Come to the dark side, we have Draco...

Dakle ljudi, ja počinjem opet pisati. Stvarno dugo sam izdržala bez Simmy. Ali nemrem bez nje. Uvukla mi se pod kožu.
Ali, napravit ću par promjena u priči. Dakle, prvo promjene u odnosu između mene i nekih likova. Prvo da napišem koji likovi uopće ostaju u priči.
Dakle, krenimo od meni najdražeg doma.
Ostajem ja,odnosno Simmy, ostaje Ashlee(makar više ne piše, ali njen lik je meni jako drag), Aya(u dogovoru s Ayom sam ju stavila u Slytherine). To bi bili likovi od ljudi koji pišu ili su pisali hpff. Od likova iz mojeg bolesnog uma dolaze još dva ženska lika, Stella Botwin i Lucille(odnosno Lucy) McGregor, a od muških su Claude Dupont i Ozren Parkinson. Od likova iz hp-a pojavljivat će se Draco i Zabini.
Ok, sad dom koji baš ne volim. I tu dolazi do malih promjena. Moji odnosi s Lanom i Dorom nisu više dobri. Sad su grozni. One ne vole mene i ja ne volim njih. I to se zna.
Znači u priči od Gryffindora ostaju Dora, Lana i Norah.
Ostaju mi još plavi, odnosno Ravenclawi: George Royce i Lucas Cave.
I naravno tu su još Max i Alexis.

I malo priču vraćam u prošlost, odnosno na početak godine. Jer ak nastavim gdje sam stala ubrzo više nebude Draca, Zabinija i Ozzyja u mojoj priči, a to neću.

Ja sam i dalje ista(odnosno Simmy je i dalje ista).



Ležala sam na krevetu i promatrala strop svoje sobe. Zmaj u letu. Preciznije Arkadij u letu. Ustala sam i obukla preveliku majicu Sex Pistolsa. Na mojoj zelenoj fotelji udobno su se smjestile Gia i Raissa. Stol je bio pretrpan svakakvim papirima. Moji ludi crteži. Na jednom od njih bili su nacrtani Arkadij i Ravena. Nasmijala sam se, stavila svoj crni šešir i izašla iz sobe.

Aya je već sjedila s mojim starim za stolom. Na našem obilnom stolu nalazila se svakakva hrana, ali ja sam kao i svako jutro uzela jedan kroasan i komad dinje.
“Cure, spremite se. Uskoro moramo krenuti. I Simbellmyne, mislim da si zaboravila hlače.” rekao je moj stari potpuno ozbiljno.

* * *

Na kolodvoru je bila poprilična gužva. Hrpetina prvašića nervozno je trčala od roditelja do vlaka i natrag. Pogledom sam tražila poznate. Nisam vidjela nikoga od našeg društva, ali sam vidjela Maxa.
“Aya, idem do Maxa, ti potraži ekipu.” rekla sam i joj krenula prema Maxu. Bio je u društvu svoje sestre i njezinih prijateljica. Kad su me ugledali Max je nasmijao, a Dora zakolutala očima. Umišljeno sam se nasmijala i poljubila Maxa.
“Dobro, jel vi to baš morate raditi u javnosti??” ljutito je pitala Dora. Max ju pogledao ozbiljnim pogledom, a ja sam joj uzvratila:
“Oprosti, Lily.”
Okrenula sam se i krenula prema starome i Luciusu, a iza sebe sam čula Dorin bijes.
“Pusti me da ju ubijem Lana, pusti me odmah!!! Idem ju ubiti i skratiti nam svima muke.”

Stari i Lucius su stajali pred vlakom i razgovarali o nečemu, budući da su se smijali pretpostavljala sam da nije ništa ozbiljno.
“Koga tračate?” pitala sam ih.
“Prisjećamo se naše mladosti.” odgovorio mi je Lucius. I prije nego sam stigla pitati pokazao svojim štapom na svog sina i ostatak društva. Ja sam se nasmješila kao dobra tatina curica i otišla k njima.

“Blondie!!” zaderala sam se Dracu kad sam bila blizu. Okrenuo se i zagrlio me. Nismo se vidjeli više od dva tjedna, a to je za nas jako dugo razdoblje. Pogledala sam svoje društvo. Draco, Zabini, Ash, Aya, Lucy, Stella, Ozzy. Svi Slytherini, svi odani Gospodaru Tame, a opet svi djetinjasti, neobuzdani i nestašni.
“Lucy, Stella!! Nisam vas vidjela od početka 7. mjeseca!!” zagrlila sam ih, prvo Stellu, a onda i sramežljivu Lucy.
“Idemo u vlak. Moramo naći mjesta.” dobacio je Zabini. Kimnula sam, a onda otišla do staroga i zagrlila ga. Zagrlila sam i Luciusa, a zatim odjurila u vlak koji samo što nije krenuo.

