mala svaštara

U petak je dan D, odnosno dan kad ću ja ( bar bi trebala) postati dipl.ing.
Moram priznati da se čudno osijećam, ustvari, nemam prikladne riječi kojom bi opisala moje trenutno stanje... strah, uzbuđenje, trema, a možda čak i tuga kad se sjetim da je to službeni kraj mom studentskom životu koji je btw. bio prva liga ili kako bi moj otac rekao: ¨Svršio je kurbin pir¨.
Da ne pilim sa tim nostalgičnim i sentimentalnim spikama preći ću na konkretnije stvari, a to je organizacija slavlja.
Uvijek sam govorila kako ću kad diplomiram napraviti tulumčinu koja će svima biti definicija pravog diplomskog tuluma.
E pa tu sam napravila grešku number 1., jer kad sam stavila cijelu računicu na papir lagano mi je pozlilo. S obzirom da nemam vikendicu u blizini, a ni moji frendovi, trebala bi iznajmiti nekakav prostor na šta ode cca. 1000 kn. Naravno, izabrala sam svoj stan. Barem jedan trošak manje, šta i nije zagarantirano u slučaju dolaska pandurije na vrata i pisanja prijave zbog remećenja javnog reda i mira. To se nikako ne smije isključiti ako živiš u ogromnoj zgradurini kao i ja, sa bezbroj nadrkanaka koji samo čekaju razlog za tipkanje 92.
Slijedeća stvar je nabavka cuge i hrane, uslijed čega dolazi do paranoje da će nečeg biti premalo. Rezultat toga je pisanje popisa ljudi po stotinu puta, računanja koliko čega treba i koju cugu uopće kupiti.
Hrana i nije toliko bitna jer tu uvijek pali klasika – pršut, sir, hladne salate i par kolačića.
Jedna od najbitnijih stvari na tim polu-čajanka-tulumima je muzika, odnosno problem kako svima ugoditi. U mom slučaju nikako, jer da sam mogla birati šarolikije društvo ne bi tako izabrala.
Tu ima svega... od onih koji padaju na hitiće i domačice, pa do partijanera i rockera. Vjerojatno ću se na početku oko toga najviše živcirati, ali već nakon čaše-dvi i gore se stvari zaboravljaju pa ću valjda i to.
Kad se svi dobro ponapijamo i najedemo slijedi definitivno najgori dio...čišćenje stana. Odmah se sjetim starih tuluma i krvavih koljena i dođe mi da odustanem od svega, ali kvragu sve... ipak se samo jednom u životu diplomira!

Ovo je prestrašno...
Koja sparina...
Da mi se teleportirati na nekakav egzotičan otok, ležati u laguni, na ležaljci, ispod palme sa osvježavajućim koktelom.
S obzirom da tehnologija nije baš toliko napredovala ostavljena sam na milost i nemilost neudobnom kauču, šugavom programu i velikoj čaši hladne cedevite... do navečer...

Cijelu godinu čekam ljeto.
Živim za te tople dane, jer bez obzira šta sam u Zagrebu već par godina još uvijek se nisam prilagodila na kontinentalnu klimu.
To je vječita boljka ljudi iz Dalmacije koji dođu u sjevernije krajeve.
Sa ugodnih 10 stupnjeva doći na neugodnih -15.
Šok! S godinama se taj šok smanjuje, ali još uvijek nije došao na pozitivnu nulu.
I onda dođe dugo čekano ljeto...
Juuupi!
To je prva reakcija. Svi izmužemo iz svojih kućica i ispijamo kave na Jarunu, Maksimiru i ostalim osunčanim mondenim mjestima.
I svi uživamo...
Do trenutka (ovo se odnosi na obične smrtnike kao šta sam ja koji nemaju nikakvo prijevozno sredstvo osim svoja dva izlizana stopala od pretjeranog cipelcuga) kada uđu u tramvaj i pljusnu ih silni miomirisi neopranih i smrdljivih ljudi.
Ok, mogu shvatiti da se po ovoj vrućini svi oznojimo, ali to nije takav smrad, to je smrad ustajalosti. Tu nisu u pitanju dani netuširanja, tu se radi o mjesecima!
Jel to zbog štednje vode i sapuna, straha od tuširanja, uživanja u vlastitom smradu ili se jednostavno ne vole prati?
Nemam pojma. To će mi (očito) ostati viječna enigma.

