu.
Jedan od boljih poteza prošle godine je bio AIESEC. Otvorio mi je vidike, proširio horizonte, stavio ogromne izazove pred mene. Danas vodim tim od 20 ljudi i pokušavam podignuti AIESEC Mostara iz pepela. To mi je cilj za narednu godinu. Obećala sam sebi da ću ovu završnu godinu faksa (da upisala sam četvrtu :)) posvetiti tome. Ma bit ćemo mi najjači! Kad već spominjem AIESEC moram se prisjetiti EXYU konferencije i MMS-a. EXYU je održan u travnju, tamo negdje oko mog rođendana. To je seminar na kojem sudjeluju svi članovi AIESEC-a iz zemalja bivše Yuge. Zamislite tri dana s 50ak mladih ljudi na jednom mjestu. Radimo ko crnci cijele dane, navečer samo partijamo. Upoznala sam toliko genijalnih ljudi koje nikad ne bih upoznala da nije bilo AIESEC-a. Toliko toga naučila. AIESEC fala ti na tome. A prije mjesec dana održan je MMS na jahorini. Trebam li naglašavati da je i tu genijalno bilo. Mislim da ne trebam. Opet novi ljudi, opet rad i rad i opet partijana. Bila sam u ovoj godini na toliko partija, na toliko različitih mjesta ali AIESEC partiji su nešto što morate doživjeti.
Ono što me stvarno razočaralo u ovoj godini su prijatelji. Istina je da sam upoznala toliko super ljudi, skinula prašinu s nekih starih zaboravljenih prijateljstava al razočarali su me pravi prijatelji. Osoba za koju sam stvarno bila spremna staviti ruku u vatru. Boli to užasno! Imali smo za Božić večer iskrenosti. Juda nam je sve priznao. Toliko je još drugi stvari isplivalo na površinu, toliko je suza bilo.. svega.. Kako dalje ne znam.
A sad ono što ne mogu ubaciti niti u jednu kategoriju. Balašević! Njegov koncert u Mostaru i sad mi izmami osmijeh kad se sjetim. Balaš fala ti što si bio naš gost.
Mislim, nemoguće je cijelu godinu prepričati al evo sad kad sam napisala kakav takav rezime, mogu reći da u 2006. ulazim emocionalno prazna, ispijena. Ovaj 12i mjesec je bio toliko težak i toliko pun preokreta da jednostavno nemam riječi. Ali ipak znam da u 2006 krećem iz početka, možda jesam prazna ali bar nema negativnih emocija.
Donijela sam svoju novogodišnju odluku (po prvi put u životu). Odlučila sam da ću u ovoj godini biti puno iskrenija prema samoj sebi i da ću se, svaki put kad ne znam šta raditi, ponašati onako kako mi srce kaže. Držite mi fige da to ne bude samo još jedna uludo zaželjela novogodišnja želja.
Eto dragi moji blogeri sretan vam svima Božić (znam da kasnim) i naravno 2006 godina. Za one kojima je ova godina bila loša želim da okrenu novu stranicu. Sad je pravo vrijeme za to! A ovim drugim sretnicima koji su imali dobru 2005 godinu, želim da 2006 bude još bolja.
I kad nazdravljali tamo sa subote na nedjelju nazdravite jednom za mene. Tražim samo zdravicu sa tri slova: ŽŠO (živjela, ševila, oduševila)
:)
