Come to the dark side, we have Draco...

Ležala sam u muškoj Ravenclawskoj spavaonici i pušila Royceve cigarete. Svoj Lucky Strike sam odavno završila budući da sam 7 sati provela kod Ravenclawa. Aya je ležala pored mene i čitala neku Kingovu knjigu. Lucas i Royce su izašli prije 10-ak minuta uz brzo: “Vraćamo se za par minuta.” Nismo se ni trudile dokučiti kud su nestali.

“Aya, kaj mi radimo tu? Ovi blesani su otišli.” pitala sam štapićem oblikujući dim cigarete u savršen tamni znamen.
“Pa rekli su da se brzo vraćaju.” odgovorila je pogleda zaljepljenog za knjigu.
“A valjda...” rekla sam i potegnula još jedan dim.
“Ta-dam!” vrata spavaonice naglo su se otvorila, a Lucas i Royce su ušli noseći dvije zdjelice. Moj zbunjeni izraz lica naglo se pretvorio u oduševljenje kad sam vidjela da mi Royce nosi sladoled od karamele prekriven vrućim borovnicama. Ayina zdjelica izgledala je drugačije. Lagana voćna salata. Nasmijala sam se. S Royceom i Lucasom smo se družile mjesec dana, a već su znali što nas razveseljava.
“Thanks guys.” veselo je rekla Aya i napokon odvojila pogled od knjige.
Par minuta i zdjelicu sladoleda kasnije, pored mene više nije ležala Aya nego Royce, a njegova ruka je bila pod mojom majicom. Sekundu kasnije smijala sam se kao luda.
“Royce!! Nemoj me škakljati!” vrištala sam.
“Simmy. Nisi ti nekaj zaboravila?” čula sam Ayin glas.
“Kaj? FUCK!!!” nabrzinu sam pokupila svoje stvari i izjurila iz spavaonice ostavljajući zbunjenog Roycea iza sebe.

* * * * *

“Sorry, sorry, sorry!!” ispričavala sam se na smušeno oblačeći metlobojsku pelerinu.
“Pa dobro Simbellmyne, moraš ti baš svaki put kasniti?” Draco nije baš bio dobre volje.
“Simbellmyne? Zoveš me Simbellmyne?” šokirano sam stala s naopako obučenom pelerinom.
“Joj, što si smotana.” kroz smijeh je rekao i popeo se na metlu.
Samo sam se nacerila.
“Ajde sad se požuri. I ima da danas braniš ko nikad u životu. Ovaj trening moramo savršeno odraditi.”
Nespretno sam sjela na metlu i poletjela. Vjetar u kosi brzo mi je vratio reflekse. Obranila sam svaki pokušaj gola.
“Come on!! Idemo Draco. Gladna sam.” požurivala sam svojeg best frenda. Nisam jela ništa skoro cijeli dan, a vrijeme večere se bližilo kraju.
“Evo, evo.” ubrzao je korak.
Kad smo ušli u Veliku dvoranu bila je prepuna. Kao i svaki put kad sam ušla pogledom sam prošle preko stolova. Pogled mi se zaustavio na Gryffindorskom stolu. Točnije rečeno na kuštravoj plavoj kosi.
Alexis.
Sekundu kasnije vidjela sam dobro poznato i drago mi lice. Max je sjedio u društvu svoje sestre i njezinih prijateljica, ali mu je pogled bio usmjeren prema Slytherinskom stolu. Nije baš izgledao sretno.
“E Draco, idem do Maxa. Dođem brzo.” dobacila sam Dracu i uputila se prema Maxu.
Prolazak pored Gryffindora je bio popraćen uvredama i dobacivanjem, ali nisam obraćala pozornost.
“Ej, honey!” doviknula sam kad sam se približila Maxu. Okrenuo se, a usne su mu se razvukle u vragolast osmjeh. Došla sam do njega i sjela mu u krilo, a on mi je zauzvrat poklonio dug poljubac.
“Bljak.” čula sam Dorin glas, i osjetila ljubomorne poglede njezinih frendica. Max ju je prijekorno pogledao, a ona je samo nešto promumljala.
“Ej. Lily.” glupavo sam se nasmješila. Sad sam ja zaradila prijekoran Maxov pogled, ali nakon par riječi koje sam mu šapnula, nije više razmišljao o svojoj sestri. Ruke su mu postale nestašene, a ja sam se samo nasmijala.
“Strpi se još malo.” šapnula sam mu i poljubila ga. Kad sam se odvojila od njega vidjela sam crtež na stolu. Dosta lijep, ali vidjelo se da osoba koja ga je nacrtala nema baš iskustva. Prikazivao je Hebridskog Crnog Zmaja.
“Fali strelica na kraju repa. I kresta nije tak tupa.” nisam propustila komentirati.
Čula sam promrmljanu psovku, a onda i vidjela Dorinu frendicu kako brzo uzima crtež i gužva ga.
“A nije tak ružan. Da ja bacam svoje crteže koji su na toj razini morala bi baciti sve kaj nacrtala na prvoj godini.” podrugljivo sam rekla, još jednom poljubila Maxa i krenula prema Slytherinskom stolu.
“Kurva!” čula sam Dorin glas. “Vara te s pola škole! Ma šta pola! S cijelom školom!”
Okrenula sam se da bi vidjela Maxovu rekaciju i vidjela sam ono što sam željela. Max je samo odmahnuo rukom.
“Zna Max za Roycea?” pitala me Ash kad sam došla do Slytherina.
“Zna da ga varam. Ali to nije niš novo.” ležerno sam odgovorila i uzela 2 kroasana i komad dinje.
“Lucy nadam se da si spremna za party danas.” promjenila je temu Stella.
“Ljudi stvarno niste trebali.” rekla je.
“Pa nemaš svaki dan 17. rođendan!” sad se javila Aya.
“Idemo mi polako? Rekli smo da party počinje u 9, a već je prošlo 8.” Ash je ustala od stola.
“Aha, idemo.” popila sam gutljaj soka i krenula prema društvenoj.
Usput sam svratila do Gryffindorskog stola i rekla Maxu da dođe za pola sata pred našu društvenu. Nije izgledao baš oduševljeno, ali šta se mora nije teško.

