Come to the dark side, we have Draco...

Istrčala sam iz restorana. Bila sam ljuta, razočarana i tužna. Kolko god sam voljela Bellu, činjenica da su mi objavili da će se ona i moj stari vjenčati me užasno razljutila. Ne, nije to bilo zato što sam razmaženo derište. Niti zato jer mislim da Bella nije dosta dobra za mog starog. Bilo je to zato jer je prije 5 dana bio mamin rođendan.

Stala sam nakon nekoliko minuta trčanja. Bila sam u nekakvom parku i sjela sam na prvu klupicu koju sam vidjela. Pokušavala sam se smiriti dubokim disanjem, ali to nije pomoglo. Trebala sam joint. Prekopala sam sve džepove i torbu, ali nisam našla ništa.
Gdje je Max kad ga trebam??
Živčano sam gledala po parku, nadajući se da ću naći nekog na kome mogu iskaliti svoj bijes. Ali umjesto toga vidjela sam zgodnog tipa s cigaretom. Ne! S JOINTOM!! Bez razmišljanja sam izvukla šatpić.

“Accio joint!”
Kad je joint krenuo prema meni, tip me pogledao, ali ne sa strahom u očima, već s oduševljenjem.
“Znaš da to nebi smjela raditi.” rekao je i nasmijao se. Njegov francuski naglasak i činjenica da je znao što sam napravila su me samo dodatno razljutile. Podigla sam obrve i pogledala ga jednim od najokrutnijih pogleda.
“Da. I?” potegnula sam dim. Odmah sam se osjećala bolje.
“Pa, mogao sam biti bezjak, a to bi značilo da bi ti sad imala problem.” činilo mi se da me namjerno provocira.
“Ali nisi. Kraj priče.” odbrusila sam mu i okrenula mu leđa.
“Ali mogao sam biti.” nasmijao se.
“Ali nisi! Koji je tvoj problem?” živčano sam mu odgovorila. Njegov naglasak samo je pojačavao moj bijes.
“Moj problem je moj joint u tvojoj ruci.”
“Dobro, to je tvoj problem.” krenula sam natrag prema restoranu. On je skočio pred mene.
“Ja sam Claude.” pružio mi je ruku.
“A prezime?” pitala sam, još uvijek držeći jednu ruku u džepu, a u drugoj držeći joint.
“Dupont. Ako mi kažeš ime i prezime, ostavit ću te na miru.” još uvijek je držao ruku u zraku.
“Lenore Blake.” pružila sam ruku nakon par sekundi razmišljanja. Tek kad sam nastavila hodati prema restoranu shvatila sam da sam rekla Lenore, a ne Simbellmyne.

Kad sam se vratila do restorana bila sam smirena i razgovarala sam sa starim i Bellom. Objasnila sam im zašto sam reagirala na taj način i shvatili su.

Ostatak praznika provela sam sa Arkadijem i Ravenom. Čak sam i Novu godinu provela s njima. Kad sam se trebala vratiti u školu bila sam užasno tužna jer sam ih ostavljala.

Kad sam se vratila u školu, svi učenici su me čudno gledali. A onda sam vidjela Grangericu. Imala je veliki ožiljak na lijevom obrazu koji je dobila zahvaljujući mojoj Sectumsempri. To mi je uljepšalo dan. Kad sam ostavila stvari u spavaonici krenula sam prema Velikoj dvorani. Na pola puta su me dostigle Anduril i Ash, pa sam im ispričala zgodu s iritantnim Francuzom.

Pred Velikom dvoranom vidjela sam Doru, Alexisa i neke cure iz Dorinog društva. Znala sam da je negdje i Max. Nakon par koraka vidjela sam da trči prema njima. Alexis je pogledao prema meni, a Max je slijedio njegov pogled. Na trenutak mi se činilo da je htio potrčati prema meni, ali je ipak došao laganim korakom. Zagrlio me i poljubio. Vidjela sam da je jedna od cura pored Dore zakolutala s očima. Odvojila sam se od Maxa i krenula prema njima. Pozdravila sam Doru i Lanu, a onda se okrenula prema toj curi.

