nedjelja, 30.09.2007.

Nameless band

Probudila sam se u Ravenclawskoj društvenoj. U Royceovom krevetu da budemo precizniji. Shvatila sam to jer je na krevet bila ogromna plišana žaba (ne pitajte). Pogledala sam oko sebe i shvatila da još svi spavaju. Pored mene je ležao Max. U susjednom krevetu su ležali Ramona i Zabini, a u onom do njih su bili Ash i Draco. Zijevnula sam. U sobi je bilo ledeno. Ustala sam iz kreveta i počela tražiti svoju haljinu. Našla sam Ramonine stvari, Maxove hlače i Zabinijevu majicu, ali ne i svoju haljinu. Još sam malo prekopala po stvarima, ali haljine nije bilo. Bar su mi marte bile na mjestu. Otišla sam do ormara i izvukla jednu od Roycevih košulja. Uzela sam marte i izašla u društvenu.

“Wow!” dobacio mi je Royce. Sjedio je do kamina i pio čaj.
“Ajd ne seri, može? I reci mi gdje je moja haljina.” bila sam lagano živčana jer u slučaju da ne nađem haljinu moram popriličan dio dvorca prehodati do Slytherinske društvene.
“Ne znam.” nevino se nasmiješio.
“MAX!!” viknula sam iz sveg glasa. Skoro sam umrla od smijeha kad je on sav pospan i oblačeći hlače došao u društvenu.
“Ha?” pitao me ne zainteresirano, a onda je shvatio da na sebi nemam ništa osim košulje. “Da ti možda ne fali koji odjevni predmet?”
“Da, nema ničeg. Samo marte su tu.” slegnula sam ramenima, pogledala Roycea pogledom koji ubija i vratila se u spavaonicu.
“Dobro jutro!!” probudila sam sve koji su bili u spavaonici, a osim prije navedenih ljudi bilo je još desetero ljudi po sobi. Primjetila sam da su Anduril i French-boy na preostalom krevetu. Svi su polako podigli glave i svi su zaustavili pogled na mojim nogama.
“Imate problema??” pitala sam ih kao da je sve normalno.
“Sim, znam da si puno popila jučer i sve to, ali mislim da bi si ipak mogla obući nešto osim te košulje.” rekla mi je Ash suzdržavajući se da ne pukne od smijeha.
“Ha ha ha” sarkastično sam se nasmijala i dodala “Mislim da nisam jedina koja će ići bez svoje odjeće natrag.”
Ash je pogledala oko sebe i shvatila da nema ni njezine odjeće. Draco je na trenutak izgledao kao da je progutao žabu, ali kad je shvatio da su njegove stvari na mjestu počeo se smijati.
“Da, jako smiješno.” krenula sam do ormara i uzela jedne Royceove hlače. Budući da je bio dosta viši od mene, hlače su mi bile preduge pa sam izgledala ko neka raperica.
“Ubila bum ga!” bjesno sam rekla, a onda se počela smijuljiti jer sam vidjela Ash u Dracovoj majici.
“Stvari su vam u vašoj društvenoj.” Max je izvukao informaciju iz Roycea. “Ali do tamo morate se snaći.” pogledao me zbunjenim pogledom. “Koji kurac to imaš na sebi?”
“Prikladno pitanje.” dobacio je French-boy i svi smo se počeli smijati ko luđaci.

Kad smo napokon pokupili sve svoje stvari i spustili se u društvenu, sve je bilo prepuno mamurnih Ravenclawa. Budući da je Draco bio bez majice neke od cure se dobacile komentar, a dečki su se smijali gledajući Ash i mene i prevelikim Royceovim hlačama.
“Jebite se svi!” rekla sam i demonstrativno izašla.

Nakon podužeg vremena i sukoba s McGonagallicom na hodniku zbog “nedoličnog ponašanja i odijevanja” napokon smo došli do društvene.