* * * * *

Izašla sam iz spavaonice nakon 25 minuta. Na sebi sam imala kombinaciju koja se sastojala od crnog korzeta i otrovno zelene lepršave suknje. I naravno, šešira i marti.
“Šuti Ozzy!” rekla sam, a on je razočarano zatvorio usta.
“Ali...” pokušao se izboriti za svoje pravo na komentar.
“Šuti.” opet sam ga prekinula i otišla po Maxa. Izašla sam iz društvene i vidjela Maxa naslonjenog na zid. U polumraku sam vidjela njegove oči i pogled koji mi je uputio. Osjetila sam trnce u svakom centimetru svog tijela. Približila sam mu se i uživala u tišini narušenoj samo zvukom vlastitih koraka. Došla sam do njega i naslonila se na zid. Nije ništa rekao samo mi je pružio joint koji je imao u ruci. Potegnula sam dim i izdahnula. Nisam se ni snašla, a on me strasno poljubio. Trnci koje sam osjećala su postali intenzivniji.
Naš “the moment” su prekinuli nečiji koraci. Nevoljko smo se odvojili i ušli u društvenu.
“Honey, idem samo do Lucy. Vratim se za sekundu.” rekla sam mu oponašajući dobru ženicu i poljubila ga. Nasmijao se i rekao da joj čestitam u njegovo ime. I on je oponašao dobrog mužića.
“Ljube!!!” zaderala sam se.

Lucy se okrenula. Izgledala je predivno. Slapovi njene duge crvene kose, njen mazni pogled, tijelo božice, lice anđela. Nosila je zelenu haljinu koja je bila u savršenom kontrastu s njenom kosom. Uspjela je zasjeniti i mene u korzetu, a to nije baš lako.

Nasmijala sam se i zagrlila ju.

flashback

Sjedili smo u vlaku. Naše veselo malo društvo se zabavljalo. Stella, Draco, Zabini, Ash, Aya i ja. Bili smo na putu u Hogwarts. 4. godina. Mladi i nadobudni. Vrata odjeljka su se otvorila, a mi smo vidjeli sestre. Ista tamno-crvena kosa, iste oči boje meda.
“Je slobodno ovdje?” sramežljivo nas je pitala starija.
“Aha. Koji ste dom? Koja godina? Ne izgledate mi poznato.” odgovorila sam i odmah počela ispitivati.
“Ehm, mi smo nove. Došle smo iz Beauxbatonsa. Ja ću na 4., a Natalie na 2. godinu. Inače ja sam Lucille McGregor.” nespretno je rekla.
“McGregor? To baš ne zvuči francuski.” prokomentirala je Stella.
“Inače sam iz Škotske. Ali smo živjeli u Francuskoj od moje 7 godine.”
“Znači starci su ti išli u Hogwarts? Koji dom?” Ash je bil prva koja je pitala pitanje na koje smo svi htjeli čuti odgovor.
“Gryffindor.” tiho je odgovorila.
“A šteta. Baš si mi bila simpatična.” rekla sam i vratila se razgovoru s Dracom.

* * *
“A sad nakon razvrstavanja prvašića imamo dvije starije učenice koje treba razvrstati.” Dumbledore je rekao nakon što su se svi prvašići smjestili. Mi smo se svi okrenuli i nestrpljivo čekali.
“Lucille McGregor.”
Nespretno je dotrčala do Razredbenog Klobuka i stavila ga na glavu.
“SLYTHERIN!!”
Pljesak za našim stolom bio je zaglušujuć.
“Znala sam!!!” zaderala sam se dok je Lucy sramežljivo dolazila k nama.
“Natalie McGregor.”
Sad nam se u iščekivanju pridružila i Lucy.
“SLYTHERIN!!!”
Opet se prolomio zaglušujući pljesak.

/end of flashback