“Dora, nećeš nas upoznati?” pitala sam s trunkicom podrugivanja.
“Ehm, da. Simbellmyne ovo je Norah, Norah ovo je Simbellmyne.” rekla je oprezno.
“Drago mi je.” pružila sam ruku, a Norah ju je nevoljko primila. Nasmijala sam se i okrenula prema Maxu. Još jednom sam ga poljubila i krenula prema Slytherinskom stolu.

Dumbledore je držao nekakav blesav govor (koji naravno nitko nije pratio), ali kad je spomenuo da su došla dva nova učenika svi smo se smirili. MacGonagallica je donijela razredbeni klobuk, a Dumbledore prozvao prvog učenika.

“Dupont, Claude.”

Svi su počeli pljeskati, a ja sam ostala u šoku. On je polako došao do klobuka i stavio ga na glavu. Klobuku nije dugo trebalo da odluči u koji dom će ga smjestiti.

“Slytherin!!”
Svi Slytherini su počeli pljeskati, a ja sam počela psovati. Claude je došao do našeg stola, i stao pored Anduril i mene. Anduril ga je pogledala i nasmijala se, a on joj je uzvratio osmjeh.
“Mogu li sjesti ovdje?” ljubazno nas je pitao.
Anduril je rekla “Da.”, a ja sam viknula “NE!”. Naravno da je obratio pozornost samo na njezin odgovor. On i Anduril su se smješkali jedan drugome, ja sam živčanila, a Ash se pored mene smijala ko luda. Dumbledore je prozvao drugo ime.

“Royce, George.”

George je bio jedan od najzgodnijih ljudi koje sam ikad vidjela. Svijetlo smeđa, skoro plava kosa, visok, atletski građen. Sve cure su ostale bez daha kad su ga vidjele. Ash i ja smo se pogledale i počele fućkati. On je pogledao prema nama i nasmijao se. Najljepšim osmjehom.

“On će biti Ravenclaw.” zaključila je Ramona, dok je stavljao klobuk na glavu. I nije se prevarila. Sekundu kasnije klobuk je odlučio.

“Ravenclaw.”

Ostatak večeri smo Ash, Ramona i ja komentirale Roycea, a Anduril je razgovarala s Claudeom.

Tu noć Anduril nije mogla prestati govoriti o Claudeu.

“Ti si se zatelebala! U Francuza!!” gadljivo sam rekla, a Ramona, Ash i Elbereth su se počele smijati.
“Nisam!” odgovorila je i bacila jastuk na mene, ali nije mogla skinuti osmjeh s lica.

Ujutro smo imali Preobrazbu s Ravenclawima, sve cure (uključujući i mene) su se posebno spremale. Royce izazvao totalni kaos. Anduril je isto više pažnje posvetila svom izgledu ali to nije bilo zbog Roycea. To je bilo zbog iritantnog Francuza.

Royce je kasnio na sat. Meni se činilo da je to bilo samo zato da bi ga svi primjetili kad uđe. Ash i ja smo ostale u šoku kad je sjeo između nas dvije (na Andurilino mjesto, ali ona je trenutno bila pokraj Claudea).
“Dobro jutro, my ladies.” pozdravio nas je, a mi smo prasnule u smijeh.

Večer prije sam mislila da je umišljen i narcisoidan. Dokazao mi je upravo suprotno. Bio je duhovit, pametan i ljubazan. Prilično nas je začudio izjavom da mu je žao što nije u Slytherinima.
“Zašto ti žao?” zbunjeno ga je pitala Ash, a on je povukao moj lijevi rukav i otkrio moj tamni znamen.
“Zbog toga.” ozbiljno je odgovorio.
“Sve se može srediti.” rekla sam popravljajući rukav.
“Vidjet ćemo.” pogledao me i poklonio mi jedan od svojim predivnih osmjeha.