Jedva smo stigli na ručak. Velika dvorana je već bila puna i svi su pričali o partyju prošlu večer. Kad su primjetili da smo Ash i ja ušle svi su nas gledali i počeli prepričavati našu nezgodicu. Mi smo se samo pogledale i nasmijale.
“Pričekaj malo.” rekla sam Ash i otišla do Ravenclawskog stola. Tražila sam Roycea. On se počeo smijati kao budala kad je vidio da idem prema njema.
“Wow, that was fun.” nastavio je s smijehom.
“Jebi se! Mislim, moram priznati da ti je ideja dobra. Ali vjeruj mi. Ash i ja ćemo se osvetiti.” zaprijetila sam mu, a onda se vratila do Ash.

U ponedeljak ujutro smo imali Preobrazbu a McGonagallica je još bila ljuta na nas zbog “nedoličnog ponašanja i odijevanja”, pa smo Ash i ja odlučile markirati. Naravno Royce je išao s nama, a ovaj put su nam se i Anduril i French-boy pridružili. Otišli smo u našu društvenu. Ja sam se zavalila u fotelju pored kamina i izvukla joint iz torbe(Max mi je ostavio zalihu). Počela sam tražiti zippo po džepovima, i prekopala cijelu torbu.
“Pas mater! Zna tko od vas gdje je moj zippo?” bila sam živčana, obožavala sam taj zippo. Dobila sam ga od Maxa kad smo prvi put bili skupa. Anduril je izvukla zippo iz svo džepa.
“Prekjučer ga je ovaj majmun(pokazala je na Royce) zaboravio odnijeti s ostalim stvarima.”
“Zake sam ja uvijek majmun?? Nema nekog drugog pogrdnog naziva kojim bi me mogli zvati?” počeo se buniti.
“Ajde šuti! Budi zadovoljan da si majmun, a ne nekaj gore.” odbrusila sam mu i uzela zippo od Anduril. Zapalila sam joint. Ash je već žicala dim.
“Ljudi ja hoću bend!” zaključila sam.
“Pa bubnjarku imamo, imamo pjevača. Dupont svira gitaru, ja bas. I kaj nam još treba?” Royce se naravno prvi javio.
“Trebate ime!” dobacila je Ash.
“Jebeš ime. Idemo danas navečer okupiti bend.” French-boy se napokon javio.
“Da, i onda budemo bili još jedan od hrpe bendova u ovoj fucking školi.” nezadovoljno sam rekla.
“Da, ali mi budemo jedini smrtonoše koji imaju bend.” pokušao me oraspoložiti French-boy.
“Istina. Dobro. Reći ću Zabiniju.” veselo sam rekla i uzela joint.

