Cvjetak mali

27.10.2006., petak

Krizantema (lat. Chrysantemum)

Krizanteme potječu iz Kine, gdje su jako cijenjene i smatraju se simbolom dugog života. U Japanu ona je nacionalni cvijet pa se tako povodom Dana krizantema Chrysanthemum Day koji se slavi 9. rujna svake godine održavaju specijalna izložba i festival krizantema. Kod nas to je cvijet koji najčešće povodom Dana mrtvih ili Svih svetih nosimo na posljednja prebivališta naših najmilijim koji nažalost više nisu s nama. Okite se tada grobovi buketima ili polegnutim aranžmanima, a u posljednje vrijeme sve češće se stavljaju i lončanice koje nalikuju loptama s bezbroj cvjetića. Za uzgajanje lijepih primjeraka velikocvjetnih lopti "Shoesmit" potrebno je mnogo znanja i umjeća. Od ranog proljeće uzgajivači strepe kakva će biti godina i hoće li vremenski uvjeti biti povoljni da cvjetovi njihovih ljubimica budu najljepši baš krajem listopada. O tome se podaci mogu naći u stručnoj literaturi, a i uzgajivači međusobno razmjenjuju iskustva pa ću ja ovdje napisati tek koju riječ o onim krizantemamam koje bez velikih muka možete uzgajati na gradicama u vrtu ili ih kao lončanice Multi flora i Garden Mums imati na terasi i balkonu kako bi svojim cvjetovima i bojama krasile ove jesenske dane. Krizantema ima preko 7000 različitih vrsta, a sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća botaničari su imenovali i novi rod Dendrathema indicum u koji su svrstali oko četrdesetak vrsta krizantema trajnica koje se najčešće uzgajaju na otvorenom. Osnovna podjela krizantema je na: - ranocvatuće koje počinju cvjetati sredinom ljeta - kasnocvatuće koje cvatu u jesen Po veličini i vrsti cvijeta koji je zapravo cvat s mnogo sitnih cvjetova dijele se na: - jednostavne glavice - anemonaste glavice - polupune glavice - pune glavice koje se dalje dijele na: - pompon glavice - loptaste glavice - kovrčasto loptaste glavice - poluloptaste glavice - "baletna" glavica - "kišobranasta" glavica - zrakasta glavica - "japanska" glavica Krizanteme se sade na sunčanom položaju na razmaku od 30 - 50 centimetara i to tako da ćete posaditi zakorijenjenu reznicu ili mladicu koja je iznikla pored matične biljke. To je najbolje učiniti sredinom travnja. Pored visokih vrsta potrebno je odmah zabosti štap koji će joj kasnije služiti kao oslonac da bi stabljika bila ravna. Kada se mlada biljka zakorijeni i potjera izboj dug oko 20 centimetara potrebno je otkinuti mekani vrh kako bi se postigao što ljepši grmolik rast. Tokom ljeta potrebno ih je redovito zalijevati, a bilo bi najbolje da se oko biljke stavi malč kako bi se održavala stalna vlažnost. U kasnu jesen kad biljke ocvatu i temperature počnu padati odrežite biljke na duljinu od 15 centimetara pa ih pokrijte slamom ili lišćem kako bi bez problema preživjele i jako niske temperature. Više o povijesti i značenju krizantema možete saznati ovdje

- 19:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #

09.10.2006., ponedjeljak

Sadnja jesenskih lukovica

U ovo doba prije jakih mrazeva trebamo misliti na slijedeće proljeće. Djeluje daleko no treba pripremiti tlo i posaditi lukovice kako bi one mogle razviti korijenje dok ne dođu jako niske temperature te početkom proljeća obojati naše vrtove toplim bojama nadolazećeg proljeća. Sada se sade sunovrati lat. Narcissus, tulipani lat. Tulipa, presličice lat. Muscari, visibabe lat. Galanthus, šafrani lat. Crocus zumbuli lat. Hyacinthus, šile lat. Scilla, perunike lat. Iris, ukrasni luk lat. Allium. Ako je moguće prilikom kupnje birajte krupnije lukovice, jer one će već prve godine bogatije cvjetati. Tlo je potrebno najprije očistiti od korova i kamenčića, dobro ga prekopati i obogatiti zrelim (odstajalim) stajskim ili umjetnim gnojem (nemojte pretjerivati). Ako je tlo teško i ilovasto pomiješajte ga s pijeskom ili tresetom, jer općenito lukovice ne vole kad tlo dugo zadržava vlagu, budući da to pogoduje gnjiljenju. Prilikom sadnje potrebno je obratiti pažnju na visinu biljke pa tako one niže uvijek sadite uz rub (visibabe, šafrani, presličice), a iza njih one više (zumbuli, sunovrati, tulipani...). Pokušajte ih posaditi što prirodnije, po nekoliko u skupini kako bi dojam rascvjetanih biljaka bio što bolji no ipak neka nisu tik jedna do druge tako da se imaju gdje širiti i da mogu "disati". Dubina zemlje na koju se sade lukovice trebala bi biti 2-3 puta veća nego širina lukovice. Ako ih posadite preplitko postoji opasnost od smrzavanja, a s druge strane ako su posađene preduboko cvjetati će kasnije. Dubinom donekle možete regulirati i period cvatnje pa tako možete pojedine skupine zasaditi s par centimetara razlike u dubini i tako ćete dobiti duži period cvatnje. Svaku lukovicu utisnite u zemlju kako ispod nje ne bi ostalo zraka koji će onemogućiti da se lukovica dobro zakorijeni, zagrnite zemljom i obavezno zalijte. U kontinetalnim krajevima gdje su zime doista duge i hladne prije dolaska jakih hladnoća pokrijte tlo slojem lišća ili sitnim grančicama. U primorskom kraju lukovice sadite tek polovinom studenog. Da bi se lukovice dobro razmnožavale i dijelile nmojte im rezati ili vezati lišće. Pustite neka se prirodno osuši jer lukovice preko lišće sakupljaju hranu koja će im koristit u daljnjem razvoju. Lukovice se mogu saditi i u vaze ili žardinjere i uz to se mogu i pospješiti tako da procvjetaju usred zime i osvježe stambeni ili poslovni prostor, Za takavu sadnju izaberite one najveće lukovice, koje su najsnažnije. Treba ih staviti u dobro dreniranu zemlju, smjestiti u hladnu i mračnu prostoriju na period od oko 2 mjeseca u kojem će se aktivno razvijati korijen. Treba ih povremeno zaliti kako bi se održala vlažnost tla (no neka voda nikako ne ostaje u podlošku). Kad lukovice potjeraju, treba ih premjestit na svijetlo mjesto, a tek nakon 2-3 tjedna kad su izboji veći, povečati temperaturu kako bi mogle normalno procvijetati. Kad biljke ocvatu ostavite ih na svijetlom mjestu, smanjite zalijevanje, a kasnije ih možete posaditi u vrtu, jer lukovice koje se pospješuju za zimsku cvatnju veoma se iscrpe i slijedeće godine cvatu nešto slabije. Zumbulu treba viriti pola lukovice iz zemlje, a moguća je i hidrokultura, sunovratu poput amarilisa treba viriti 1/3 lukovice iz zemlje, a ostale vrste trebaju sasvim biti prekrivene zemljom.