Na napitcima smo Ash i ja u miru razgovarale o Royceu, jer je Anduril opet sjedila s Claudeom. Ash je rekla da ćemo mi definitivno završiti skupa, a ja sam se samo nasmijala na to. Nikad se ne zna.

Ležala sam u krevetu i gledala predivnog crvenog zmaja naslikanog na mom crnom zidu. Taj zmaj je bio jedini detalj u sobi koji nije bio crni, zeleni ili srebrni. Na drugom zidu se nalazio Slytherinski grb, a na vratima je bio tamni znamen. Slabo sunce je prolazilo kroz moje zelene zavjese i soba je bila okupana blagom zelenom svjetlošću. Stol, pored kojeg je bio Weranin kavez, bio je prekriven crtežima. Moja strast prema crtanju odrazila se na izgled moje sobe. Na preostalom slobodnom zidu nalazili su se crteži zmija. Ta soba je oduvijek bila moje utočište, moja oaza mira.

Pogledala sam prema policama s knjigama. Bilo je tu svega, ali najviše fantasyja. Ustala sam iz kreveta i otišla do stola. Preletjela sam pogledom preko crteža i zaustavila se na jednom od njih. Bila je to slika nadgrobnog spomenika na kojem je pisalo:

S. L. B.

Nasmijala sam. Baš u trenutku kad sam željela baciti taj crtež, u sobu je ušla Anduril.
“Sretan Božić tuko!” veselo je rekla i zagrlila me.
“Hej! Nisam ja tuka! Ti si tuka!” rekla sam i kroz smijeh dodala: “Sretan Božić.”
“Kaj je to?” pitala me Anduril i uzela crtež iz moje ruke.
“Ma niš.” rekla sam ozbiljno i uzela joj papir.
“Sim, si dobro?” Anduril je bila šokirana mojom reakcijom. Pogledala je crtež.
“S. L. B. su moji inicijali. I…” zastala sam.
“I?”
“I inicijali moje majke.” tiho sam rekla.
“Čekaj malo! S. L. B.? L??” sinulo joj je da je tu jedno slovo viška.
“Da. L kao Lenore. Moja majka se zvala Sheena Lenore.” rekla sam gledajući prema prozoru. Vidjela sam Ravenu kako leti.
“A L. u tvojim inicijalima?”
“Isto Lenore.” ravnodušno i hladno sam rekla.
“Zašto nikad nisi to spomenula?” vidjelo se da je Anduril znatiželjna, ali ipak je to pitala obzirno.
“Zato jer…” počela sam i zastala. Nisam znala zašto. Uvijek mi je jednostavnije bilo zaboraviti da je moja majka ikad postojala. Bilo mi je jednostavnije ne razmišljati o tome kako bi moj život izgledao da nije umrla. Da li bi ja bila drugačija osoba? Da li bi se toliko teško povjeravala? I da li bi bila sretnija?
“Jer?”
“Ne znam.” odgovorila sam i okrenula joj leđa.
“Honey.” suosjećajno je rekla i zagrlila me.
“Nisam ti nikad pričala o njoj, zar ne?” pitala sam ju. Ona je samo odmahnula glavom.
“Danas bi joj bio 35. rođendan. Željela bi znati kako bi izgledala.” tužno sam rekla.
“Ja…” počela je Anduril. Nije znala što da kaže. Nitko nije.
“Ne moraš se truditi. Nije bitno. Proći će me, samo se moram maknuti iz ove sobe.” rekla sam joj i izašla.

Spustile smo se u dnevnu sobu u kojoj se nalazilo predivno božićno drvce. Ukrasi su, naravno, bili zeleni i srebrni. Vidjela sam da su svi tu osim Gospodara Tame. Stajala sam neko vrijeme na vratima. Prva me primjetila Bella. Došla je do mene i čestitala mi Božić. Pokazala je hrpu poklona i nasmijala se. Ja sam prvo svima čestitala, a nakon toga krenula prema hrpici. Prvi poklon je bio zamotan u zeleni papir. Otvorila sam ga i vidjela kutijicu. Otvorila sam ju i izvadila narukvicu koja se nalazila u njoj. Ispod je bila poruka.