Da ne zaboravim spomenuti kako je za novije tramvaje (17) predviđena klima, ali kako to obično biva kod nas (čitaj: štednja je zlato), ona se gotovo nikad ne pali, pa ni kad je vani 40 stupnjeva.
Danas sam vidjela neki novi tramvaj na pokusnoj vožnji. Super izgleda, ali čini mi se da to ne garantira paljenje klime preko ljeta.
Živi bili, pa vidjeli...

Još 23 dana do odlaska u južne krajeve!
Puno...
Još 3 dana do Miguela Migsa!!!
Samo...

Nešto najružnije šta mogu vidjeti na ženi je kad nategne tange praktički do cica, pa da se lijepo vide kad ona sjedne, a ako ima sreće onda se vide i dok hoda. To prelazi granice svačijeg ukusa, a kamoli dobrog.
Jel one misle da je to muškarcima sexy?
Nemoguće.Ne vjerujem da je to bilo kojem normalnom muškarcu sexy.
Ja obožavam tange. Ne toliko zbog njihovog izgleda koliko zbog praktičnosti, pogotovo ljeti.
Ne mogu uopće zamisliti da na lanene hlače ili ljetnu haljinicu nosim obične gaćice ili kako neke žene znaju nositi one ogromne, koje po svojim dimenzijama strahovito podsjećaju na šatorska krila.
Neee, nikako! To bi trebalo zakonom zabraniti, kao i ono prvo sa navlačenjem!
Iako danas svi ginekolozi tvrde da tange mogu ošteti osjetljivu kožu oko genitalnog područja, posebno ako su premalene ili napravljene od loše tkanine, nema tog Boga da mene nagovori da ih više ne nosim.
Čak su otišli toliko daleko da govore kako one više nisu u modi.
Ma daj...
Ono šta valja nikad ne izlazi iz mode!
Tko im uopće može odoljeti kad ih ima svakakvih vrsta.
Bile one pamučne, sa uzorkom ili bez, čipkaste, prozirne, jednobojne, šarene ili samo trakice, tange su tange, jedne i nezamjenjive!

Neki dan sam bila sa frendom na cugi. Bilo je to u popodnevnim satima radnog dana. Kako sam već popila par kavi nisam znala šta naručiti. Sokove mi se ne da piti u abnormalnim količinama, pa nisam imala previše izbora i odlučila sam se za votku sa biter lemonom. Ovo sad zvuči kao da sam vodila tešku bitku prilikom te odluke, ma koga ja zavaravam, naravno da nisam.
Priznajem, nekad mi je tako gušt sisti s frendovima na ćakulu i to u popodnevnim satima i popiti cugu-dvije.
Šta ima loše u tome?
Ništa...
Tako barem ja mislim, ali ne i konobari koji se redovito stiltaju kad tako naručim cugu u 6 popodne.
Zašto?
Nemam pojma šta im je to toliko čudno.
Ok je kad muškarci piju po cijele dane pivu, a kad žena naruči žesticu i to ne solo nego sa sokom, onda se taj tren trznu i kažu: ¨Oprostite nisam dobro čuo¨ ili mi upute pogled sa ogromnim upitnikom iznad glave.
Eto još jedna razlika u nizu, između žena i muškaraca.
Na stranu ti muško-ženski odnosi, alkohol je danas očito ozbiljan problem u Hrvatskoj. Nisam nikad išla za tim, ali danas sam nešto prčkala po netu pa sad baratam sa korisnim informacijama.

U Hrvatskoj ima oko 250.000 alkoholičara i oko jedan milijun osoba koje imaju probleme zbog neumjerenog pijenja.
Svaki četvrti građanin Hrvatske pati od posljedica alkohola.
Faktori koji utječu na stvaranje alkoholizma su: naslijeđe, psihička konstitucija i socijalno okružje, te manja otpornost na tenzije, frustracije, patnje, neizvjesnost i sl.
Alkoholičari brzo gube moralne norme, otupljuju, bezvoljni su ali i često agresivni, egocentrični i imaju probleme sa pamćenjem ( kako bi mi rekli - black out).
Zbog nesklada između libida (želje) i slabe potencije, postaju agresivni i slabi seksualni partneri, postaju skloni pedofiliji, homoseksualnim aberacijama, ekshibicionizmu…
Više nego kod ostalih ovisnosti događaju se fizički obračuni u porodici, maltretiranja, batine, agresivni alkoholičar velika je opasnost za djecu, supružnika i ostale članove obitelji
Nivo alkohola u krvi od 0,5 do 1,5 promila (pripito stanje) izaziva poremećaj i depresiju inhibitornih (kočećih) centara u mozgu.
Od 1,5 do 2,5 promila (pijano stanje) prava je alkoholna intoksikacija, a do 3,5 posto dominiraju narkotički učinci.
Kod 4 promila nastupa koma, gubitak svijesti i potpuna arefleksija koja može završiti kobno.
Prema sadržaju etanola alkoholna pića se dijele na: slaba (pivo, vino), srednje jaka (vermut, amaro, likeri) i jaka (rakija, brendi, viski, VOTKA, konjak)