Bili smo u muškoj Slytherinskoj spavaonici. Dracovoj i Zabinijevoj. Sjedila s Anduril i Ash na Zabinijevom krevetu, i čekale smo da Royce, Draco i French-boy donesu bubnjeve. Zabini je pregledavao popis pjesama koje Royce zna odsvirati.
“Super, zna skoro sve ko i ti.” rekao je, a zatim uzeo French-boyev popis.
“Ramonesi, Clash i niš drugo kaj ti i Royce znate.” nezadovoljno je spustio popis.
“Ne zna niš od Cavea??? Mora naučiti. Uopće me nije briga.” rekla sam i uzela Zabinijev jastuk. Pripremila sam se.
Draco je prvi ušao, a iza njega je išao French-boy. Čim je spustio moje ljubljene bubnjeve bacila sam mu jastuk u glavu.
“Budalo!”
“Wtf? Kaj sam sad napravil?” zbunjeno me pitao.
“Ne znaš svirati niš od Cavea.” rekao je Zabini još jednom pregledavajući popis koji smo mi skupa sastavili(jer ja znam svirati ono kaj on zna pjevati).
“Pa kad ne valja.”
Ovaj put nisam bacila jastuk nego bodež. Okrznuo mu je uho, a krvi je bilo posvuda.
“Simbellmyne!!” Anduril je ljutito viknula.
“Majke mi, ti nisi normala.” rekao je French-boy držeći se za uho.
“Nisi smio vrijeđati Cave. Da sam ja imao bodež nebi te gađao ko Sim da te samo okrzem.” hladnokrvno je rekao Zabini.
“Ma jebite se svi.” French-boy je odmahnuo rukom i otišao do ambulante.
Anduril me samo ljutito pogledala i potrčala za njim.
“Koji kurac je njoj?” pitala sam zbunjeno.
“Samo si joj osakatila dečka. Stvarno ne znam zakaj se živcira.” sarkastično je rekla Ash, a ja sam se samo nasmijala.
“Kaj se tu događa? Upravo sam prošao pored Duponta kojem fali pol uha i Anduril koja žičani pored njega.” Ozzy je ušao u sobu. Draco je kimnuo prema bodežu na podu. Ozzy me šokirano pogledao.
“Kaj? Rekao je da Cave ne valja.” pokušala sam se opravdati.
“Onda te shvaćam.” potpuno ozbiljno je rekao.
“Inače, tu sam jer samo čuo da osnivate bend.” sjeo je pored Zabinija i pogledao popis.
“Sve to znam odsvirati.”
“Ne trebamo bubnjara.” rekla sam.
“Znam, ali pretpostavljam da gitarista nikad previše.”
“Sviraš gitaru?” Zabini je napokon podigao pogled s popisa.
“Da, niste to znali?” zbunjeno je pitao.
“Vidli smo te da sviraš samo jedan jedini put onu večer kad si došao, a svirao si bunjeve, a ne gitaru.” objasnila sam mu naše ‘neznanje’.
“Inače više sviram gitaru. A pretpostavljam i bolje.”
“Bolje? Nego kaj sviraš bubnjeve? Onda si stvarno dobar.” rekla je Ash.
“Pa vježbam svirati gitaru već 10, a bubnjeve 8 godina. Očekuje se da budem stvarno dobar.”
“Wow! Onda nije ni čudno da si bolji od mene. Ja sviram samo 3 godine.” napokon sam shvatila zašto je tolko bolji.

Prva proba ispala je totalno smiješna. Draco i Ash su nas cijelo vrijeme nasmijavali tako da je nakraju Zabini poludio i bacio jastuk na Draca. Par minuta kasnije luđački smo se tukli jastucima.

“Ok,ok! Dosta!” Ash je ostala bez svog jastuka. Bacila sam se na Dracov krevet i počela se smijati.
“Super vam je proba.” Anduril je stajala na vratima.
“Znamo. Kak je Dupont?” pitao je Royce.
“Ok je, ali se ljuti na Sim.” ušla je i legla na Ozzyjev krevet.
“Kaj bi mu ja? Nek se ljuti kolko hoće. Bar bude me izbjegaval. Ionak mi ide na živce.” uopće me nije bilo briga za French-boya.
“Anduril, Sim, idemo! Već je kasno.” rekla je Ash i krenula prema našoj spavaonici.

“SIM!!!” derala se Ash.
“Kaj je? Pusti me na miru.” okrenula sam se na drugu stranu. Večer prije smo imali svoju 10. probu, pa smo napravili mali party.
“Imaš utakmicu za 20 minuta!” dobacila je Anduril oblačeći se.
“Fuck!” skočila sam iz kreveta. Trčala sam po spavaonici tražeći stvari i psovala.

Nakon 15 minuta trčala sam prema metlobojskom stadionu raščerupana sa svojim Fireboltom u ruci.
“Pa kaj ti baš svaki jebeni put moraš kasniti?” živčano me pitao Draco.
“Aha.” kimnula sam. Draco se nasmijao i izašao na stadion.
Igrali smo protiv Ravenclawa. Nasmijala sam se kad sam vidjela Roycea sa zelenim šalom i plavom kapom. Duboko sam udahnula hladni zrak. Nebo je bila plavo, tako da se nisam brinula da će početi padati snijeg. Ovaj put sam dobro branila od početka, ali je zato Draco bio loš. Nije mogao naći zvrčku da mu život ovisi o tome. Ravenclawski tragač je uhvatio zvrčku, ali smo mi ipak pobijedili. Bilo je 260:240 za nas. Bacila sam pogled prema tribinama i vidjela Royce kako baca svoju plavu kapu i podiže šal. Počela sam se smijati i spustila se.

