Opet kiša... ne ide u prilog mom lošem raspoloženju, ali s obzirom da sam se pridržavala svog prijašnjeg posta dan mi i nije ispao tako loš. Najgore šta možeš napraviti po takvom vremenu je zatvoriti se u kuću i glumiti patnika.
Istina, s vremena na vrijeme svatko od nas i to napravi ali bolje u što manjim dozama.
U takvim situacijama uvijek imaš dvije mogućnosti:
prva je da se zatvoriš u kuću, totalno zamračiš prostoriju ili čeznutljivim pogledom gledaš kapljice kiše kako se slivaju po prozoru, pustiš si nekakvu srcedrapajuću polugay glazbu, opskrbiš se sa bezbroj paketića maramica i neka naricaljke započnu;
ili onu drugu, rijeđu ali definivno pametniju, pustiš si glazbu za dizanje raspoloženja ( ako se mene pita to bi bio neki ultra veseli house, ali to je sad već stvar ukusa, a o ukusima se hvala Bogu ne raspravlja), po mogućnosti je raspališ toliko glasno da se čuje do kupatila, ubaciš se u kadu, brudaš se par minutica, natrkeljaš na sebe hektolitre mirišljavog losiona, urediš se i odeš vani.
E tu drugu sam ja danas na sebi isprobala i mogu vam reći da definitivno radi, barem trenutno...
Post je objavljen 08.06.2005. u 01:24 sati.