Cvjetak mali

Cvijet neobičnog oblika kojem je domovina područje Mediterana i Južne Afrike pa ga tako i u našim krajevima nalazimo samoniklog.

Na uspravnoj, čvrstoj stabljici nalaze se nasuprotno poredani jezičasti listovi, a na vrhu je cvjetni klas sa zanimljivim cvjetovima. Djeca ga obično vole brati jer mu se cvijet kad se stisne postrance otvara - zijeva, a iz sredine mu izviruju tučak i prašnici.

Za sadnju u vrtu postoje visoke vrste (80-120 cm) koje se najčešće sade kao rezano cvieće za vaze, srednje (30-60 cm) za kombinaciju s drugim biljkama na vaselim vrtnim gredicama te niske, patuljaste vrste (15-20 cm) koje su pogodne za sadnju u kamenjaru ili na rubu gredice. Cvijetovi mogu biti jednostruki ili dupli, a raspon boja je doista velik: od bijelih, žutih, narančastih, lila, svih nijansi crvene pa do nijansiranih u dvije boje (varietet Rembrant) Cvatu od sredine lipnja pa do mraza.
U hladnijim područjima gdje je period mraza dug mora se sijati svake godine u kasno proljeće direktno na gredicu ili ranije u toplom prostoru pa se presadi van na otvoreno početkom svibnja.
U toplijim područjima prezime, a uz to najčešće se i sami osjemene pa ih zna biti na najrazličitijim mjestima.

Odgovara im sunčani položaj, a zemlja, obična vrtna, ali neka bude dobro drenirana.

Mlade biljke kad dosegnu visinu od otprilike 6-8 centimetara potrebno je pincirati (otkinuti vrh) kako bi biljka dobila lijep grmolik oblik sa puno izdanaka.

- 22:10 - Komentari (17) - Isprintaj - #

14.09.2006., četvrtak

Srebrenka (lat. Lunaria)

Ovu biljku najčešće uzgajamo zbog njenih zanimljivih plosnatih mahuna u kojima čuva sjemenke za nove mlade biljke. Mahune su elipsaste, kada se osuše polu prozirne, a zbog njihovog izgleda ovu biljku zovu judin novac, papin novac i money plant.

Nije zahtjevna, najbolje uspjeva u polusjeni, uz normalno vlažno tlo.
Sije se sredinom travnja, ili početkom svibnja direktno na gredicu, a ako ste je već imali sigurno će se i sama posijati. Raste i samonikla u toplijim krajevima.
Iznad zelenih nazubljenih listova u rano ljeto pojavljuju se ljubičasti ili bijeli cvjetići s 4 latice koji su spojeni u klasaste cvatove. Nemojte kidati ocvale cvjetove ako želite dočekati novčiće.

Biljka je dvogodišnaja pa u prvoj godini ima pokoji cvijet, a u potpunosti naraste u drugoj godini kad izraste u grmić od 70-90 centimetara. U drugoj godini se stvaraju mahune sa sjemenkama. Sredinom ili krajem kolozova odrežu se posušene stapke s mahunama, zavežu u buketiće okrenu naopako i stave sušiti na zračno i sjenovito mjesto. Kao suhe mogu se upotrijebiti u raznim aranžmanima.

Ako ste u hladnijim krajevima preko zime pokrijte korijenje tresetom, lišćem ili sitnim grančicama za svaki slučaj da ne bi smrznulo.

- 20:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

11.09.2006., ponedjeljak

Srdašce (lat. Dicentra spectabilis)

Starinska biljka koja se može vidjeti u mnogim vrtovima, a potječe iz Kine.

To je trajnica koja izrasta u grm visok oko 80 centimetara. Ima rasčlanjene
zelene listove, a na dugim povijenim stapkama nalaze se cvjetovi zanimljivog oblika koji podsjećaju na srdašca te je stoga ponegdje zovu i Marijino srce. Mogu biti sasvim bijeli (alba) ili u kombinaciji crvenih vanjskih i unutarnjih bijelih latica. Najčešće cvate od kraja travnja do sredine lipnja.

Dobro uspjeva na polusjenovitom mjestu pa je možete posaditi i ispod većih stabala ili u dijelu vrta na koje baš i ne pada puno sunčeve svjetlosti.