22:05 | Poison drops (25) |

nedjelja, 16.09.2007.

Surprise

“Royce!!! Royce!!” trčala sam po dvorcu i derala sam se. Napokon sam sve riješila s Maxom i bila sam sretna. Još sam samo trebala reći Royceu i Anduril i sve će biti savršeno.
“ROYCE!!” viknula sam kad sam ga vidjela s Dracom. Oboje su se okrenuli i pogledali me kao da sam totalno poludjela.
“Smiri se.” pokušavao me umiriti. “Je sve prošlo po planu?”
“Aha!” ponosno sam rekla.
“A kaj to?” pitao je Draco. Ja sam pogledala oko sebe i vidjela hrpu ljudi koji prisluškuju, pa sam mu šapnula što se dogodilo.
“Stvarno?” pitao je pomalo razočarano. “A drago mi je zbog tebe.” dodao je i zagrlio me.
“Moram naći Anduril i reći joj. Znate možda gdje je ona?” pitala sam ih nestrpljivo.
“S Dupontom je negdje.” odgovorio mi je Royce i nastavio razgovarati s Malfoyem. Slegnula sam ramenima i tražila Anduril po dvorcu.
“Anduril!!! Anduril!!” vikala sam dok ju nisam primjetila da razgovara s French-boyem.
“Anduril!” pozvala sam ju. Ona je poklonila jedan od svojih osmjeha ljigavom Francuzu, a onda došla do mene.
“Kaj? Ne vidiš da razgovaram.” izgledala je jako zaljubljeno.
“Samo sam ti došla reći da sam sve riješila s Maxom.” odgovorila sam joj i poslala ju natrag k French-boyu.
Kolko god mi on išao na živce nisam mogla ne primjetiti kolko je Anduril bila sretna. Nadala sam se da će napokon postati par.

Navečer sam se posebno spremila. U Ravenclawskoj društvenoj je bio party i Dorin bend je svirao. Na sebe sam navukla usku, kratku, tamno-zelenu haljinu. Imala sam crno-zelena tajice i svoje marte. Imala sam crne rukavice do lakta koje su skrivale moj tamni znamen.Stavila sam narukvicu koju sam dobila od Anduril i lančić koji će imati i moje kumče. Stavila sam maskaru i crnu olovku za oči. Izgledala sam nevjerojatno. Samo je još jedna stvar nedostajala. Uzela sam šešir s kreveta i stavila ga na glavu. Krenula sam iz spavaonice i u zadnjem trenutku si dozvala svoje zelene štapiće.

Ash, Anduril, Zabini, Draco,Pansy, Ramona, Ozzy i French-boy su me čekali. Dečki su tipično bili u crnom, jedino je Zabini imao tamno-zelenu majicu. Ash je imala uske crne hlače i sivu majicu sa crnom zmijom, Anduril je bila u veseloj crnoj haljinici sa zelenim točkicama različitih nijansa, Ramona je imala usku traper suknju i majicu sa crnim i zelenim prugicama, a Pansy je imala moju ljubičastu haljinu. Baš kad sam shvatila da ću ja jedina ići sama(jer Ash i Draco idu skupa, Anduril i French-boy, Zabini i Ramona, a Pansy i Ozzy su ipak blizanci) ušao je Royce. Na sebi je imao crne traperice, crnu košulju s kratkim rukavima, plavu kravatu i plavi šešir. Nisam se mogla ne nasmijati. Došao je do mene i pitao:
“Shall we, my lady?”
Ja sam se samo nasmijala i krenula iz društvene.

