U svojih dvadeset i kusur godina promijenila sam sve moguće i nemoguće dužine i boje kose, ali najviše sam se zadržala na boji koja je viječita inspiracija svima koji smišljaju viceve.
Naravno, riječ je o plavoj boji.
Tako ja već 6 godina glumim plavušu jer sam skužila da je njima definitivno bolje nego brinetama, crvenokosama, crnkama...
Prednosti plave kose najviše dolaze do izražaja kada si u fazi traženja ¨lošije polovice¨.
Ne znam zašto, ali apsolutno svi frajeri (htjeli to oni priznat ili ne) će prvo pogledati plavušu pa tek onda njene ne-plave prijateljice.
Bila ona ružna kao gabor, buljavih očiju ili krezuba, on će svejedno baciti oko na nju, barem na sekundu.
To je super ako i plavuša baci oko na tog frajera, ali to nije uvijek slučaj...ustvari, kad malo bolje razmislim, takvi slučajevi su u debelom deficitu jer je većina tih frajera, koji na plavuše gledaju isključivo kao na seksualne objekte koji će ispuniti njihove perverzne maštarije, sirovina. Tako da pametna plavuša, neki neće vjerovati ali ima nas ko u priči, neće pasti na standardni izgled tih neandertalaca, pri čemu mislim na:
-uske majice bez rukava poznate kao ¨kurtonke¨ iz kojih redovito ispadaju pozamašni bicepsi
-frizure u obliku kocke, a bome i iste takve glave
-debele lančine, narukvice, prstenje i ostale drangulije od plemenitih materijala, pogotovo ako je riječ o zlatnom prstenu sa pečatom
Naravno postoje i oni normalni frajeri koji se neće baš uvijek okrenuti za plavušom ili recimo, potrubiti za njom, ali to je nažalost rijetkost.
I sad se ja pitam kakav je to sklop u njihovim glavama, bilo da se radi o onoj iznad ili ispod struka, da oni tako očito padaju na dugu plavu kosu?
Post je objavljen 18.06.2005. u 00:01 sati.