Da bi što više cvjetala posadite je u bogatu humusnu zemlju koja je dobro drenirana i tlo održavajte umjereno vlažnim.
Preporuča se dolaskom toplijih dana, negdje sredinom svibnja oko biljke staviti malč.

Razmnožava se sjemenjem ili još jednostavnije dijeljenjem grumena s korijenjem u rano proljeće.

Dicentra spectabilis "Alba"

- 16:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

Bugenvileja, bugenvilija (lat. Bougainvillea glabra)

Ova lijepa biljka potječe iz Brazila. U Evropu je donesena polovinom 19. stoljeća, a za to je zaslužan francuski admiral po kojemu je ona (a i rod sa 8 različitih grmova) dobio ime.

To je grm s trnovitim granama na kojima se nalazi jasno zeleno lišće. Cvjetovi su mali, bijeli ili žuti, obično rastu po 3 zajedno u cvatu, a njih okružuju brakteje (ovršni listovi) koje mogu biti u ružičastoj lat. B. cpectabilis, ljubičastoj lat. B.glabra (najizdržljivija vrsta), crvenoj, narančastoj ili bijeloj boji. Cvate od lipnja do rujna.

U južnim područjima može se bez straha uzgajati na otvorenom i tada izrasta u prekrasan penjajući grm koji može biti veći i od 4 metra.
U sjevernijim krajevima gdje tokom zime temperature padnu ispod 2°C uzgaja se kao penjačica čije se grane omatuju oko žice tako da se za vrijeme hladnog zimskog vremena može bez većih problema spremiti i sačuvati do proljeća.

Ako ste u krajevima gdje ćete je moći i preko zime čuvati vani, bez opasnosti od smrzavanja, posadite je direktno u zemlju, na mjesto gdje će biti na suncu i osigurajte joj neki oslonac uz koji će se penjati.
Ne voli puno vlage pa je zalijte tek kada se zemlja prosuši. Ako je biljka već dosta razgranata od travnja do rujna jednom na tjedan zalijte je s vodom u koju ste stavili pola od propisane količine gnojiva za cvatuće biljke. Ako je biljka mlađa gnojite je tek svaki drugi tjedan.
Na jesen kad temperature padnu, odbaciti će lišće. Oko korijena dobro je staviti grančice ili komadiće kore drveta kako bi se zaštitila od eventualnih niskih temperatura.
U rano proljeće možete malo skratiti izboje mlađih biljaka kako bi dobile grmolikiji rast, no nemojte pretjerivati, jer cvjetovi dolaze na drvenastim izbojima od prošlog ljeta.

Ako ste u kraju gdje ćete je tokom zime unositi u kuću, posadite je u lonac koji nije jako velik u odnosu na biljku, jer ona voli imati sputano korijenje. Zemlja neka bude lagana, humusna s dosta treseta. Presadite je svako proljeće, jer jako iscrpi zemlju. Pazite na drenažu i zalijevanje, voda se ne smije zadržavati oko korijena. Bilo bi dobro posaditi je u glineni lonac.
Tokom ljeta zalijte je 2-3 puta na tjedan, višak vode obavezno odlijte desetak minuta nakon zalijevanja, a tokom mirovanja jednom u desetak dana.
Tokom toplih dana (otprilike od svibna do listopada) držite je vani na sunčanom mjestu, a kad zahladi sklonite je u zaštićeni prostor s temperaaturom oko 7-10°C kako bi mogla imati period potpunog mirovanja. Najvjerojatnije će izgubiti lišće, no ne sekirajte se na proljeće će potjerati mlade izboje i lišće i to već u veljači kad ju je potrebno staviti na mjesto gdje će imati svjetla, a bilo bi dobro i nešto sunca.
U rano proljeće odrežite zakržljale grančice, skratite nove izboje za 3-4 oka, (neposredno iznad lista ili lisnog pupa) te oblikujte biljku oko žice koju u polukrug zataknate u zemlju.

Razmnožava se reznicama no mora se osigurati toplina i visoka vlažnost, tako da najčešće nije baš uspješno. No probajte u proljeće zabosti reznicu dugu oko desetak centimetara u kombinaciju pijeska i treseta, poklopiti je staklenkom i...možda uspije.

Jedna lijepa bugenvilija nalazi se ovdje