Pamet u glavu, pazite koliko pijete (?) i ne pijte (puno) kad vozite!!!

U svojih dvadeset i kusur godina promijenila sam sve moguće i nemoguće dužine i boje kose, ali najviše sam se zadržala na boji koja je viječita inspiracija svima koji smišljaju viceve.
Naravno, riječ je o plavoj boji.
Tako ja već 6 godina glumim plavušu jer sam skužila da je njima definitivno bolje nego brinetama, crvenokosama, crnkama...
Prednosti plave kose najviše dolaze do izražaja kada si u fazi traženja ¨lošije polovice¨.
Ne znam zašto, ali apsolutno svi frajeri (htjeli to oni priznat ili ne) će prvo pogledati plavušu pa tek onda njene ne-plave prijateljice.
Bila ona ružna kao gabor, buljavih očiju ili krezuba, on će svejedno baciti oko na nju, barem na sekundu.
To je super ako i plavuša baci oko na tog frajera, ali to nije uvijek slučaj...ustvari, kad malo bolje razmislim, takvi slučajevi su u debelom deficitu jer je većina tih frajera, koji na plavuše gledaju isključivo kao na seksualne objekte koji će ispuniti njihove perverzne maštarije, sirovina. Tako da pametna plavuša, neki neće vjerovati ali ima nas ko u priči, neće pasti na standardni izgled tih neandertalaca, pri čemu mislim na:
-uske majice bez rukava poznate kao ¨kurtonke¨ iz kojih redovito ispadaju pozamašni bicepsi
-frizure u obliku kocke, a bome i iste takve glave
-debele lančine, narukvice, prstenje i ostale drangulije od plemenitih materijala, pogotovo ako je riječ o zlatnom prstenu sa pečatom
Naravno postoje i oni normalni frajeri koji se neće baš uvijek okrenuti za plavušom ili recimo, potrubiti za njom, ali to je nažalost rijetkost.
I sad se ja pitam kakav je to sklop u njihovim glavama, bilo da se radi o onoj iznad ili ispod struka, da oni tako očito padaju na dugu plavu kosu?

Ovaj RTL stvarno pretjeruje.
Nanny Fran mi stvarno više ide na ...
Sama ideja o puštanju te serije prvi put mi i nije baš sjela kako treba, ali ajde...da se malo prisjetim srednjoškolskih dana.
O ideji da se reprizira već slijedećeg dana od kako je prikazana zadnja epizoda ne znam šta bi pametno mogla reći jer je ideja totalno stupidna, jadna, neinventivna, izlizana...da ne nabrajam više jer bi to moglo potrajati.
A tek o ideji da se i po treći put prikazuje...mogu se samo pitati jel oni u dotičnoj televiziji stvarno misle da ima takvih kretena koji će to i po treći put gledati ili da možda negdje netko postoji tko to još nije gledao pa da i on pogleda tu prvorazrednu seriju.
A da ne pričam o meni ¨omiljenoj ¨ vještici Sabrini...