* * *

“Baš me zanimaju ovi novi učenici. Onaj Ravenclaw je stvarno zgodan.” komentirala je Aya kad smo izlazili iz Velike dvorane.
“Koji? Onaj s dužom ili onaj s kraćom kosom?” pitala sam ju zainteresirano. Moja veza s Maxom bila je neobična. Varanje je bio sastavni dio našeg odnosa.
“Onaj s dužom.” dodala je.
“Onda si ga uzmi. Meni je zgodniji onaj s kraćom.” zadovoljno sam rekla.
“A ja?” pitao me Ozzy.
“Ti šuti! Misliš da nemam oči?? Gryffindorka?” napala sam ga.
“Pa i tvoj Max je bivši Gryffindor.” odbrusio mi je i vratio je se razgovoru s Dracom.
“Lucy, a ti? Ti bi onog Francuza, ha?” Stella ju je pitala.
“Ne znam, nisam uopće razmišljala o tome.” rekla je polagano se crveneći.
“Dobro, on je Slytherin, s njim neće biti problema. Aya i ja trebamo samo jednom razgovarati s njim i tvoj je.” počela sam.
“Ne. Nemojte! Molim vas.” Lucy je sad već bila poprilično crvena.
“A daj, znaš da to volimo. Smješno je gledati dečke kad nemaju riječi.” Aya je isto bila za moju ideju.
“Da, a to kaj ja onda uvijek ispadnem kriva i kaj svi misle da sam nesposobna naći si sama dečka i to vam je smiješno?”
“Imam ja bolju ideju.” vragolasto se nasmijala Stella.
“Da?” Aya i ja smo se pretvorile u uho.
“Idemo se kladiti.” nastavila je Stella. Sad je Lucy zainteresirano slušala, a i Draco, Zabini i Ozzy su usporili s razgovorom.
“Ak Lucy uspije zbariti Francuza danas na zabavi, onda vi dvije morate nešto napraviti. Ak ne uspije onda vi možete razgovarati s njim, na onaj vaš jedinstven način.” izložila nam je Stella svoju ideju.
“A kaj bi to morale napraviti?” pitala je Aya.
“Prošetati se od naše do Ravenclawske društvene i upoznati se s ona dva nova Ravenclawa.” predložio je Draco.
“Pa to nije nikakav problem.” rekla sam.
“Bez odjeće.” nadovezao se Zabini.
Aya i ja smo se pogledale.
“Može u boksericama i grudnjacima?” pitala je Aya.
“Može.” složili su se.
“Onda dogovoreno.”

* * *

Slytherinska društvena je bila puna dima. Djelomično zbog cigareta, a djelomično zbog trave koju sam ja donijela. Svi su već bili lagano pripiti, a Aya i ja smo dijeleći joint promatrale Lucy. Bila je stvarno zgodna. Njezina duga crvena kosa i oči boje meda. Obična crna haljina još je više naglasila tu njezinu prirodnu ljepotu. Stajala je sama pored stepenica koje vode u našu spavaonicu.
“Gledajte Francuza.” dobacila nam je Stella na trenutak prekidajući svoj veoma prisan odnos s Zabinijem.
Francuz, za kojeg smo u međuvremenu saznali da se zove Claude Dupont je polako, ali sigurno išao prema Lucy. Vidjele smo njezin sramežljivi smješak, a onda je grupa djece s treće godine zauzela naše vidno polje.
“Prokleti klinci.”

Nakon nekog vremena i dva jointa do nas je dojurila Ash.
“Bare se!! Bare se!!”
“MOLIM??” bila sam šokirana. “To moram vidjeti.” potegnula sam Ayu za ruku i krenule smo direktno kroz klince s treće godine. Prizor koji smo vidjele nas je oduševio. Dupont i naša Lucy su se barili. A onda smo se sjetile.
“Oklada.” čula sam dobro poznati glas iza sebe.
“A daj Ozzy, nije to valjda bilo ozbiljno?” pitala je Aya znajući što slijedi.
“LJUDI!! MOŽE TRENUTAK TIŠINE??” zaderao se Zabini. Svi u društvenoj su se stišali, a netko je ugasio glazbu. Pogledi svih Slytherina bili su upereni u nas.
“Dakle, ove dvije dame ovdje moraju izvršiti jednu okladu. Pa bi vas zamolio da obratite pozornost. Pogotovo dečki.” Draco je izrecitirao svoj tekst i počeo se smijati. Duboko sam udahnula i pogledala Ayu.
“Ajde cure!” dobacila nam je Stella, dok je Ash pored nje umirala od smijeha.
“A kaj sad? I to je za ljude.” rekla sam Ayi i skinula haljinu. Pola dečkiju u društvenoj je počelo sliniti, a druga polovica je počela dobacivati razne komentare. Kad je Aya učinila istu stvar buka je bila nepodnošljiva.
“Idemo.” šapnula mi je i mi smo uz fućkanje izašle iz društvene. Baš kad smo mislile da ćemo jedno vrijeme biti mirne ispred nas se pojavio Snape. I Aya i ja smo se milo nasmješile i čekale njegovu reakciju.
“Simbellmyne, Aya. Kakva je ovo predstava?” pitao nas je kad je napokon došao k sebi.
“Jedna izgubljena oklada.” rekla sam.
“Ne želite znati.” nadovezala se Aya.
Snape je samo odmahnuo rukom.
“Samo pazite da vas McGonagallica ne vidi.”

Put do Ravenclawske društvene prošao je bez velikih problema. Srele smo nekoliko parova, koji vjerojatno više neće to biti i Peevesa koji nas je pratio dio puta, a onda otišao smijući se.
“A kaj sad? Trebamo Ravenclawa da bi ušle.” rekla sam Ayi.
“Sa zadovoljstvom ću biti taj.” okrenule smo se i vidjele jednog od dva nova Ravenclawa. Taj je bio moj. Odmjerio je prvo Ayu, a onda mene. Pogled mu se polako penjao mojim nogama, a onda ostatkom tijela.
“Ja sam Simbellmyne Blake, ali svi me zovu Sim ili Simmy.” veselo sam mu pružila ruku.
“George Royce.” rekao je i poljubio mi ruku. Aya se počela smijati, a i ja sam bila na rubu.
“Izgubile smo jednu okladu i zato smo tu.” rekla je Aya.
“Trebamo onog drugog novog Ravenclawa. Zadatak nam je bio upoznati vas.” ja sam nadopunila.
“Aha, Lucas je unutra, idemo?” pitao nas je i ne čekajući naš odgovor rekao odgovor na zagonetku. Vrata društvene su se otvorila a mi smo polako ušle.