mala svaštara

Ovako izgleda moj tipican dan:
7:20 proklinjem dan kad sam se odlucila zaposliti preko ljeta i mastam o godisnjem odmoru
7:25 moje sanjarenje prekida zvuk vrata sobe od staroga i ja se bacam na trk u kupatilo prije
njega
7:26 uspila sam. Juuuhuuu - br.1
7:35 na red dolazi mukotrpna modna revija, boljka svih zena. Vecer prije redovito imam
kombinaciju u glavi ali vec ujutro sam u tome najruznija na svijetu...opet sve pada u vodu
i idemo sve ispocetka...
8:15-15:15 posao. Svi komentari su suvisni.
15:35 dolazim doma i u roku od 20 minuta moram obaviti slijedece: rucati, skinuti sminku,
presvuci se i izdepilirati...kako? To se i ja pitam!
16:00 Juuuhuuu - br.2. Kupanje, suncanje i beskrajno ispijanje kave.
20:00 dolazim s kupanja, tusiranje, prezderavanje i naravno modna revija br.2.
22:30 izlazak koji preko tjedna zavrsi oko 2 sata a vikendom do 4-5.

I sad bi se ja kao trebala odmorna probuditi za novi radni dan.
Kako, kako???

Ako se ne javim tako skoro moci ce te me naci u Opcoj bolnici Zadar.
Adresu potrazite u imeniku.

Jel imate nekad feeling da ste baš vi pehisti ili da vam fali malo više sreće u životu?
Meni se to u zadnje vrijeme često događa. Ali s obzirom da ja totalno vjerujem u sudbinu mislim se...pa ipak se sve na ovom svijetu događa sa razlogom...zar ne?

¨Life is so delicate;
we are hanging on a breath¨

Juuuhu...šta ja volim ovaj petak!
Prije sam ga isto puno volila, ali šta mi je sad drag, ne mogu vam to riječima opisati.
Izmorio me ovaj tjedan nema šta...čak toliko da se u ovih 6 dana od kad sam u blizini mora, nisam stigla okupati.
Sramota! I ja kao neka Dalmatinka, ali nema veze ljeto je tek počelo.
Na poslu mi je ok. Nakon šta sam prva 4 dana izigravala fizikalca, danas sam dobila svoj stol sa kompom i odmah su mi uvalili hrpu posla da nisam stigla niti istipkati sms, a kamoli napisati blog pa se ovim putem zahvaljujem svojoj sekici šta ja na vikend sa sobom donijela laptop.
Evo šta mi je omogućila: sjedim na balkonu, na osmom sam katu sa pogledom na more i otoke, pijem kavu, pušim cigaretu, vjetar pirka taman toliko da mi nije vruće, osjećam miris mora, čitam moje omiljene blogere i naprosto uživam.
Neću se naljutiti ako ste ljubomorni...razumijem vas, a posebno one koji nisu u blizini mora.

PS. Ljudi hvala vam na moralnoj potpori!

Evo uspijela sam ugrabiti koju sekundicu za blog.
Tu vlada red, rad i disciplina pa imam vremena za marendu (gablec) od 11 do 11:30.
Ufff...ne znam koliko će mi trebati da se priviknem na to, ali bitno je da imam volje.
Trenutno im je takva gužva da svi, čak i direktori, rade fizičke poslove tipa preslagivanje papira i sl. odnosno svi su u odijelu dorade.
Dan je počeo sa neverom i prolomom oblaka ali je sad granulo sunce...možda i meni tako bude na poslu...vidjet ćemo...
Idem, žurim, javim se ubrzo.

Destinacija: Zadar (vidi sliku)
Datum polaska: 10.7.2005.
Vrijeme polaska: popodnevni sati
Datum povratka: 9. mjesec
Vrsta prijevoza: autobus
Trajanje putovanja: u najboljem slučaju cca. 4 sata
Trenutna faza: nisam spakirala ni Ľ stvari
Količina prtljage: 1 prevelika torba i 1 srednje veličine
Trenutno raspoloženje: patim od putne groznice
Zacrtani ciljevi: - raditi
- naučiti nešto na tom poslu
- neprepoznatljivo pocrniti
- pošteno se iskupati
- dooobrooo se zabaviti

Joooj ne mogu vjerovati da sam se već probudila a došla sam doma u 5. Valjda se podsvijesno pripremam za radni tjedan.
Vani bilo dobro, isplesala se jesam, ali sam i dalje alergična na kojekakve krkane, a fala Bogu ima ih ko u priči.
Danas me čeka silno pakiranje.
Još samo jedan dan...
Brojim jako, jako sitno!!!