Kad smo došli do Ravenclawske društvene Royce je odgovorio na zagonetku i ušli smo.
Društvena je bila jako uredna i jako plava. Na sredini je bila pozornica, a na njoj sam vidjela Doru i njezin bend kako nervozno slažu instrumente.
“A kaj je s našim bendom?” pitala sam Zabinija.
“Gle, imamo bubnjarku i pjevača. Kakav ti je to bend?”
“Ja sviram gitaru.” dobacio je French-boy.
“A ja bas, tak da možemo osnovat bend.” zaključio je Royce.
“Budemo se dogovorili.” odsutno sam rekla gledajući prema Alexisu koji je stajao na drugom kraju prostorije.
“Gledaš u krivom smjeru.” šapnula mi je Ash i pokazala prema Maxu koji je razgovarao s nekim tipom kojeg nisam znala. Krenula sam prema njemu. Bila sam samo dva koraka od njega kad se okrenuo. Nasmijao se i primio me za ruku.
“Simbellmyne ovo je Stacy. Danas slušamo njega. Stace, ovo je Simbellmyne. Moja cura.” rekao je i poljubio me.
“Znači za…” počeo je Stace,ali ga je Max prekinuo. ”Pssst…”
Ja sam zbunjeno pogledala jednog, pa drugog, a onda samo slegnula ramenima. Stacy se vratio bendu, a Max me zagrlio i poljubio.

Nakon par minuta čuli smo Stacea. Glas mu je malo drhtao. Vjerojatno ga je ulovila trema.
“Bok, ljudi! Drago nam je da ste došli na naš prvi koncert u ovom sastavu.”
Kad su napokon počeli svirati glas mu se smirio. Bili su jako dobri. Cijeli koncert sam skakala s Maxom pored sebe. Na kraju svake pjesme odvojili smo trenutak, dva i poljubili se. Nakon skoro dva sata sviranja napravili su pauzu. Max i ja smo se smjestili u fotelju blizu kamina. Svugdje oko nas su bili parovi. Vidjela sam Doru i Seamusa u kutu, Anduril i French-boya(napokon) na stepenicama, Draca i Ash pored nas. Ramona i Zabini su išli prema spavaonici. Roycea sam vidjela okruženog curama. Nasmijala sam se. Činjenica da smo Max i ja odlučili postati PRAVI par mi je konstantno podizala raspoloženje.
Nema više varanja, sad smo službeni par.
Nakon pola sata izležavanja u foteljama. Bend se opet popeo na pozornicu.
“Evo odsvirat ćemo još par stvari, a onda se zabavljajte sami.” opet smo čuli Stacea.
Povukla sam Maxa ispred pozornice.
“Ova pjesma je za jedan par. Već dugo su skupa, ali tek od danas je službeno. Za Simbellmyne i Maxa.”
Počeli su svirati “I wanna be your boyfriend” od Ramonesa, a Max i ja smo počeli plesati. Svi su gledali u nas. Uživala sam u tom plesu.

Kad je pjesma završila Max i ja smo izašli iz društvene. Otišli smo iz dvorca. Vani je bilo hladno, ali predivno. Zvijezde su se savršeno vidjele, a bjelina oko nas još je pojačala ugođaj. Zapalili smo jedan joint, a onda se vratili na party.


Znam da je ovo najkraći post do sad i znam da je malo mutav, ali jebiga.

16:27 | Poison drops (22) |

nedjelja, 09.09.2007.

The talk

“Nije istina.” rekla sam Royceu. Bili smo u mojoj spavaonici.
“Je. Priznaj si to. Vidi ti se u očima.” pokušao me uvjeriti, ali ja jednostavno nisam bila sigurna.
“Kad ti kažem da nije.” tvrdoglavo sam tvrdila.
“Kad si zadnji put bila s nekim tipom?” pitao me ustajući Andurilinog kreveta (ona je opet bila negdje s French-boyem).
“Kad sam se probudila iz kome.” odgovorila sam, ali odmah dodala: “Ali to je bilo prije pisma.”
“I dalje tvrdiš da nije istina?” pogledao me prodornim pogledom.
“Nije!” bila sam uporna.
“Dobro. Ak ne želiš prihvatiti istinu, tvoj problem.”
“No dobro. I da je istina, makar nije, kaj bi trebala napraviti??” bila sam živčana. Poznala sam Roycea niti dva tjedna, a već me poznao bolje nego Draco.
“Si ti kad čula za razgovor? Mogla bi s tim probati.” nasmijao se.
“Dobro, ok. Razgovarali budemo. Zadovoljan?” ustala sam s kreveta i uzela svoju veliku crnu torbu s crvenim zmajem.
“Da. A sad moramo na Skrb.” odgovorio je i krenuo.