Kava...obožavam je! Ujutro ne funkcioniram dok ne osjetim njezin miris.
Inače nisam jutarnji tip, prvih pola sata sam ljuta na cijeli svijet, cimericu jedva pozdravim i tek kad popijem svoj omiljeni crni napitak (uz obavezno 3 cigarete jer mi je to prava mjera) dan mi može početi.
Tih prvih sat vremena mi je isprogramirano. Čim se probudim stavim kuhati vodu, za to vrijeme obavim sve šta trebam u kupatilu, dok se mlijeko kuha ( jer volim kipuću kavu) sredim krevet, upalim komp i Ona je gotova.
Dan može početi...
Najvažnija je sama ceremonija ispijanja kave. Trećinu šalice uvijek popijem dok je još kipuća tek onda zapalim prvu cigaretu. Ostatak kave raspodjelim na još dvije cigarete.
Grozna navika... jedna od rijetkih koja mi još nije dosadila, a traje već godinama.
Bez obzira da li je to nescaffe, espresso, capucino, machiato ili turska, kava se uvijek polagano ispija.
Evo i legenda koja govori o nastanku kave:
Učinak zrna kave na ponašanje prvi je primijetio etiopski pastir iz plemena Galla, imenom Kaldi, negdje oko tisućite godine naše ere. Njegove su koze uvijek bile hiperaktivne nakon što bi se pogostile crvenim "trešnjama" s određene biljke, sjajnih zelenih listova. I sam je Kaldi znao pozobati nekoliko bobica, pa je vjerojatno i on postao pretjerano aktivan, baš kao i njegovo stado. Otkriće je povjerio lokalnom svećeniku pokazavši mu bobice, a ovaj ih je, kao "demonsko voće" istog trena bacio u vatru. No, umjesto urlanja poraženih demona, iz vatre je dopro prekrasan miris. Svećenik je prvo razmislio, pa zatražio da se bobice maknu iz vatre, kako bi ih mogao proučiti. Njegovi su pomoćnici bobice ubacili u vodu da se ohlade, a potom ih je svećenik ispitao. No, proučio je i bobice i vodu koja je u međuvremenu promijenila boju. Jasno, morao je i probati gutljaj. I, dogodilo se čudo. Svećenici su ubrzo shvatili da im bobice pomažu da ostanu dugo budni. ( Pliva zdravlje)

I Honore de Balzac je pao na njezine čari i dao savršen opis: "Crna kao
vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo, slatka kao ljubav".

Od silnog apsurda sam zaboravila na najbitniji razlog koji je i ujedno (po nekima) najvažnija stvar na svijetu - Money makes the world go round!!!

I tako je porota ipak oslobodila Michaela Jacksona iliti ¨Kralja popa¨ svih optužbi.
Moram priznati da nisam očekivala.
U zadnje vrijeme je puno blogera pisalo o zlostavljanju djece, a i novine su pune profesora pedofila pa mi je u želucu konstantno muka kad iz dana u dan vidim sve gadnije i bolesnije naslove u novinama. I onda oni oslobode onog plastičnog bolesnika...
Tko god takne dijete na takav način po meni zaslužuje najveću kaznu ali ne, ipak je to kralj popa i ipak je to Amerika. Sve i da ih nije seksualno iskorištavao zaslužuje jedan poduži boravak na psihijatriji.
Mediji su suđenje nazvali ¨suđenje stoljeća¨, a ako se dobro sijećam tako je nazvano i suđenje OJ Simsonu i isto tako je bio oslobođen svih optužbi. Njegova krivnja uopće nije bila upitna, imali su sve crno na bijelo i tih 12 kretena kažu:¨ Nije kriv!¨
Zašto? Razlog je vrlo jednostavan i logičan. Porota se izabere slučajnim odabirom što bi značilo da velika većina tih ljudi nema završenu srednju školu, a ako i ima, svi znamo kakvo je obrazovanje u Americi. Slijedeći i najbitniji razlog je šta jednom glupom Ameru takva zvijezda, kao šta su ova dvojica, predstavlja samog Boga i on ne može uopće zamisliti da njegov omiljeni sportaš ili pjevač može tako nešto napraviti jer je on po svim točkama savršen.
Priznajem, i ja sam obožavala Jacksona kad sam bila klinka i dan danas mi se srce rastopi na neke njegove stare pjesme ali bez obzira na to, luđak ostaje luđak, a luđaku je mjesto u ludnici!
O njegovim operacijama bi se dalo napisati redaka i redaka ali to ostavljam za neki drugi post.

Ljubav,
mora doći odjednom,
sa silnom grmljavinom i sijevanjima - kao nebeski uragan koji se obara na ljudski život,
potrese ga,
kida čovjekovu volju kao lišće i u bezdan odnosi sa sobom cijelo srce

Došla doma...
Netipičan izlazak za mene jer rijetko kad izađem a da ne zaružim ali moram priznat da mi je baš ovako pasalo. Dvi-tri cuge na terasi kafića i ja sretna. Imala sam feeling ka da sam negdje u blizini mora jer je grad krcat, sve terase su pune ljudi i još ovaj ulični festival....ma prva liga!
Jedva čekam ljeto i miris mora jer bez obzira na večeras pun mi je kufer ovog vremena i ovog grada.
Počet ću križat dane na kalendaru...počinjem danas, znači još 34 dana!
Iako ću cijelo ljeto raditi mislim da mi neće biti problem, jer poslije radnog vremena, koje je u Dalmaciji ( u većini slučaja ) od 8 do 4 i ni minute više, ostaje mi vrimena za sve. Od sieste, bućkanja, sunčanja, pa do ispijanja kave i koktela i to mog omiljenog Long Island Ice Tea.
Juuuhu!!!