Kad ju imaš na ruci, pozovi me i ja dolazim gdje god bila.
Puffa, tvoja An

Okrenula sam i vidjela Anduril kako se smiješi. Pozvala sam ju k sebi da mi pomogne s otvaranjem. Od obitelji Malfoy sam dobila plašt nevidljivosti. Kad sam ga vidjela odmah sam znala što je. Vrisnula sam i bacila se na Draca koji je sjedio pored. Svi smo se počeli smijati. Od Ozzyja i Pansy sam dobila set štapića: 2 crna, 2 zelena i 2 srebrna.
“Sad možda napokon naučiš svirati.” dobacio mi je Ozzy.
Ashlee mi je poklonila knjigu: “100 najotrovnijih napitaka”
“Khm, Potter, khm.” nakašljala se, a ja sam prasnula u smijeh.
Emma mi je poslala set predivnih crnih pera i nevidljivu tintu uz poruku:

Da nas ne otkriju kad tračamo McGonagallicu =)
Emma

Aya mi je naravno poslala knjigu. I to Poea. A Dora nove starke, crne sa zelenom zmijom. Max mi je poslalo veliku zalihu jointeva, a Ramonin poklon nisam odmah shvatila. Bila je to poruka.

Prvo reci može.

Zbunjeno sam pogledala prema Ramoni koja je stajala naslonjena na zid.
“Kaj? Zake?” niš mi nije bilo jasno.
“Samo reci može i sve ćeš saznati.” vragolasto se nasmiješila.
“Može.” slegnula sam ramenima. Ona se nasmijala i došla do mene. Iz rukava ja izvukla srebrni lančić s malenim privjeskom u obliku zmije (naravno, zelene).
“Takav lančić će imati i tvoje kumče.” nasmijala se.
“HA?? KAJ?? Kumče? Kakvo kumče?” nikad u životu nisam bila tolko zbunjena.
“Ja sam trudna, a ti si maloprije pristala biti kuma.” rekla je kao da razgovaramo kakvo je vrijeme najavljeno za sutra.
“Ja, ovaj, ehm…” nisam mogla složiti smislenu rečenicu. Svi su bili u šoku, a Ramona se smijala.
“A dobro. Bit će mi čast.” rekla sam kad sam se napokon smirila.

Kad sam sve izljubila i svima zahvalila. I podijelila im poklone koje sam im kupila Bella i moj stari su me pozvali k sebi. Stavili su mi povez na oči i odveli me. Primjetila sam da smo izašli iz kuće i nakon 20-ak minuta hodanja smo stali.
“Spremna?” pitao me stari.
“DA!” nestrpljivo sam rekla.
Bella mi je polako skinula povez. Ispred sebe sam vidjela zmaja. Crnog hebridskog. Na prvi pogled sam mislila da je to Ravena, a onda sam ju vidjela kako leti iznad nas.
“Hvala, hvala, hvala!!!” vrisnula sam i zagrlila starog, a zatim i Bellu.
“Ime mu je Arkadij.” rekla mi je Bella s osmijehom na licu.
Polako sam se približila zmaju. Izgledao je vrlo mlado. Možda čak mlađi od Ravene. Kad sam došla toliko blizu da ga mogu dotaknuti pomaknuo se i spustio glavu u razinu moje. Gledala sam u njegove crne oči i nježno ga pogladila. Očekivala sam burnu reakciju, ali on je samo zatvorio oči. Pogledala sam prema starome i Belli, a nakon toga zagrlila Arkadija.

Ljudi znam da je post kratki, ali nisam stigla napisati više. Sljedeći post bude u 9. mjesecu. Puffa svima!!