Od početka drugog polugodišta najviše vremena provodila sam s Royceom. Bio je savršen sugovornik. Pametan, duhovit, spreman slušati i uvijek imao rješenje za svaki problem. Dok sam ja koristila njega da bi se maknula od Ozzyja (s kojim sam odlučila biti samo u prijateljskim odnosima, ali mu to još nisam rekla), on je mene koristio kao štit od napasnih luđakinja koje su se zaljubile u njega. Anduril je užasno puno vremena provodila s French-boyem, tak da sam ju jedva viđala. Kad nisam bila Royceom, bila sam s Ash. Nažalost Maxa nisam vidjela od prvog dana polugodišta, trebali smo razgovarati. Ozbiljno.

Naravno da smo Royce i ja zakasnili na Skrb. Između ostalog zato što sam ga natjerala da me nosi dio puta jer mi se nije dalo hodati. Svaka cura pored koje smo prošli mi je uputila ljubomoran pogled, a ja sam se samo smijala. Hagrid nije ni primjetio da smo kasnili jer je zaljubljeno pričao o jednorozima koji stajali pored. Zagrlila sam Royce, šapnula mu “hvala” i krenula prema Anduril i Ash.

“Anduril! Gdje ti je French-boy?” začuđeno sam ju pitala.
“Nemoj ga tak zvati. Zove se Claude, a ak ga ne želiš zvati po imenu zovi ga Dupont, ali nemoj ga zvati French-boy.” Anduril je već bila umorna od mojeg stalnog prigovaranja u vezi French-boya. Ali on je meni nervirao i nisam si mogla pomoći. Za vrijeme jednog sata Napitaka sam ga uklela i ostatak dana je imao rozu kosu.
“On je glup, An! Kak možeš biti s njim?”
“Nije glup! Da se potrudiš upoznati ga shvatila bi to.” nije više znala kak da me uvjeri da je French-boy osoba.
“Mda. Whatever.” odmahnula sam rukom.
“A ti? Kaj je to s Royceom?” pitala me Ash.
“Kaj bi bilo s njim?” pitala sam, makar sam znala odgovor.
“Ne odvajate se jedno od drugog. Čak je i Draco postao ljubomoran. Više uopće ne razgovaraš s njim.” odgovorila mi je nekim strogim tonom.
“Gle, nema niš između Roycea i mene. Jednostavno volim razgovarati s njim. I budem razgovarala s Dracom.” osjećala sam se krivom. Draco mi je bio najbolji frend oduvijek, a sad sam ga zamijenila s tipom kojeg poznam nekoliko dana.
“Nadam se da će biti sve kao prije s Dracom jer mi već ide na živce.” nasmijala se, a ja sam odahnula. Na trenutak sam pomislila da se Ash stvarno ljuti na mene.