Šta ja volim Sean Penna...

Upravo gledam emisiju ¨Otvoreno¨ na HRT-u , tema je premještaj Zida boli. Nisam ni približno nacionalist kao šta je to sad u modi, ali mislim da je prestrašno da jedan ugledni intelektualac i povijesničar ( ne znam kako se zove, a nije ni bitno za ovu priču) kaže da je opravdano rušenje tog zida jer u prvom redu nema građevinsku dozvolu. Hellooo! Tko je mislio na tu dozvolu 93. godine kad je slagao cigle sa imenima poginulih i nestalih. Ne preferiram politiku i totalno sam liberalna ali ovakve izjave me stvarno ljute. Pa malo poštovanja prema ljudima kojima je to jedini grob njihovih najmilijih ne bi bilo na odmet.
Ne mogu virovat da sam napisala post u kojem se spominje rat i politika.... eto dogodilo se i to.

Opet kiša... ne ide u prilog mom lošem raspoloženju, ali s obzirom da sam se pridržavala svog prijašnjeg posta dan mi i nije ispao tako loš. Najgore šta možeš napraviti po takvom vremenu je zatvoriti se u kuću i glumiti patnika.
Istina, s vremena na vrijeme svatko od nas i to napravi ali bolje u što manjim dozama.
U takvim situacijama uvijek imaš dvije mogućnosti:
prva je da se zatvoriš u kuću, totalno zamračiš prostoriju ili čeznutljivim pogledom gledaš kapljice kiše kako se slivaju po prozoru, pustiš si nekakvu srcedrapajuću polugay glazbu, opskrbiš se sa bezbroj paketića maramica i neka naricaljke započnu;
ili onu drugu, rijeđu ali definivno pametniju, pustiš si glazbu za dizanje raspoloženja ( ako se mene pita to bi bio neki ultra veseli house, ali to je sad već stvar ukusa, a o ukusima se hvala Bogu ne raspravlja), po mogućnosti je raspališ toliko glasno da se čuje do kupatila, ubaciš se u kadu, brudaš se par minutica, natrkeljaš na sebe hektolitre mirišljavog losiona, urediš se i odeš vani.
E tu drugu sam ja danas na sebi isprobala i mogu vam reći da definitivno radi, barem trenutno...

This is the beginning of a new day.
The Lord has given me this day to use as I will.
I can waste it, or I can use it for good.
What I do today is important because I am exchanging a day of my life for it.
When tomorrow comes, this day will be gone forever, leaving in its place something I have traded for it.
I want it to be gain: not loss...good: not evil...success: not failure...in order that I may not regret the price I paid for it.

Napokon je prošao i ovaj rođendan. Bio je prije par dana ali tzv. slavlje se odužilo do danas. Prvih par dana sam ispijala kave sa frendovima, u petak proslavila vani i to pošteno, pa danas torta i sve šta ide uz to. Sve u svemu, najela se, napila i sad mogu biti mirna do slijedećeg rođendana.
Kao šta se vidi na slici prošlo me to dobro raspoloženje i nastupila je post-slavljenička depresija, ako takav termin uopće i postoji. Nije to ono standardno godinu starija i u šta sam ubrala ove godine-sranja, čak uopće nema veze sa godinama...nemam pojma...očito nekakva tipična ženska žuta minuta. Trebala sam odavno naučiti – kad si tužan u kasne sate ajde odmah u krpe, a ne razbijati glavu pizdarijama jer ujutro ćeš ionako zaboraviti na to.

Gledati znači vidjeti
Vidjeti znači imati viziju
Imati viziju znači shvaćati
Shvaćati znači znati
Znati znači postati
Postati znači živjeti punim životom
Živjeti punim životom znači živjeti smisleno
A živjeti smisleno znači postati svijetlo
A postati svijetlo znači biti voljen
A biti voljen znači izgarati
A izgarati znači postojati
Paliti se i gasiti