- 19:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.10.2006., utorak

Ako ste bili vrijedni i ljetos zasijali maćuhice sada je pravo vrijeme da ih posadite na mjesto gdje će biti tokom zime i proljeća. Mogu se kupiti i mlade biljke, već rascvjetale. Posadite ih na sunčano mjesto kako bi uz toplinu Sunca što duže cvjetale. U krajevima gdje zime nisu jako oštre tokom cijele zime i proljeća smiješe se svojim šarenim licima. U krajevima gdje se temperature spuste jako ispod nule ili kad padne snijeg, malo će odrijemati i ponovo se u rano proljeće probuditi i obojati cvjetne gredice uz šafrane, narcise, tulipane, zumbule...

- 18:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.10.2006., ponedjeljak

Erika (lat. Erica)

Biljka koja pripada velikoj porodici vrijesova koje u većini potječu iz područja Južne Afrike, a tek nekoliko samoniklo raste na području Evrope. To su maleni dekorativni grmovi sa sitnim cjevasti cvjetovima i nježnim igličastim listovima. Ovisno od doba godine cvjetovima nas razveseljavaju razni varieteti pa tako u žardinjerama možemo stalno imati po koju rascvjetanu biljku. U jesensko doba cvate vrsta Erica gracilis koja ima ružičaste ili bijele Erica gracilis alba cvjetove. U zimsko doba dolazi Erica hyemalis koja ima ružičasto-bijele cvjetove koji nalikuju zvončićima. U proljeće cvate Erica wilmorel, a po ljeti Erica ventricosa. Iako ih prodaju kao sobne biljke puno bolje se osjećaju vani na otvorenom u laganoj polusjeni. Vole vlagu pa ih je potrebno redovito zalijevati, ako je moguće kišnicom ili odstajalom vodom, jer ne vole vapnenac. Ako ih držite u kući, nemojte dozvoliti da se korijenova bala sasvim osuši i povremeno je prskajte. Ne odgovaraju im visoke temperature (najviša oko 15°) i suh zrak pa stoga izbjegavajte prostorije s centralnim grijanjem. Zemlja treba biti rahla, s puno treseta. Vrstu Gracilis možete posaditi u vrtu na gredice, jer je otpornija na hladnoću od ostalih erika. Po zimi će listići dobiti smeđu boju no dolaskom proljeća polako će početi izbijati mladi i cijela biljka će se zazelenjeti. Ako ste u krajevima gdje su zime oštre oko korijena stavite sitne grančice ili usitnjenu koru drveća (malč) kako bi zaštitili korijen. Da bi imale pravilan rast potrebno ih je nakon cvatnje orezati. Porežite samo mlade izboje nemojte kratiti i odrvenjel dijelove stabljike. Razmnožavaju se reznicama dugim oko 3 centimetra u kasno ljeto. Upotrijebite mješavinu od 1/2 pijeska i 1/2 treseta, skinite doljnje listiće, štapićem ili olovkom napravite rupu u zemlji i utaknite reznicu. Zagrnite zemlju prstom, zalijte i pokrijte najlonom ili odrezanom plastičnom bocom. Svaki dan provjetrite 5-10 minuta kao mladice ne bi počele truliti. Nakon 3 tjedna reznice bi trebale biti dobro zakorijenjene pa sklonite pokrov. Kada kupujete eriku obratite pažnju na listiće. Trebaju biti zeleni i ako se biljka malo protrese ne bi smjeli otpadati.

- 22:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.