Kad se vozim tramvajem sama imam naviku zagledati se kroz prozor igledati prolaznike ili ljude u autima.
Tako je bilo i danas.
Stajali smo na raskršću i ja sam se zagledala u neki auto. Na prvi pogled nisam ni skontala šta vozač radi, i bolje jer sam imala šta vidjeti... frajer je ugurao svoju ruku u nos ravno do lakta. Sreća da ga je zajebao lakat inače bi je gurnuo do kraja. Stoji na raskršću i čačka li ga čačka, bez pardona kao da kopa jamu, a ne nos. Naravno, odmah sam makla pogled jer koliko god nisam gadljiva svejedno mi to nije najomiljeniji prizor.
I tako s gađenjem nastavim gledati kolonu, dođem do petog auta u redu, a tamo još jedan frajer kopa nos.
Pa koji im je to fetiš na cesti kopati nos?
I to ne u vožnji nego u koloni da ih svi mogu gledati.
Znam ja da svi mi tu i tamo pročačkamo nos i to mi ne možete poreći, jer statistike su statistike, a one kažu da 95% ljudi REDOVITO kopa taj svoj rudnik u nadi da će nešto iskopati.
Ali ljudi moji, malo pristojnosti ne bi škodilo!
Radite šta god hoćete sa svojim nosom dok ste negdje sami, čačkajte, kopajte, prčkajte, rasturajte, bušite, radite loptice od svog blaga, gađajte se s njima, lijepite ih po namještaju ili ih u najgoroj varijanti pojedite, ali ako Boga znate poštedite nas od gledanja tog zločina.
Negdje sam pročitala da nekakav austrijski doktor tvrdi da je kopanje nosa dobro za zdravlje osobito ako to i pojedete.
Helloooo!!! Kakve su to gluposti???
A druga glupa izjava je da su ti ljudi sretniji, zdraviji i zadovoljniji sa svojim tijelom. Objasnio je to činjenicom da grudice govanaca jačaju imunološki sustav. Što bi značilo da je onaj lik iz auta vjerojatno najsretniji i najzdraviji čovjek na svijetu s obzirom na količine koje svakodnevno pojede, jer ipak su kolone u Zagrebu svakodnevna pojava.

Zaključak cijele ove priče je:
1.Ljudi moji, ako želite biti sretni i zdravi, a da se pritom nimalo ne umorite, kopajte nos i jedite iskopine u šta većim količinama!
2. Ako to može raditi redneck Bush i uštogljena kraljica Elizabeth dok ih snimaju sa svih strana onda zašto ne bi i vi.

Ovaj post sam jučer uporno pokušavala proslijediti, ali neće pa neće pa ga zato danas stavljam:

Tek sam sad došla sebi....
Ufff...mislim da sam se otrovala u subotu.
Pošteno sam ja tu diplomu zalila.
Počela u 6 popodne, završila u 6 ali ujutro. Meni je bilo super, jer sam bila super raspoložena i okružena ljudima koje volim. Od pandurije ni p, iako je veći dio ekipe bio na terasi jer je u stanu bilo milijun stupnjeva. Svejedno mi je stan izgledao otprilike kao na slici, ali zahvaljujući mojoj najboljoj cimerici brzo se sve vratilo na svoje mjesto.
Jučerašnji dan sam cijeli preležala uz poznatu rečenicu ¨Neću više nikada piti¨, ali već danas nije tako, osim šta više nikad neći piti tekilu. Ona me dokrajčila, kao i svaki put.
Sve u svemu, super sam se zabavila i sad slijede pripreme za radno ljeto. Za koji dan idem doli pa sad moram obavljati silnu papirologiju vezanu uz burzu, zdrastveno i radnu knjižicu.
Sad sam i službeno zatvorila staru stranicu...

Evo, prošao je i taj dan... Diplomirala sam!
Ne, nisam pijana, nisam vani i ne tulumarim, jer mi je to u planu za sutra. Trenutno odmaram i pokušavam se prisiliti da budem sretna.
Da, stvarno... vjerojatno se sada neki čude, ali ja stvarno nemam feeling da mi se dogodila neka velika stvar u životu.
Dan kao i svaki drugi, osim šta sam skockana završila u gradu ( šta je prava rijetkost za mene, tu mislim na suknju i cipele na petu) i pokisla ka kokoš.
Ali nema veze, ipak je danas poseban dan.
I kako kažu one izlizane fraze, završilo je i to poglavlje u mom životu i sada valja okrenuti novu stranicu.
Kakva će ona biti to nitko ne zna...
Vrijeme će pokazati...
Samo znam da ću se sutra napiti i to pošteno!!!