Ležala sam na krevetu s pergamentom i perom. Nisam znala što da napišem. Hrpa pergamenata je ležala oko kreveta. Ubijalo me to. Trebala sam Roycea, ali imao je kaznu kod proklete žabetine.
“I hate this!!” živčano sam rekla bacajući još jedan pergament na hrpu.
“A kaj to?” Ozzy je stajao na vratima.
“Niš. Moram napisati jedno pismo, a ne znam kak da počnem.” samo je sad još trebao Ozzy. Morala sam mu reći.
“A kome?” zainteresirao me pitao.
“Nije bitno. E moramo razgovarati.” duboko sam udahnula.
“Da?” sjeo je na Andurilin krevet.
“Bilo je super ova dva mjeseca zabavljati se s tobom, ali…” počela sam.
“Ali sad je to gotovo.” završio je moju rečenicu.
“Da.” kimnula sam.
“Pa bilo je i vrijeme.” nasmijao se. Meni je laknulo. Nisam mislila da će to tako dobro proći.
“Prijatelji?” pitala sam ga oprezno.
“Naravno.” odgovorio mi je s osmjehom na licu. Zagrlila sam ga. Bila sam sretna. Dobro, ne u potpunosti jer još uvijek nisam napisala ono prokleto pismo.
“Si gotova s pismom?” Royce je uletio u sobu.
“Kak to da ti stalno dolaziš u našu društvenu? Ti si fucking Ravenclaw!” Ozzyju niš nije bilo jasno.
“Ja sam mu rekla lozinku. I ne, nisam gotova s pismom.” pokazala sam pergamente oko kreveta. Ozzy je samo slegnuo ramenima i izašao.
“Da vidimo.” Royce je uzeo jedan od pergamenata i počeo čitati.
“Glupo je! Ne znam kaj da napišem. Kvragu, ne znam ni kak da počnem.” živčanila sam.
“A da jednostavno napišeš da trebate ozbiljno razgovarati?” predložio je.
“Da, kako sam glupa! Hvala!” zagrlila sam ga, uzela pergament i napisala:

Ej!
Trebamo ozbiljno razgovarati.
S.

Kad sam poslala pismo odlučila sam razgovarati s Dracom. Osjećala sam se grozno jer sam ga zapostavljala zadnja dva tjedna. Našla sam ga u knjižnici.
“Ej, plavušice!” pozdravila sam ga. On je samo kimnuo i nastavio čitati.
“Sorry zbog mojeg ponašanja. Znam da nisam fer.” počela sam. Imala sam knedlu u grlu i bilo mi je teško govoriti. Draco se ponašao kao da me ne čuje.
“Nemoj mi to raditi. Znam da sam glupa i sve, ali come on! Ti si mi najbolji frend.” nikad se nisam osjećala tako loše.
“Mda.” odgovorio je, ali i dalje nije podigao pogled.
“Draco! Kaj da napravim??” zaderala sam se sa suzama u očima. On je podigao pogled.
“A da pitaš Roycea?” hladno je rekao.
“Ja…” nisam mogla ništa reći. Suze su mi počele teći i izjurila sam iz knjižnice. Nisam znala kamo da krenem. Izašla sam iz dvorca i krenula prema jezeru. Nije me bilo briga što sve bilo prekriveno snijegom. Sjela sam na rub jezera i plakala. Nikad mi nije palo na pamet da ću se tako posvađati s Dracom. Najboljim prijateljem odkad znam za sebe. Ne znam kolko dugo sam sjedila. Već je bilo poprilično kasno kad sam čula korake. Nisam se okrenula, nisam željela.
“Sad se ja tebi ispričavam.” bio je to Draco.
“Da?” obrisala sam suze i okrenula se prema njemu.
“Nisam trebao reagirati na onaj način. Samo mi je malo smetalo to što svo vrijeme provodiš s onim kak-se-već-zove.” objasnio je.
“Znam, i stvarno sorry zbog toga. Jednostavno se s njim super slažem. I razgovaram s njim o nekim stvarima o kojima ti nećeš razgovarati.”
“Nema veze. Ajde sad odi unutra, tu je ledeno.” zaogrnuo me svojom pelerinom i odvukao do društvene.

Kad sam se vratila u društvenu dočekalo me pismo. Od Maxa.

Ej!
Sutra ujutro dolazim.
Max

“Ljudi ja idem u krevet. Laku noć!” rekla sam i odjurila u spavaonicu prije nego je itko uspio išta pitati.

Bila je subota i Max je već došao. Još jednom sam duboko udahnula i krenula prema Velikoj dvorani.
“Ej!” pozdravila sam ga.
“Ej.”
“Moramo razgovarati.”
“Idemo van.” predložio je.
Izašli smo u perivoj. Tek nakon par minuta hodanja po perivoju skupila sam hrabrost.
“Ova naša veza. Čudna je. I glupa je.”
“Znam.” odgovorio je.
“Više ne mogu ovako.” napokon sam rekla.

16:52 | Poison drops (13) |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>